Petak, 21. veljače 2025

Weather icon

Vrijeme danas

6 C°

o tome se govori

Obujam hrvatske poljoprivredne proizvodnje se sve više smanjuje

Autor: Marijan Tomac

30.01.2025. 18:14
Obujam hrvatske poljoprivredne proizvodnje se sve više smanjuje

Foto: Marijan Tomac



U nedjelju je blagdan Prikazanja Gospodinova, Svijećnice, kršćanske svetkovine koja označava kraj božićnog razdoblja liturgijske godine. Simbolično se ukrašena božićna drvca u crkvama drže do Svijećnice, a poneke obitelji ih tako dugo zadržavaju i u svojim domovima.


Svijećnicom slavimo događaj iz Isusova najranijeg djetinjstva kada su Josip i Marija donijeli Isusa u Hram u Jeruzalemu da ga kao prvorođenca prikažu Bogu. U Hramu se zatekao starac Šimun koji je Isusa primio u naručje i prepoznao ga kao Mesiju.


Mariji je prorekao da će mnogo patiti, rekavši: » Mač boli probost će ti dušu«. Proročica Ana, koja je također bila u Hramu, uputila je molitve zahvale Bogu.


Starenje poljoprivrednika




U razdoblju koje je pred nama treba započeti nova poljoprivredna proizvodnja čiji se obujam u Hrvatskoj, pak, iz godine u godinu sve više smanjuje, a prehrana hrvatskog puka u najvećoj mjeri osigurava se iz uvoza. Poljoprivredna proizvodnja određenih dobara koja je godinama dominirala polako nestaje.


Traže se proizvođači sa solidnim znanjem, kvalitetnom mehanizacijom i pratećim infrastrukturnim objektima. Našem proizvođaču kojeg su, između ostalog, pritisnule godine života, budući da je većina mladih pronašla posao izvan poljoprivrede, sve je to nedostižno.


Vrlo često se raspravlja o kvaliteti uvoznog voća i povrća koje se u nas prodaje. Kućanice često upozoravaju da je određeno voće i povrće koje se nudi iz uvoza i da nema kvalitete. Prava kvaliteta je, dodaju, u našoj domaćoj hrani koja ne samo da ima drugačiji okus, već i bolje miriše.


Kada govorimo za kupnju kojeg voća i povrća se odlučiti, onog iz uvoza ili naših polja i voćnjaka, uvijek treba dati prednost domaćem. Ne odlučujemo se za kupnju tog voća i povrća zbog iznimne kvalitete domaćeg proizvoda koju, pak, uvozni nema, već treba poticati domaću proizvodnju i olakšati život našem seljaku.


Voće i povrće iz uvoza je sigurno kvalitetno i zdravo, osobito ono iz zemalja EU-a. Propisi u proizvodnji hrane u EU su isti kao i naši, uz naglasak kako u tim zemljama ove propise striktno provode. O svježini voća i povrća iz uvoza može se govoriti, ali o tome sada nije riječ.


Voće i povrće u zemljama EU-a proizvodi se visokim tehnološkim postupcima, gotovo sofisticirano. Nastoji se što više parametara u proizvodnji imati pod kontrolom. Redovite analize tla i biljnog materijala određuju količinu i vrstu gnojiva. Primjena sredstava za zaštitu bilja je prema napucima prognoznih stanica i centara.


Kvaliteta vode za navodnjavanje se utvrđuje više puta tijekom godine, a obroci navodnjavanja i količina vode određuju se pomoću posebnih instrumenata. Sigurnost od ostataka pesticida određuje se parametrom »maksimalna dopuštena koncentracija« koja se izražava u mg/kg hrane i jedinstvena je za sve zemlje članice EU-a.


Poljoprivredno znanje


Da ne govorimo o vrsti i kvaliteti poljoprivredne mehanizacije čijom uporabom se čuva tlo za naredne generacije. Zatim tu su sorte, uzgoni oblici, razmaci sadnje i sve ono što omogućava da proizvodnja hrane bude visoko akumulativna i po želji potrošača. Iznad svega je, dakako, ljudski potencijal. Farmeri trebaju imati solidno poljoprivredno znanje i biti informatički obrazovani.


Gdje je u svemu tome Hrvatska i naši proizvodi. Mnogi koriste zastarjelu poljoprivrednu mehanizaciju koja je gotovo neupotrebljiva u suvremenoj proizvodnji hrane. Naš seljak bi, dakako, htio nabaviti specijalizirane strojeve, ali to puno košta, a još naš seljak nije došao do stupnja da se udruži u prsten mehanizacije gdje svatko ima poneki stroj, a u tom prstenu se zajedno posjeduje sve što je potrebno.


Gnojidba poljoprivrednih kultura još uvijek se u nas obavlja prema vlastitom iskustvu. Kemijske analize tla, a pogotovo biljnog materijala su skupe i mnogi ih ne mogu priuštiti. Seljaci u zemljama EU-a udruženi u zadruge imaju na raspolaganju zajednički laboratorij, a mi, pak, nemamo niti zadruge.


Što zbog tradicije, što zbog neznanja brojni poljoprivrednici za suzbijanje biljnih bolesti, prvenstveno u vinogradu, rabe pripravke na bazi bakra. Poznato je da bakar spada u teške elemente i da je njegova primjena u poljoprivredi ograničena. U ekološkoj proizvodnji grožđa bakar se smije rabiti u dozi od tri kilograma po hektaru u prvoj godini ili šest kilograma po hektaru u periodu od tri godine.


Drugim riječima to znači kako se tijekom vegetacije smiju koristiti dva, eventualno tri prskanja bakrenim sredstvima. Europa nastoji svesti uporabu sredstava za zaštitu bilja na najmanju moguću mjeru, što se vidi u zabrani i nestanku s tržišta brojnih pesticida koji su se smatrali nezamjenjivim.


Integrirana zaštita bilja i metode zaštite bilja bez pesticida su dominantne u poljoprivrednoj proizvodnji, no da bi se primijenila takva proizvodnja potrebno je posebno znanje ne samo iz fiziologije, nego i iz biologije i biokemije.


Držanje maslina u moru


Ili priča o preradi maslina i proizvodnji ulja na starinski način. Pitamo se kakav je to starinski način i kakvo ulje se dobije preradom maslina na starinski način. Jedan od zagovornika takve prerade maslina objašnjava mi kako pritom dobiva ulje koje ga podsjeća na djetinjstvo. Mjerilo za kvalitetu prerađenog ulja su provedene kemijske i organoleptičke analize.


Nije moja namjera da štitim ono što dolazi iz EU-a, a da kudim ono domaće. Nažalost, iz uvoza često dolaze artikli čiji je rok uporabe pri isteku. To je, dakako, zdravo, ali se postavlja pitanje koje su mu nutricionističke vrijednosti. Sjetimo se samo jabuka koje su uvezene iz zemalja EU-a kada su se praznile tamošnje hladnjače kako bi se u njima pripremilo mjesto za novi urod.


Jabuke iz tih hladnjača su posve zdrave, ali su stare godinu i više dana. Stare jabuke i drugi poljoprivredni proizvodi pri kraju roka uporabe umjesto na europskim smetištima tako završavaju na policama naših trgovina. S obzirom na to da su jeftini u nabavci, ovakvi proizvodi bacaju u očaj naše proizvođače koje trgovci ucjenjuju niskim otkupnim cijenama.


Da bi postao konkurentan, naš seljak mora se educirati i udružiti, te ići u korak sa svjetskim trendovima u poljoprivredi. Danas ga na to u velikoj mjeri prisiljavaju strogi poljoprivredni propisi i brojne evidencije koje mora voditi. Ovako sam i razjedinjen teško da će naš seljak moći udovoljiti izazovima koji su pred njim. Ako hoće opstati treba se udružiti, a u tome treba pomoć cijele zajednice.