Hidrogeološke analize su mnogima skupe, isplativije je kopati na sreću

Evidentno je da su klimatske promjene već stigle. U Hrvatskoj se godišnja doba teže mogu razlučiti nego prije, odnosno promjene iz toplog i sušnog u hladno i ekstremno vlažno su nagle i iznenadne. U takvim je uvjetima sve teže proizvoditi hranu pod vedrim nebom. Poljoprivrednici s jedne strane trebaju svojim nasadima osigurati dobru ocjeditost i dreniranost terena, a s druge moraju imati nepresušan izvor vode za navodnjavanje. Osim cisterni i nadzemnih akumulacija, jedno od rješenja su i bunari s potopnim pumpama.

Manje vode u podzemnim tokovima

»I mi hidrogeolozi, i kolege hidrolozi, sudjelovali smo u projektima zajedno s klimatolozima. Na temelju predviđanja klimatskih promjena do kraja stoljeća, na većini pilot-područja koja smo istraživali previđa se povećanje prosječne temperature zraka i uglavnom smanjenje prosječne količine oborina«, upozorio je dr.sc. Josip Terzić, predstojnik Zavoda za hidrogeologiju i inženjersku geologiju pri Hrvatskom geološkom institutu govoreći o trendovima u količini dostupne vode u podzemnim tokovima.

Kada se takve vrijednosti uvrste u izračune vodne bilance, kaže, ispada da će na većini područja manjak vode koja se infiltrira u vodonosnike (podzemne vode) biti i više desetaka posto. Budući da su neki od tih vodonosnika već sada pri graničnim količinama korištenja za vodoopskrbu, riječ je problemu na koji treba biti spreman.

»Drugi dio problema vezanih uz klimatske promjene, prema rezultatima većine klimatoloških modela, je predviđanje sve veće učestalosti ekstremnih događaja, kako suša, tako i bujica, poplava. To u praksi, sa stajališta izučavanja podzemnih voda, znači da će u ljetnim i jesenskim mjesecima suše biti izraženije, a u ostalom dijelu godine, i ne samo tada, sve će više biti prisutne ekstremne oborine, koje će uz prouzročenje raznih problema stanovništvu, brzo otjecati površinski i dodatno smanjiti doprinose podzemnim vodama«, pojasnio je.

Znamo, dakle, da će prosječno godišnje na našim prostorima padalina biti manje te da se već sada smanjuje količina dostupne vode u podzemnim vodonosnicima. Istraživanja provedena na hrvatskim krškim lokacijama potvrđuju takvu pretpostavku.

»Istraživači iz moje grupe uglavnom su proučavali naše krške terene, od plitkog krša u zoni od Karlovca do Ogulina, preko južne Dalmacije, što se odnosi priobalje i dolinu Neretve, odnosno krške izvore uz njenu desnu obalu, prvenstveno veliki izvor Prud, sa svojim sljevovima koji se protežu duboko u Bosnu i Hercegovinu, sve do otprilike polja Rakitno, potom slijeva Bokanjac-Poličnik koji pitkom vodom napaja zadarsko područje uz Zrmanju, neke otočne vodonosnike kao što su Vis, Cres, Korčula«, objašnjava. Rezultati su, kaže, slični i predviđa se manje infiltracije vode u vodonosnike. To u onim otočnim i priobalnim područjima, osim manje raspoloživosti vode za crpljenje, može prouzročiti i pojačane prodore morske vode u podzemlje, što vodu može zaslaniti, u različitim intenzitetima.

Rijetko se ulaže u istraživanje navodnjavanja

Dr.sc. Terzić i kolege s njegovog instituta rijetko su konzultirani oko problematike navodnjavanja poljoprivrednih površina. Možda bi jedinice lokalne samouprave uz sredstva iz EU fondova mogle kreirati projekte za lokalna hidrogeološka istraživanja u svrhu održanja poljoprivredne proizvodnje.

»Osobno sam veoma rijetko sudjelovao u projektima vezanim uz navodnjavanje u gotovo dvadeset i pet godina kao krški hidrogeolog u Hrvatskom geološkom institutu, što samo po sebi dovoljno govori o ulaganju u istraživanja podzemnih voda i vodonosnika za korištenje u navedenu namjenu«, priča nam.

Vjeruje, kaže, kako bi ulaganje u navodnjavanje podzemnim vodama u brojnim regijama bilo itekako dugoročno isplativo. »Postoje zone, pogotovo u našim krškim terenima, gdje je mreža površinskih tokova izrazito rijetka ili nepostojeća. U njima bi se bušotinama moglo doći do podzemnih voda«, napominje. Kako dodaje, za to bi prije trebalo provoditi opsežna hidrogeološka istraživanja sastavljena od hidrogeološkog kartiranja terena u krupnom mjerilu, geofizičkih istraživanja s interpretativnim dubinama dovoljnim da zahvate razinu podzemne vode koja u nekim zonama može biti i više stotina metara, hidrokemijskim istraživanjima s dovoljno dugim nizovima podataka (najmanje jednu hidrološku godinu), i slično.

Što onda savjetuje znanost, kako da poljoprivrednik sam locira podzemnu vodu, ne posežući za neznanstvenim metodama koje se nude po oglasnicima.

»Hidrogeološka istraživanja, od razine pregleda terena i mišljenja utemeljenog na znanju i iskustvu, pa sve do opsežnih istraživačkih radova koštaju od više tisuća do više desetaka, čak i stotina tisuća eura. Oduvijek su ljudi stoga posezali za alternativnim uslugama pronalaženja vode, koja koštaju od par desetaka do par stotina eura«, objašnjava. Bušotina (zdenac), kaže, može biti »pozitivna«, odnosno zahvatiti podzemnu vodu i bez ikakvih istraživanja.

»Ako se ne provode prava hidrogeološka ispitivanja, moj bi savjet bio da se radije proba bušiti na sreću, bilo gdje na svojim parcelama. Vjerojatnost zahvata u većini slučajeva postoji. S druge strane, postoje i zone u kojima bi svaki hidrogeolog odmah mogao reći da podzemne vode neće biti«, navodi on.

S druge strane, u dolinama većih rijeka, primjerice Drave ili Save, pogotovo u njihovim blizinama, podzemne vode za navodnjavanje ima gotovo na svim mjestima, i relativno je plitka. »Stoga nema smisla potrošiti čak niti 50 ili 100 eura da vam netko odredi lokaciju – gotovo svaka je dobra. Tu se podzemne vode nalaze u šljunčanim ili pješčanim vodonosnicima, a ne u koncentriranim podzemnim tokovima, rijekama. Isto tako, u krškim terenima, većina se nalazi u pukotinama i prslinama unutar stijenske mase koje su procesima okršavanja kroz geološku prošlost najčešće proširene; u kavernama od centimetarskih do dekametarskih dimenzija, više ili manje međusobno povezanim pukotinama, a puno rjeđe u nekakvim podzemnim rijekama, pogotovo »jezerima««, napominje naš sugovornik.

Nema poljoprivrede bez navodnjavanja

Bez osiguranog navodnjavanja uskoro neće biti poljoprivrede. U Hrvatskoj se bušenjem/iskopom bunara bavi samo nekoliko poduzetnika, no većina njih nema pouzdan način za saznati lokaciju podzemne vode. Neki posluju u dogovoru s raznim radiestezistima, rašljarima ili detektorima, no dok god vam ovakve osobe ne ispišu tijek provedene analize, garanciju da je izabrana lokacija pogodna za bunar, odluku o povratu uplaćenih sredstava u slučaju nepronalaska vode, te potpišu svoje ime na takav dokument, vi nećete znati što ste platili.

Sumirajući riječi dr.sc. Terzića, za male privatnike i poljoprivrednike, financijski su nedostupne temeljite hidrogeološke analize, te je čak isplativije kopati na sreću! Bušenje bunara na oglasnicima se nudi za cijene od 50 eura po dubinskom metru pa na više, oviseći o promjeru bušotine, te terenu za iskapanje. Preko raznih internet trgovina nude se novi i polovni strojevi za bušenje bunara od nekoliko tisuća eura pa do 100.000 eura. Za poljoprivredne zadruge, proizvođačke organizacije i slična udruženja, možda bi ulaganje u jedan takav stroj značilo opstanak daljnje proizvodnje u nadolazećim vodom nesigurnim razdobljima.

Reljefni pokazatelji

Da bi se locirali tokovi podzemnih voda te odredio njihov vodni kapacitet, kvaliteta vode i dubina, nekoliko se tehnika treba upotrijebiti da bi se odredile hidrološke i geološke specifikacije terena. Voda je svugdje ispod zemljine površine, no pitanje je kako pronaći kvalitetan izvor. Slijede neki reljefni pokazatelji. Već postojeći bunari u blizini i njihova dubina će vam odati mogućnost postojanja podzemnih voda u blizini.

Pješčane ili šljunčane površine pri dnu udolina će biti dobar znak podzemne vode; postojanje prirodnih izvora u blizini; površinske vode kao potoci, močvare ili jezera mogu ukazivati na postojanje podzemnih tokova; ako postoji potok u blizini, potražite mjesto gdje voda u potoku izgleda obimnija jer možda na tom mjestu podzemni tok ulazi u potok; plitki podzemni tokovi često su prepoznatljivi po bujnijoj vegetaciji i zelenijoj travi tijekom cijele sezone pa i u sušnim periodima; vrste drveća kao salix (vrba) i populus (topola) pokazatelji su moguće plitke podzemne vode.

Metode proučavanja terena i angažiranja usluge iskopa vode »na sreću« na kraju će vas koštati daleko manje nego štete koje će klimatske neprilike prouzročiti vašoj proizvodnji u slučaju nečinjenja.