Kukuruz je loš i pun aflatoksina pa mljekari hrane krave šećerom

U svojoj 21 godini proizvodnje mlijeka Branko Kolak iz Đakova, s proizvodnjom u Potnjanima, prvi put kravama daje – šećer. Zbog dugotrajne suše, a ona je obilježje i prethodnih godina, kukuruz je enegetski slab, pa se energija muznim kravama nadomješta konzumnim, kristalnim šećerom.

Stoga je Kolak dosad već nabavio oko 15 tona šećera, koje ne završavaju u kuhinji, nego u staji.

– Ne izbalansirate li hranidbu – gotovo je. Životinja trpi brojne probleme, počinju ketoze…

Pravilnicima su propisane žitarice i parametri u njima; mi smo uvijek energiju za stoku vukli iz kukuruza, koji je najjeftinija žitarica iz koje vučete škrob, saharin, tu su i druge tzv. brze energije, iz drugih kultura, a vama treba nešto što će kravi biti energetski dugoročnije od toga, pa nabavljamo šećer, kaže Kolak, koji po grlu dnevno troši oko 400 slatkih grama.

Mijenjati pravilnike

Zbog suše kukuruz plaća danak aflatoksinu, koji se pojačano razvija u sušnim godinama i tada je u višim koncentracijama, a ta se žitarica skida puno kasnije od ostalih kultura, pa »daje« tom mikotoksinu vremena da se više razvije.

Ceh plaćaju mljekari, a kod tovljača junadi i svinja to nije toliki problem.

Otkupljivači, naime, ne primaju mlijeko u kojem je aflatoksin iznad 0,05. Kolak kaže da je Europska unija išla na tako niski parametar vodeći se prilikama na sjeveru kontinenta, gdje aflatoksina zbog hladnoće i kišovitosti gotovo i nema, a njegov je bazen »ispod Alpa«: u Italiji, Mađarskoj, Grčkoj, kod nas, u Španjolskoj…

– Kod nas je dopušteni aflatoksin u mlijeku samo 0,05, pa su mnogi mljekari u problemu. Treba hraniti stoku kukuruzom, a on je pun tog mikotoksina, pa mljekare neće mlijeko. Treba mijenjati pravilnike, da se dopusti aflatoksin u mlijeku od bar 0,07. Ovako nešto mlijeko koje se zbog aflatoksina ne otkupi ide za telad, a ostalo se baca, upozorava Kolak.

S mikofiksatorima njegovo je mlijeko, dodaje, na granici dopuštenih aflatoksina. Istodobno, u SAD-u, Rusiji i tzv. trećim zemljama poput Srbije, Bosne i Hercegovine… dopušteni aflatoksin u mlijeku deset je puta veći nego u EU-u – 0,5.

– Ljudi stalno ispadaju iz otkupa zbog toga. Na problem s aflatoksinima upozorili smo i ministra poljoprivrede, jer to traje već dvije-tri godine, ljudi prestaju s isporukom jer ne znaju više čime hraniti, kaže Kolak.

»To nije mlijeko«

– Nije loše stavljati šećer u smjesu, i mi smo ga jedne godine stavljali kravama. Krava uvijek treba šećera. Ako ga netko može povoljno nabaviti i ukalkulirati si taj trošak – zašto ne?!, kaže proizvođačica mlijeka Zorka Čerba iz Donjeg Miholjca.

Istovremeno, dok Kolak kilogram šećera za krave plaća 0,69 eura, upravo je tolika cijena u pojedinim trgovačkim centrima za litru trajnog mlijeka. To su ona mlijeka s neatraktivnom, skromnom ambalažom, no za mnoge kupce primamljivom cijenom.

U idućoj akciji pojedini lanci također najavljuju trajno mlijeko – pakiranje od 6 litara za 4,50 eura i sl. S druge strane, prosječna otkupna cijena za mlijeko u nas je oko 50 centi, koliko je u otkupu i Kolakovo mlijeko, pa je pravo pitanje kako se na policama može pojaviti mlijeko po cijeni višoj od otkupne cijene za manje od – 20 centi.

– To nije mlijeko, to su mliječne prerađevine u kojima, između ostaloga, ima i – mlijeka. Ne može pravo mlijeko, kao to jeftino trajno, imati rok upotrebe 120 dana, jer to je namirnica koja se mora iskorsititi za tri-četiri dana, što vrijedi za svježe mlijeko.

Sve drugo je konzervans, dodatci, termička obrada, sojino mlijeko, ugušćeno mlijeko, mlijeko u prahu… No naši pravilnici sve to dopuštaju, kaže Kolak, ujedno i predsjednik krovnog Saveza udruga hrvatskih uzgajivača holstein goveda.

Mlijeko Zorke Čerbe, primjerice, ima otkupnu cijenu od 54 centa.

– Ako ja mogu proizvesti litru mlijeka za 50-ak centi, kako ono na polici može biti 1,20-1,30 eura?! Znamo da mi imamo svoje troškove, a oni svoje, no trošak pakiranja i tansporta ne može biti jednak trošku proizvodnje. Nikada!

Treba biti omjer 60 prema 40 u korist proizvodnje, a oni još rade i acidofile, jogurte, sireve kao dodanu vrijednost iz tog istog mlijeka, kaže Kolak o razlozima zašto je još 300 proizvođača odustalo od te proizvodnje i sada ih je oko 2.100.

Prošle je godine proizvedeno oko 400 milijuna, a ove će godine, procjenjuje, to biti 370-380 milijuna litara mlijeka.

Istovremeno, dok Kolak kilogram šećera za krave plaća 0,69 eura, upravo je tolika cijena u pojedinim trgovačkim centrima za litru trajnog mlijeka. To su ona mlijeka s neatraktivnom, skromnom ambalažom, no za mnoge kupce primamljivom cijenom.

U idućoj akciji pojedini lanci također najavljuju trajno mlijeko – pakiranje od 6 litara za 4,50 eura i sl. S druge strane, prosječna otkupna cijena za mlijeko u nas je oko 50 centi, koliko je u otkupu i Kolakovo mlijeko, pa je pravo pitanje kako se na policama može pojaviti mlijeko po cijeni višoj od otkupne cijene za manje od – 20 centi