Hrvatska danas ima manje vinograda od Slovenije!

Hrvatska godišnje gubi gotovo tisuću hektara vinograda, govore podatci iz vinogradarskog registra Lijepe naše. Još 2018. govorili smo o 20 tisuća hektara pod lozom, da bi danas bili tek nekoliko stotina iznad 16 tisuća. Tradicijsko vinogradarstvo diljem Hrvatske polagano umire, skupa s vlasnicima, za što naše društvo, očito, još uvijek nema odgovora. Vinarije u priobalju na valu turizma i turista, a veće u unutrašnjosti na ekonomiji obujma nalaze načine za razvoj, dok mnogi mali gledaju prema zadnjoj berbi. A njih je najviše.

S druge strane godinama se sredstva iz takozvane ‘vinske omotnice’ namijenjene upravo razvoju vinogradarstva nedovoljno koriste.

Višegodišnji trend pada

Od 25 tisuća naših proizvođača grožđa i vina na ovim je natječajima kroz godine prošlo njih tek nekoliko stotina. Razlozi za to su rigidno postavljeni uvjeti, potom stopa sufinanciranja te složenost apliciranja i provedbe.

»Trenutačno imamo manje površina od susjedne Slovenije, a kažemo da su vinogradarstvo i vinarstvo perjanica naše poljoprivrede!? Imamo pravila koja ne odgovaraju potrebama sektora i sveprisutan je ‘šum u komunikaciji’, zato što nema ljudi na terenu«, detektirao je stanje izv. prof. dr. sc. Željko Andabaka sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta na nedavnoj konferenciji Udruge konzultanata za ruralni razvoj. Upravo konzultanti ističu brojne probleme ‘vinske omotnice’. Neredovitost i nepredvidivost natječaja golema su prepreka za planiranje, zadnji je otvoren u veljači 2021., a kad će biti sljedeći se još uvijek ne zna.

»Niti jedan domaći rasadnik nema lozne cjepove na stanju, tu proizvodnju je potrebno planirati, cjepove pripremiti, što nije moguće ako nemamo jasan plan nadolazećih natječaja«, naglasio je profesor Andabaka.

Kriteriji odabira projekata za sufinanciranje nisu jasni, ističu konzultanti, a podatak da su isplate znale kasniti zbog nedostatka sredstava ne ohrabruje buduće investitore.

Ima interesa, ali ga alokacije ga ne prate

Koliki je procjep između potreba vinogradara i pravila naše administracije govori informacija da smo u razdoblju od 2014. do 2018. iskoristili samo 26 posto alociranih sredstava, dok se ta brojka penje na 61 posto zadnje tri godine. Ali i taj je rast varljiv, jer je riječ o povećanju uslijed AdHoc mjere destiliranja vina u rakiju, za što su utrošena ova sredstva u doba koronavirus ograničenja.

Zabilježen je i rast interesa na pojedinim natječajima vinske omotnice, ali njega alokacije nisu pratile, tako da su stotine projekata ostale u vakuumu. Mnogi su proizvođači i konzultanti potrošili vrijeme i novac, a sufinanciranja su izostala. Dodatan problem predstavlja ‘izbijanje troškova’ iz projekata u provedbi, kažu vinogradari čiji su projekti prošli, navodeći različite primjere nerazumijevanja njihovih ulaganja.

Gledajući u prosječno sufinanciranje, koje je na razini 26 posto, postavlja se pitanje koliko su investitori imali koristi od tog novca. Trošili su vrijeme na pripremu projekta i kasnije pravdanje, jer su platili konzultante te trpjeli veće posljedice inflacije zbog dugih procedura.

Zbog niske stope sufinanciranja protokoli moraju biti jednostavniji, kazuju ekonomski stručnjaci jer u suprotnom ‘pita postaje skuplja od tepsije’, kako naš narod zna reći.

U narednih pet godina (2023 – 2027) predviđeno je 52 milijuna eura sufinanciranih ulaganja, odnosno 10,4 milijuna eura godišnje.

Postavlja se pitanje hoćemo li ovim novcem zaustaviti pad površina pod vinogradima.