Znanstvenici sa sveučilišta Cambridge su pomoću Svemirskog teleskopa James Webb (JWST) otkrili kemijske elemente povezane s nastankom života na Zemlji i to je, kako tvrde, “za sada najsnažniji dokaz” mogućeg izvanzemaljskog života. Priznaju, međutim, da su nužna dodatna istraživanja za potvrdu te pretpostavke.


U znanstvenoj zajednici se vode žustre rasprave o tome da li bi planet K2-18b, udaljen 124 svjetlosne godine u sazviježđu Lava, mogao biti oceanski svijet, povoljan da bude domaćin životu na mikrobnoj razini.




Zvijezda najbliža našem Suncu udaljena je nešto više 4 svjetlosne godine, naša galaksija ima promjer od oko 100.000 svjetlosnih godina. Koristeći današnju tehnologiju, čovječanstvu bi trebalo oko 188.000 godina da stigne do K2-18b.


Znanstvenici su utvrdili prisutnost dvaju kemijskih spojeva u atmosferi K2-18b koji se na Zemlji proizvode isključivo biološkim putem, prvenstveno putem mikroskopskih morskih algi, tzv. fitoplanktona.


Radi se o dimetil sulfidu (DMS) i dimetil disulfidu, kemikalijama koje se smatraju potencijalnim pokazateljima mogućeg izvanzemaljskog života.


K2-18b je egzoplanet koji je više od osam puta masivniji od Zemlje i 2,5 puta veći, a nalazi se u tzv. nastanjivoj, tzv. “zlatnoj zoni” svoje zvijezde, što znači da temperatura na njemu nije ni prevelika ni premala za postojanje tekuće vode, ključnog sastojka za život kakav poznajemo.


Teleskopi analiziraju te udaljene egzoplanete kada prolaze ispred svoje zvijezde, što omogućuje astronomima da analiziraju kako molekule blokiraju svjetlo koje se širi kroz njihovu atmosferu.


Iako su rezultati još uvijek ispod stroge statističke granice potvrde, signifikantnosti od 5σ (pet sigma), koncentracija dimetil sulfida na K2-18b je tisuću puta veća nego na Zemlji, što snažno upućuje na biološki izvor. Čarobnih 5σ je dogovoreni prag koji valja postići za tvrdnju o znanstvenom otkriću.


Potvrda ovih nalaza zahtijeva dodatna promatranja, ističu znanstvenici.


K2-18b se smatra kandidatom za tzv. “hycean” planete – oceanske svjetove s vodikovom atmosferom, gdje bi život mogao postojati u obliku mikroskopskih organizama sličnih onima na Zemlji prije više milijardi godina. To su hipotetski tipovi egzoplaneta s tekućom oceanskom vodom ispod vodikom bogate atmosfere. Termin je nastao spajanjem riječi “hydrogen” i “ocean”.


Međutim, neki znanstvenici izražavaju skepsu, tvrdeći da bi planet mogao biti pretopao za život  te da su spomenute kemikalije mogle nastati na način koji nema nikakve veze sa životom. Oni smatraju da su nama poznati takvi planeti preblizu svojim zvijezdama da bi mogli zadržati tekuću vodu, uključujući i K2-18b, koji orbitira oko svoje zvijezde svaka 33 dana.


Ako planet uistinu ima vodu, bila bi “pakleno vruća” i nenastanjiva, rekao je Raymond Pierrehumbert, planetarni fizičar s Oxforda koji je proveo zasebno istraživanje K2-18b. On smatra da je vjerojatnije da taj egzoplanet obiluje oceanima lave.


Na oprez poziva i Sara Seager, profesorica planetarnih znanosti s MIT-a, koja podsjeća da su ranije tvrdnje o isparavanju vode na K2-18b bile krive te da se ispostavilo da se radi o drugom plinu.


Po njezinom mišljenju, unutar našeg Sunčevog sustava, Mars, Venera i Saturnov mjesec Enkelad “imaju više šansi da ugoste život”.


Unatoč iskazanoj skepsi, ovo otkriće predstavlja najbliži do sada zabilježeni trag mogućeg izvanzemaljskog života i otvara vrata za buduća istraživanja koja bi mogla odgovoriti na temeljno pitanje – jesmo li sami u svemiru.


“Ovo što sada uočavamo su nagovještaji moguće biološke aktivnosti izvan Sunčevog sustava. Iskreno, mislim da je ovo najbliže što smo došli svojstvu koje možemo pripisati životu”, rekao je astrofizičar Nikku Madhusudhan, glavni autor članka u časopisu The Astrophysical Journal Letters.


Ovo otkriće dolazi u vrijeme kada znanstvenici sve više vjeruju da u Mliječnoj stazi može postojati nekoliko desetaka tehnološki naprednih civilizacija, no zbog ogromnih udaljenosti i ograničenja brzine svjetlosti, komunikacija s njima još uvijek nije moguća.


Godine 2023., JWST je u atmosferi K2-18b otkrio metan i ugljični dioksid te slabašne signale kemikalije DMS, zbog čega su se astronomi prije godinu dan ponovo okrenuli prema tom egzoplanetu.


No, čak i ako se ti rezultati potvrde i dalje je neizvjesno da li na K2-18b postoji život. Naime, prošle su godine znanstvenici otkrili tragove DMS-a na jednom kometu, što nameće zaključak da  može nastati i na neorganski način.


Opažanja su dosegla razinu statističke važnosti od “tri sigme”, što znači da postoji 0,3% vjerojatnosti da su slučajno nastala. Da bi dosegli razinu znanstvenog otkrića, opažanja moraju prijeći prag od pet sigmi, što znači da je šansa da su rezultat čistog slučaja ispod vjerojatnosti od 0,00006%.


Prof. Madhusudhan se nada da će u iduće dvije godine imati dovoljno podataka da konačno potvrdi prisutnost bio-potpisa oko K2-18b.


Ako se potvrdi postojanje jednostavnog života, to neće značiti da negdje postoje i napredna bića. “Od jednostavnog do složenog života je ogroman korak, a odatle do inteligencije još veći,” rekao je Madhusudhan.