ČUVARI BAŠTINE Udruga Kanata čuva identitet našeg mora i ljudi

Brodovi su oduvijek bili dio života i svakodnevice naših ljudi koji su odrasli s morem i uz more. Za brodovima se plakalo, jer se na njima i živjelo. Ta posebna veza čovjeka, broda i valova dio je našeg kulturnog identiteta, koji nas obvezuje da ga čuvamo, njegujemo i prenosimo dalje. Tu zadaću, objeručke je primila mala grupa entuzijasta, zaljubljenika u more i tradiciju okupljena oko Udruge Kanata. Inače, povijest osnivanja udruge seže još u 2009. godinu, kada je djelovala pod imenom »Jargola – Udruga za promicanje pomorske baštine«, pod vodstvom Damira Vickovića, koji je predao kormilo novoj ekipi, također životno vezanoj uz more.

Očuvanje lokalnog identiteta

Iako je Udruga promijenila ime, ciljevi su ostali isti, usmjereni na istraživanje, zaštitu, očuvanje, i promociju maritimne kulturne baštine, osobito tradicije gradnje drvenih brodova i tradicionalne plovidbe. Poseban naglasak stavljaju na očuvanje lokalnog identiteta vezanog za more, grad, otoke i priobalna naselja, pomorske i ribarske djelatnosti te pomorski odgoj. Svoju ljubav prema pomorskoj tradiciji predstavili su nedavno projektom »Idra u Foši« koji su realizirali u suradnji s Gradom Zadrom, a tim je povodom šest tradicijskih brodova na latinska idra krasilo Fošu, baš kao nekada. Ovaj projekt, posveta je pomorskoj prošlosti Zadra, ali i želja da se vizura tog dijela grada trajno uspostavi kao otvorena izložba naši tradicijskih plovila, baš kao što je slučaj u drugim mnogim manjim gradovima na našoj obali.

Tajnica Udruge Katarina Batur, kazala nam je koliko su ponosni što je već 2023. godine njihov rad prepoznat. Tada su, naime, imenovani kao jedni od 57 nositelja nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske – umijeće plovidbe latinskim i oglavnim jedrima duž hrvatske obale.

– Ta uloga nam je dala dodatan poticaj da provodimo aktivnosti kojim štitimo maritimnu baštinu, a te aktivnosti su vezane uz jedrenje, tradicijsku brodogradnju i očuvanje tradicijskih zanata i obrta, kazala nam je Batur dok je Tomislav Tičić, predsjednik Udruge, istaknuo kako provode i projekte vezane uz podmorsku arheologiju, dokumentiranje i snimanje brodova koje žele sačuvati.

– Uz to potenciramo, i uspjeli smo, u Preku probuditi neku novu nadu kod mladih ljudi što se tiče veslanja, točnije plovidbe gajetom na vesla. Zadnje tri godine tamo pokušavamo promovirati jedrenje i veslanje, s tim da je veslanje puno bolje prošlo tako da smo došli do toga da danas ljudi u Preko opet pričaju o gajetama, o tome kako opremiti brod, što će se napraviti bolje dogodine, kako će veslati… Probudila se želja, volja i ponos baštinom, kazao je ponosno Tičić.

Kako dalje navodi, redoviti su i na Zadarskoj koki, regati koja je ove godine okupila nikad veći broj sudionika s drvenim brodicama. Za vrijeme regate su prisutni na moru i na kopnu, tako što organiziraju predavanja, radionice ili recimo, prikaz armiža jedra, sa željom da se očuva i nazivlje vezano uz pomorsku baštinu, a koje se polako zaboravlja.

Vez u Foši

– Svi ljudi koji su uključeni u našu udrugu, zapravo, na neki način žive to more. Svi smo stalno vezani uz more, pa se zato dobro nadopunjujemo u radu, govori Tičić.

Nedavno su održali i odlično posjećenu radionicu pletenja pandula i bokobrana »Pajeti i pjumbadure« koji štite brodove od udaraca tijekom pristajanja u luci. Imali su i radionicu izrade komiške gundole te uspješno završili projekt opremanja još jedne gajete latinskim jedrom.

Opremanje i upravljanje brodicom s jedrima umijeće je koje se prenosilo generacijama unutar zajednice i obitelji, a latinsko idro je bilo popularno duž cijele jadranske obale. Jedro je bila nužna potreba i uz brod je bilo na najvišoj ljestvici hijerarhije obiteljskih prioriteta.

– Postoje slike i zapisi iza Drugog svjetskog rata s gajetama, ali pedesete i šezdesete godine su bile ključne jer tada su prevladali motori. Čak se i trup broda prilagođavao motorima, a gajete su dobile neke nove linije i sve manje su se koristile za prijevoz tereta. Polako su iščezavale, pomalo je sve skupa završavalo u konobama i počelo se raspadati. No, ključna je bila 1998. godina kada je u Murteru organizirana prva plovidba sa sedam gajeta koje su ljudi uspjeli sačuvati. To je jezgra onog što se danas događa u Zadru jer se sve to prenijelo na nas, kazao je Tičić.

– Nekad je bilo prirodno vidjeti gajete na moru, na Foši. Od početka pričamo o tome kako se trebamo skućiti, kako trebamo ove gajete koje smo sačuvali negdje privezati da budu reprezentativne, da budu pokazatelj naše tradicije i naše baštine. Vezivanjem brodova u Foši, priča tek može započeti, može se razviti na bezbroj načina i mislimo da ovaj grad to zaslužuje. To je ono što nam je ostalo, a nemamo puno toga još za sačuvati, napominje naš sugovornik sretan što su barem na dva dana imali priliku pokazati djelić bogate pomorske baštine, latinsko idro u Foši.

Kako ističu, reakcije prolaznika na jedra u Foši bile izvrsne, a posebno su zahvalni vlasnicima brodova koji su za ove potrebe odvezali svoje brodove i ustupili mjesta gajetama.

Po majkama

– Zanimljivo je što je većina, kad je vidjela naše gajete, izjavila kako je lijepo vidjeti gajete koje su došle iz Betine. Morali smo im reći kako su ovo naše, zadarske gajete i gajete iz okolnih mjesta, a što ih je zbilja oduševilo. Nisu znali da u Zadru postoje gajete s latinskim jedrom, kazala nam je Batur.

U Udruzi broje 12 gajeta, od čega je 10 opremljeno s latinskim jedrom. Zanimljivo je kako sve one nose ženska imena pa tako imamo Palminu, Babu Majo, Slavicu, Klemenitu, Dunimu, Rosandu… po majkama i majkama.

– U Zadru je pet gajeta, opremljenih latinskim jedrom dok su ostale u okolici. Inače, gajeta je bila familijarni brod, brod u kojem se moglo prevoziti i životinje i teret. U kratkom roku se moglo skinuti jarbol, lantina i sve pospremiti kako bi brod postao veslarica, kako bi se ukrcao teret. To je bio težački brod, a tek kasnije su je počeli koristit za ribolov, u noći bi po pet ili šest puta skidali i stavljali jarbol. Uz svoju robusnost, gajeta je bila dobra za veslanje, jedrenje, za puno tereta. Gajeta je bila siguran brod, njena duzina je točno odgovarala našem arhipelagu jer se val koji dolazi na brod neopisivo lako razbija, bolje nego kod bilo kojeg drugog broda koji sad imamo, naglašava zadivljeno Tičić dodajući kako je i sama plovidba ovim brodom jednostavno – očaravajuća.

Spoj vjetra, mora i drva

– To je izuzetan spoj prirode. Imate sile vjetra, sile mora i drvo ispod nogu koje osjeća sve – kao i vi. Plovidba na ovom brodu je izuzetna, govori Tičić.

Jedan od problema s kojima se u Udruzi suočavaju u ovoj misiji očuvanja naše gajete, je činjenica da brodograditelja – nema.

– Iz Murtera je krenula inicijativa da se ponovno osnuje škola za brodograditelje, ali mislim da se nakon konkretih prijedloga i materijala koji su dani, nismo puno odmakli. Tu zaista zaostajemo za drugim mediteranskim zemljama ili pak sjeverom Europe gdje su u škverovima zaposleni mladi ljudi koji imaju volju, želju i puno posla. I kod nas bi, isto tako, bilo posla. Samo u Zadru imamo tristotinjak drvenih brodova što nije malen broj, a na kraju se svi održavaju na pustu muku i pokoru vlasnika jer brodograditelja – više nema, govori Tičić dodajući kako su i oni koji su ostali, već u osmom ili devetom desetljeću života.

Zato naši sugovornici ističu kako budućnost brodograditeljstva ovisi o podršci i suradnji svih institucija, udruga i pojedinca.

– Mislimo kako bi se trebao naći nekakav model podrške svim vlasnicima drvenih tradicijskih brodova kako bi osjetili da imaju potporu, da vide da nisu sami u svemu ovome, da netko prepoznaje njihov rad. Ljudi su skromni, znali su mi reći »Samo da mi netko da važ piture bio bi sretan, jer radim ovo, ne samo za sebe, već da očuvam tradiciju«. To je ono što i mi čuvamo i štitimo – našu tradiciju, identitet i ono nešto što svih nas na ovom području veže, zaključila je Batur.