Trubač i krilničar Davor Križić: Sviranje jazza je oblik štovanja nečeg uzvišenog

Dobitnici Porina na ovogodišnjoj dodjeli u sve tri jazz kategorije su Davor Križić i Jazz orkestar HRT-a. Dobili su ga za najbolji album jazz glazbe (»Insite«) te za najbolju skladbu jazz glazbe (»Waltz Through the Night«) i najbolju izvedbu jazz glazbe (»To the Lite«), obje s tog albuma koji je objavio Aquarius Records.

Projekt je započeo 8. svibnja 2019. kad je Križić uz Jazz orkestar HRT-a nastupio u dvorani Gorgona MSU-a, u sklopu Jazz ciklusa HRT-a.

Tim koncertom obilježio je trideset godina djelovanja. Modificirani program pripremili su za album koji su snimili tijekom 2021. i 2022. u studijima HRT-a.

Uz sjajan Orkestar, kojim je ravnao Miron Hauser, kao gosti u pojedinim izvedbama na snimanju su sudjelovali tenor saksofonist Saša Nestorović, bubnjar Kruno Levačić, klavirist Matija Dedić, vibrafonist Šimun Matišić i kontrabasist Ivar Roban Križić te pjevačka skupina vedaša The Messengers: Hrvoje i Nikola Marjanović, Nenad Braje, Zoran Livajić, Željko Stanec i Branimir Gonan.

Promotivni koncert s istim gostima, održan 13. ožujka ove godine u zagrebačkom klubu Peti kupe, izazvao je velik interes publike, a reakcija prisutnih bila je fantastična. Takve su bile i kritike. Bio je to nagovještaj uspjeha na ovogodišnjoj dodjeli Porina.

Maštanje o slobodi

Osim kao sjajan trubač i krilničar, Križić se ovim albumom predstavio i kao plodan, osebujan i maštovit skladatelj. Odabir glazbenih djela predstavlja presjek njegovog višedesetljetnog stvaralaštva.

Kao skladatelj afirmirao se sredinom 1990-ih pišući za Boilers Quartet kojeg je član od osnutka. Upravo je hardbop pristup tog sastava odredio veći dio njegovog autorskog stvaralaštva.

Na tom su tragu posebice njegova rana djela od kojih su mnoga dokumentirana na albumima: »Some Blues«, »Urony« i »Believin« na CD-u »Some Blues« Boilersa, kao i »To the Lite« koju potpisuje s Matijom Dedićem, s kojim je radio i glazbu za film »Ledina« Ljubiše Samardžića, i »Vesna« na CD-u »Abstract Lights«, ali i »Yeah Man« na CD-u »That’s It« Boilers All Starsa.

Neke od njih stekle su kultni status i snimio ih je više puta u raznim obradama. No uvijek ih donosi na nov način, transformira ih, usavršava, prilagođava glazbenicima s kojima svira u tom trenutku.

Primjerice, skladbu »Some Blues« snimio je i za CD »That’s It«, ali i »Davor Križić Experiment«, a razne verzije skladbe »Yeah Man« za albume »Live in ZeKaeM« Boilers Big Banda, »St. Miles Infirmary« Boška Petrovića i Boilers Quarteta te »75 godina HR, 45 godina TV« Big Banda HRT-a.

Sklada i za svoj sastav Davor Križić Experiment s kojim je za istoimeni CD, osim »Some Blues«, snimio i »Davor’s Tune« te »Echoes of a Dream«.

U svim tim skladbama, a mnoge su i na repertoaru Jazz orkestra HRT-a čiji je dugogodišnji stalni član, osjeća se da je savladao sve tajne jazza, da je proučio tradiciju afroameričke glazbe: od bluesa, New Orleans jazza, spirituala i gospela, preko swinga, bebopa i free jazza do novih dostignuća.

Primjerice, skladba »Believin« je duhovnog karaktera, a »Days In Havana«, koju je snimio za CD »Motivo Cubano« sastava Cubismo kojeg je također stalni član, pravi je latino dragulj.

Kroz svoje skladbe Križić uvjerljivo prenosi svoj unutarnji svijet, radost i ljubav koju u njemu pobuđuje jazz glazba. Radi se o nadahnjujućim i poticajnim djelima koja izvođače mame na uzbudljive interpretacije. Naime kad Križić mašta svoje skladbe uvijek ga vodi misao da je jazz sloboda.

Beskrajni proces

Ima dovoljno svojih skladbi da je mogao snimiti cijeli album samo s autorskim djelima. Zapravo mogao je snimiti dva ili tri. No izabrao je one skladbe koje su prikladne za izvedbe s big bandom.

»Skladbe radim isključivo kad imam potrebu, znači kad imam inspiraciju«, rekao je.

Nikad ne radim po narudžbi. Tako je danas i tako je uvijek bilo. S obzirom na to da se radi o nekim kompozicijama koje su u formi malo drukčije od uobičajenih i imaju stanovite promjene, na njih sam gledao kao na odvojene strukture spojene u dulju etapu.

Oduvijek sam volio kombinirati s big bendom ili nekim aranžmanima za tentet ili devet ljudi. Big band kao orkestar, kao jazz postrojba, stvarno je zahvalna glazbena jedinica.

Sretan sam što već godinama radim u big bendu i uživam u toj povlastici da mogu biti prisutan tako nečemu. Zato me veseli i da su moje kompozicije prisutne u tako nečemu. Napisani su sjajni aranžmani, donesene su neke nove stvari u te kompozicije i zato sam vrlo sretan.«

Mnoge od njegovih skladbi nastale su, ili su oblikovane, kroz eksperimentiranje sa suradnicima, pa tako i ansamblom znakovita naziva – Davor Križić Experiment.

»Volim istraživati, upuštati se u nešto novo, u situacije u kojima nisam toliko siguran u ishod, barem ne na početku, ali imam dobar osjećaj da u njima mogu nešto napraviti, dati i organizirati«, tvrdi.

»Isto tako eksperiment je adekvatan naziv za sastav koji je u desetak ili ne znam koliko više godina promijenio više od dvadeset i pet glazbenika sa zagrebačke scene i šire.

U svakom slučaju to je zanimljivo iskustvo istraživanja i raznih vrsta kombiniranja instrumenata, raznih načina da se stvari prikažu.

Isto tako svaki od članova ansambla donio je i nešto autorski ili je na neki drugi način ostavio trag. To je proces koji nema kraja.«

Križić je i u izvedbama s big bandom uvijek bio sklon eksperimentiranju.

»Držiš se pravila i u jednom i u drugom slučaju, ali postoji razlika između načina sviranja sola, gradnje sola i aranžmana unutar big banda i u malom sastavu«, objašnjava.

»Naravno, drukčije je u big bandu, određeno je jasnim parametrima izvan kojih ne bi trebalo previše zalaziti, a s druge strane dobiva se jako puno orkestracijom.

Također, dobiva se na bojama koje se inače u malom sastavu rade u nekim interakcijama, a riješene su već samim organiziranjem skladbe.«

Na istom tragu

Za transformaciju skladbi koje je izvorno pisao za manji ansambl, a sad su u big band kontekstu, odabrao je kolege iz Jazz orkestra HRT-a: trombonista i pijanista Luku Žužića i pijanista i tubista Joea Kaplowitza.

Oni su napisali aranžmane za većinu skladbi, zapravo za sve Križićeve.

»To su ljudi s kojima surađujem u svojem sastavu Experiment i s kojima imam jako puno prijeđenih kilometara«, rekao je.

»U njih imam potpuno povjerenje, naravno. Puno smo o tome razgovarali, surađivali, dogovarali kako će stvari izgledati. Rekao sam točno što hoću gdje, a neke stvari su se desile u hodu.

Jako sam zadovoljan s tom vrstom prezentacije jer su stvarno napravili odličan posao.« Napravili su ga i solisti kojima je u njihovim aranžmanima bila povjerena ta uloga.

Uz spomenute goste bili su to i članovi Jazz orkestra HRT-a: klavirist Joe Kaplowitz, bariton saksofonist Damir Horvat, trombonist Luka Žužić te saksofonisti Vojkan Jocić i Mario Bočić.

Križiću je uvijek bilo važno da predstavlja i promovira tradiciju jazza, kao što je u ovom slučaju glazba Dukea Ellingtona.

»On je za mene bio i ostao jazz heroj, uzor, netko koga bi trebalo slijediti kao način i pristup i pojavu«, tvrdi.

»Od djetinjstva je tako pa je tako i dan-danas, vječna inspiracija. Stvarno uvijek imam divljenje, ne samo prema Dukeu Ellingtonu nego i prema mnogim drugim starim majstorima, velikanima jazza.

To je jednostavno glazba koju volim. Tu je i Silvije Glojnarić, stari prijatelj, svojevremeno vođa Jazz orkestra HRT-a koji je napravio super aranžman za Ellingtonovu baladu ‘African Flower’ koju sam uvrstio u repertoar.

Aranžman je napisao za Šimuna Matišića i mene. Jako dobro. Za mene je izbor te kompozicije na neki način i posveta mojim roditeljima, posebice mom ocu koji je prezentirao jazz glazbu čitav svoj život i odgajao generacije slušatelja i kritičara.

Budući da sam radio CD koji predstavlja presjek mojih trideset i nešto godina u Jazz orkestru HRT-a, prirodno mi je bilo da odaberem jednu stvar koja neće biti moja, ali će biti nešto s čime apsolutno živim i zajedno vibriram, koja će biti na istom tom tragu.«

To nije jedina skladba uvrštena na album »Insite« koju je posvetio svojim roditeljima. Jedna od njih je i »Waltz Trought the Night« koju je napisao nadahnut njima i načinom na koji su plesali na jazz glazbu.

»Posvetio sam im tu kompoziciju jer je neobična i čini mi se da je jako lijepo odsvirana za album«, rekao je. »Saša Nestorović je odsvirao sjajan solo. Nešto super.«

Zanimljivo putovanje

Križić ponekad sanja glazbu, no problem se javlja kad snove treba pretvoriti u glazbu, u note, kad ih treba analizirati i dorađivati. Naime mnogi se ne sjećaju svojih snova.

On se, pak, nerijetko probudi usred noći i zapisuje zamisli koje mu se javljaju u snu.

»Moraš imati sreću i probuditi se u pravom trenutku«, tvrdi u šali.

»Meni to dođe samo od sebe dok sanjam. Ništa ne poduzimam po tom pitanju, a ponekad uspijem biti toliko zaokupljen time što se događa u snu da jednostavno prebacim cijelu priču u realnost, dignem se iz kreveta usred noći, uzmem olovku i zapišem cijelu stvar.

Drugi dan nastavim raditi na tome, naravno, jer do jutra pjesma doživi svakakve promjene. Primjerice, skladba ‘Echoes of a Dream’ nastala je u snu.

Bila je to jedna dramatična avantura, recimo, kroz Zagreb, ali ne sad i na ovaj način kako je sad vidimo nego u nekom drugom izdanju gdje je nebo bilo malo pomaknuto i sve je skupa izgledalo drukčije.

Našao sam se u jednom jazz klubu u kojem sam ugledao kornet. Uzeo sam ga i počeo svirati upravo tu pjesmu. Pojavili su se od nekuda i drugi muzičari i najprirodnije smo počeli svirati jam session koji je bio potpuna opreka svemu onom što se događalo do tad.

Na neki način znao sam da, dok god se na ovaj način bavim time čime se bavim, promjene koje se događaju ne moraju neminovno promijeniti mene.

Prenio sam to u opipljiv, konkretan sadržaj i tako je nastala skladba ‘Echoes of a Dream’ koja se odlično uklopila u ovaj program.«

Potpuno drukčija od ostalih je skladba »Believin«, jedna od njegovih najstarijih, nastala još u osamdesetima. Izvodio ju je s Boilersima i s Boilers All Stars ansamblom, kao i s big bandom u nekom drugom aranžmanu, ali i s Cubismom kojeg je dugogodišnji stalni član. U toj skladbi spojio je dvije različite kulture.

»Mijenjala se u svim mojim fazama i putovala je sa mnom kroz čitav moj život«, govori Križić.

»Bila je interpretirana na različite načine, uvijek sam nešto mijenjao, a i danas neprestano varira. Dogodilo se da se spojila s nekim posebnim zvukom. Ne dolazi iz jazz glazbe, iz jazz miljea.

Naime dolazi iz vedskih pjesama i himni. To sam jednostavno doživio kao istinu. U osnovi, melodiji i načinu na koji sam je stvario, a potom i transformirao tijekom tih jednostavnih notnih struktura, došao sam na ideju da spojim upravo tu pjesmu ‘Believin’ s gotovo identično tonski raspoređenom gayatri mantrom, himnom suncu, vrlo interesantnom i snažnom duhovnom disciplinom.

Imam prijatelje koji se također bave tim stvarima te godinama proučavamo i pjevamo vede. U tome pokušavam naći svoju unutarnju radost.

Moji su prijatelji došli pjevati sa mnom, a oni to stvarno dobro rade. Zajedno s njima, jazz orkestrom i Lukinim aranžmanom dobili smo nešto potpuno zanimljivo. Stvari se događaju u dva različita vremena, ali imaju isti početak i isti kraj. Zanimljivo putovanje.«

Unutarnji svemir

Duhovnost utječe na Križićevu glazbu, ali i na njegov život. Zapravo to se prožima.

»Dug je moj put u istraživanju transcendentalnog«, govori.

»Baš jako dugo, već od djetinjstva, od tibetanaca preko Castanede… Na kraju sam završio u Indiji sa svojim prijateljem Hrvojem Marjanovićem koji također pjeva om mantru na CD-u.

Otišao sam kod Sathyi Sai Babe i doživio velike promjene u svom životu. Jednostavno dogodile su se neke stvari o kojima se nisam usudio ni maštati. To se pokazalo kao ključno.

Način na koji je utjecao na mene bio je nevjerojatan. Nije to bilo riječima, nije mi govorio što trebam raditi, makar je bilo i takvih situacija.

Kasnije, prakticirajući u Indiji dobio sam veliku nadu da ću opet svirati onako kako treba. Naime prije toga sam imao problema sa sviranjem, čak sam neko vrijeme pauzirao i potom krenuo iz početka, ali tada dobrim putem.

S vremenom sam shvatio da je sviranje jazza, sama jazz glazba i način na koji joj se ljudi posvećuju, također najlegalniji oblik štovanja Boga, nečeg uzvišenog. S vremenom je to postalo neodvojivo jedno od drugoga. Sve se isprepliće.«

Upravo je zato »Insite« prikladan naziv za album što ga je Križić snimio s Jazz orkestrom HRT-a, ne samo zato što je to naziv jedne od njegovih skladbi. Svakako naziv je znakovit.

»Insite – putovanje u unutarnji svemir, nešto čime se bavim i proučavam dugi niz godina«, objašnjava.

Insite – unutarnji doživljaj i spoznaja koja dolazi trudom, ljubavlju, predanošću.

»Insite on the jazz, insite on the blues! To je način rada koji sam davno počeo prakticirati, održao sve do danas i još uvijek radim na tome.

Nastojim usavršiti način stvaranja glazbe koji se zasniva na hitrom reagiranju i trenutačnom doživljaju, stapanju s glazbom i unutarnjim svemirom koji glazba predstavlja.

‘Insite’ je također atraktivna kompozicija. Ovako odsvirana donosi puno, puno, puno veselja.«