Ante Došen o ulovu života: 'Počeo sam vući i nakon par sekundi osjetim...'

I ove godine početkom siječnja, dodijeljene su nagrade u izboru Zadarskog lista, točnije priloga »Plodovi mora i zemlje« za najbolje ribolovce u 2025. godini – Najulov. Natjecanje okuplja profesionalne ribare i rekreativce koji su tijekom cijele godine pokazivali svoje vrijedne ulove, od zubaca i brancina do lice, lignji, strijelki i drugih. Ove godine, treće mjesto osvojio je Antonio Koić, drugo mjesto pripalo je Marku Biserku, a ovogodišnje prvo mjesto i titula ‘Najulova’ pripala je Anti Došenu koji je nagradu zaslužio rijetkim primjerkom – kantarom teškim tri kilograma.

Došen inače živi u Biogradu na Moru tako da je more oduvijek dio njegova života, kao i ribolov. Uz oca, malo na sviću, na feral, i osti, od malena je zavolio more.

Bitni su gušti

– Kroz godine sam isprobao razne načine ribolova: sviću, mreže, parangale, ali sve se na kraju svelo na udičarenje jer mi je više do gušta pa tako volim i s kraja loviti podlanice ili recimo na cijeli dan izaći na more. Bitno je da guštam, a da se ipak nešto i ulovi, govori nam Došen dodajući kako na moru nalazi – mir.

– More je terapija, poslije stresnog dana ili kad se želim odmoriti, ribolov je moj »morski Normabel«. Tu ljubav prema moru, pokušavam prenijeti i na djecu, kao što je moj otac prenio meni, pa kad god imamo vremena idu sa mnom u ribolov, kazao nam je Došen uz jedan zanimljiv savjet.

– U ribolovu, jedna je stvar sigurna – ako ideš nervozan na more, nećeš ništa uloviti! Moraš na more ići malo opušteniji. Iako, nekad se na more ide i kako bi se »izliječio« od stresa, ali ako si previše nervozan, more ti to zna vratiti, kao nekakav kontraefekt, objašnjava nam Došen opisavši nam i onaj trenutak kad je, prije sad već skoro godinu dana, ulovio kapitalca koji mu je donio prvo mjesto na Najulovu. Riječ je o ribi kantar, poznatoj i po nazivima kao što je: kantara, kantor, konter, manjamorta, grobar, sivac, picigamorte i kantra.

– Taj dan sam s kolegom izašao s brodom, tamo ispod Ugljana. Bilo je, mislim, oko 11 sati, lovili smo na kozice, po dvije, tri udice. Ja sam pokušao staviti cijelu srdelu na jednu udicu, čisto ako slučajno dođe neki veći primjerak… I tako je i bilo, osjetio sam malo jači trzaj i udario kontru. U početku riba se uopće nije borila, nego je samo stala. Stvarno sam mislio da je zapelo. Počeo sam vući i nakon par sekundi osjetim da ipak nešto jest, ali je bilo jako teško, opisao nam je Došen borbu koja je trajala desetak minuta.

Poseban ulov

– A riba, na početku nisam ni skužio koja je! Ona je jako rijetka i kad se uhvati zna biti drugačijih boja. Kasnije sam istraživao, siva je kad postari, a u proljeće bude plava. Prema dostupnim podacima, ta riba rijetko prelazi 2,5 kilograma i pedesetak centimetara, a moj primjerak imao je 3 kilograma. Na preporuku prijatelja prijavio sam ulov i tek tada sam shvatio koliko je zapravo poseban, govori nam Došen.

Kako nam kaže, taj ulov mu je bio veliko iznenađenje, kao i prvo mjesto na bodovanju, ali s obzirom na rijetkost i vrijednost vrste, nagrada je zaslužena. Najmanja riba, kaže, osvojila je najviše bodova, što po njemu pokazuje koliko je dobar i zanimljiv princip bodovanja.

– Događaj je bio lijepo organiziran, zajedno sa sportskim priznanjima, i bilo je stvarno lijepo iskustvo sudjelovati. Ova nagrada, samo je dodatni poticaj da opet sudjelujem, ali ova riba je pravi kapitalac pa će to biti malo teže ponoviti, govori nam Došen kroz smijeh.

Mali ribar

Drugo mjesto na Najulovu, pripalo je Marku Biserku koji se ribolovom bavi od svoje četvrte godine, a kojeg su u njegovom mjestu, Sutomišćici, znali kao »malog ribara« koji u pet ujutro ide loviti ribu.

– Ribolov mi je u krvi, iako mi uža obitelj nije pretežito ribarska. Međutim, valjda je nešto genetski, jer sam se već s četiri, pet godina sam učio vezati udice i navijao onaj stari sat u pet ujutro da bi išao na rivu loviti ribu. I danas se smijem tome, jer je mene cijelo selo znalo: »mali ribar, eno ga u pet ujutro ide, kao mali manijak, loviti ribu«. Tako da mi je to bilo u krvi, govori nam Biserko koji inače radi kao časnik na kruzeru, a koji je kad se vrati na otok, uglavnom svaki drugi dan u moru, ne kraće od pet, šest sati.

– Što se tiče ribolova, najviše volim podvodni ribolov, za njim imam baš veliku strast. Ne idem na neke ogromne dubine, ja sam u nekim razumnim okvirima, ali volim prakticirati sve vrste podvodnog ribolova i duboku šulju, i plitku šulju… Sve što mogu, ovisno o terenima i poštama. Obilazim sve, stvarno sam posvuda po cijelom akvatoriju i to mi puno znači jer mi omogućuje da upoznam akvatorij i podmorje, da pratim ponašanje riba, mrijest i sve cikluse i da doslovno živim s tim. Tako da mi je najveća strast upravo podvodni ribolov i upoznavanje cijelog tog akvatorija, govori nam naš sugovornik kojeg smo upitali ima li kakav ritual prije ribolova. Kako kaže, jedini ritual koji ima je molitva i svaki put se zahvali Bogu na svakoj ribi i na tome što ga čuva na moru.

Dobra borba

Što se tiče vrsta riba koje lovi, lov je više-manje sezonski.

– Sad je bila sezona brancina, pa fratara, jedno vrijeme je bilo dosta hobotnica pa se pojave orade koje isto jako volim loviti. Uvijek se pojavi i neka egzotična riba poput strijelke, koja je bila i presudna za nagradu, govori nam Biserko opisujući nam dan kad je ulovio strijelku od deset kilograma.

– Jako neobična strijelka je to bila, jer se ne love u toj veličini. Mislim da je malo tko uopće čuo za takvu strijelku u našem moru. Vjerojatno ih ima drugdje, u hladnijim morima, ali kod nas je to baš neobično. I sam dan je bio čudan za ribolov, gotovo cijeli dan nisam vidio nijednu ribu. Već mi se svašta motalo po glavi, ali išao sam dalje, bila je to plitka šulja na metar-dva dubine gdje sam se našao sam u posidoniji, prolazio kroz visoku posidoniju, polako, iako više ništa nisam očekivao. Ali ostaješ profesionalan do kraja. Imao sam dobro maskirno odijelo i manju pušku – nisam imao svoju standardnu 115., nego devedeseticu. I taman na kraju, pored posidonije, vidim kako uz rub stoji jedna ogromna glava – bomba, velika strijelka. Uspio sam je pogoditi, iako šut nije bio idealan, pogodio sam je više prema škini, što je bilo loše jer je izuzetno snažna riba. Povukla je dosta najlona iz puške i cijela borba trajala je dvadesetak minuta. Počela me kružiti i na kraju me cijelog omotala u najlon – dobra borba kakvu dugo nisam imao. Na kraju, kad je došla do mene, opet smo se dobro borili i morao sam završiti nožem, govori nam Biserko dodajući kako su bili prava atrakcija na moru dok ju je izvlačio na brod, a priznanje našeg lista puno mu znači.

Odmor za dušu

– Znači da to što radiš i drugi prate. Možda to nekoga motivira da i sam krene, možda nekoga pogura u podvodni ribolov, a možda je nekome samo zanimljiva priča. Natjecanje mi nije strano, natjecao sam se u svemu: u orijentacijskom trčanju, u podvodnim vještinama, u vaterpolu, ali u ribolovu se nikad nisam natjecao i zato se nadam da ću se opet naći na ovom natjecanju, da ćemo se opet ovako družiti i da će opet biti dobre ribe, ističe Biserko.

Još jedan od nagrađenih je i Antonio Koić iz Starigrada, od malih nogu je u ribolovu. Već od treće ili četvrte godine krenuo je s ocem, na more, na osti. I od tada, kad god ima vremena je na moru jer taj dio dana je, za njega, odmor za dušu.

– Nije mi važno ni uloviti – važno mi je da sam na moru. I kad ne ulovim ništa, meni je dan ispunjen. To je odmor za dušu. Odmor od svakodnevice, od drugih ljudi, pa i od samog sebe. Da smiriš glavu. Riba je samo plus u svemu tome, govori nam Koić koji je već sudjelovao u Najulovu prije nekoliko godina, s hobotnicom. Ove godine, nagradu mu je donio brancin.

– Iskreno, bilo je prije svega iznenađujuće. Taj dan sam sletio avionom iz Španjolske u Zagreb oko pet-šest sati popodne. Vraćao sam se kući s prijateljem i rekao mu: »Ajmo malo do mora, da vidimo što ima.« Doslovno nismo bili ni deset minuta na moru kad smo opazili brancina. Nisam imao pojma koliki je. Većeg u životu nisam ulovio, a nisam ni čuo da je netko u mom selu ulovio većeg. Bio je to stvarno rekord za mene, jako rijedak primjerak od 10,70 kg, opisuje nam Koić koji je ulov poklonio prijatelju.

– Jako mi je drago da sam u prva tri ribolovca. Bilo je stvarno ozbiljnih ribolovaca pa mi je bilo lijepo biti među prva tri. Također, sama riba mi možda ne znači toliko u natjecateljskom smislu, ali ova konkretna riba ima posebno značenje. Uhvatio sam je na godišnjicu smrti svog oca i zbog toga mi je jako posebna. Kao da mi je bila poslana i zbog svega toga bio mi je to jako lijepo, a i sam dan dodjele nagrada bio je iznznimno poseban, kazao nam je Koić koji će i dalje sudjelovati na Najulovu jer je nedavno ulovio tri lignje – jednu od kilo i četrdeset, jednu od kilograma.