U srijedu u zadarsku kinoteku stiže zatvorska triler drama: 'Nudi nešto posve drugačije...'

Da su Skandinavci itekako sposobni kreirati dojmljive krimiće, trilere, drame, horore, pa čak i komedije, znaju već i ptice na grani, a kamoli strastveni filmofili. Globalnu pozornost je među istaknutim skandinavskim autorima u posljednje vrijeme tako privukao i mladi danski redatelj Gustav Möller sa svojim debitantskim dugometražnim filmom ‘’Krivnja’’ (2018.). Ta krajnje napeta triler drama o policijskom službeniku koji jedne noći tijekom dežurstva na dojavnom centru zaprimi poziv otete žene u čijoj se neposrednoj blizini nalazi njezin otmičar pravi je mali filmski biser koji vas zahvaljujući svojim brojnim obratima, vještoj režiji i vrhunskoj glumi konstantno drži na rubu sjedala. ‘’Krivnja’’ je dakako postala pravi fenomen (op.a. 2021. je snimljen inferiorni holivudski rimejk sa slavnim Jakeom Gyllenhaalom u glavnoj ulozi), koja je među ostalim priznanjima zavrijedila i status danskog kandidata za nagradu Oskar i svi su nakon takvog upečatljivog debija nestrpljivo iščekivali njegove nove radove, no Mölleru se nigdje nije žurilo. On je s Emilom Nygaard Albertsenom polako i strpljivo radio na novom scenariju paralelno snimajući epizode za određene TV serije. Nakon premijernog prikazivanja na festivalu u Berlinu, plod njihovog minucioznog rada ovih je dana stigao i u naša odabrana kina pod simboličnim imenom – ‘’Sinovi’’!

Od vedrine do nervoze

Radnja filma prati Evu (Sidse Babett Knudsen), sredovječnu zatvorsku čuvaricu koja u svojem tmurnom okruženju uvijek nastoji donijeti malo vedrine, bilo kroz meditativne tečajeve joge i lekcije iz matematike koje priređuje za svoje zatvorenike, tako i najnormalnije oblike komunikacije poput kulturnog pozdravljanja sa svakim od zatvorenika i čuvara ponaosob. Odjel u kojem radi je prvenstveno namijenjen onima koji nisu počinili neke žešće zločine i odnos zatvorenika i čuvara je posve korektan, bez većih incidenata. Evino ponašanje se drastično promijeni kad među novopridošlim zatvorenicima zapazi određenog mladića Mikkela (Sebastian Bull). Nervoza se polako uvlači u nju što se ubrzo manifestira i kroz posao kojeg obavlja, a da je s dotičnim na neki način povezana, shvatimo dočim od nadređenih zatraži premještaj u strogo čuvani odjel kako bi bila u njegovoj blizini. Eva isprva izbjegava kontakt s Mikkelom i promatra ga isključivo s distance, no ubrzo započinje koristiti svoj položaj moći kako bi ga maltretirala…

Prije negoli su se uopće ozbiljno primili pisanja scenarija, Möller i Nygaard Albertsen su se bacili na temeljito proučavanje danskog zatvorskog sustava, ali i pusta svjedočanstva kako samih zatvorenika, tako i zatvorskih čuvara. Obojica su željela osjetiti pravi realizam, a ne fikciju iza zatvorskih zidina. Obilazili su tako nekoliko danskih zatvora, razgovarali sa zatvorenicima, čuvarima i svećenicima, a na kraju i povezali sa zatvorskim čuvarom Martinom koji im je postao savjetnik prilikom pisanja scenarija pazeći da opisani događaji ostanu krajnje autentični. Prije negoli su osmislili cijelu priču, Möller je u svojoj glavi već vizualizirao kome će povjeriti kompleksnu ulogu Eve, a ona je ni manje ni više već jedna od najcjenjenijih danskih glumica današnjice – veličanstvena Sidse Babett Knudsen koju šira publika poznaje zahvaljujući mega popularnoj TV seriji ‘’Borgen’’. Babett Knudsen je dakako bila upoznata s Möllerovim prvijencem te je pristala na angažman premda u toj fazi nije niti znala koliko će njezina uloga u konačnici biti glumački zahtjevna.

Nešto posve drugačije

Lik Eve je specifičan i posve intrigantan. To je povučena žena koja svoje prave emocije vješto prikriva i koja je progonjena duhovima prošlosti i traumama koje su iz nje proizašli. Rad s kažnjenicima je njezina pokora i terapija, no čim se pojavi eksplozivni, animalni Mikkel, ona proživljava pravi psihološki preokret. Tko je Mikkel? Njezin vlastiti sin, netko tko joj je učinio nažao? Möller i Nygaard Albertsen nam ne nude odgovore istog trenutka već nas ‘drže na laganoj vatrici’. Dočim Eva započinje sa svojim mazohističkim igrama s Mikkelom, donosimo nešto lakše zaključke, no autor filma nam tu dakako ne razotkriva sve svoje adute. Prava igra mačke i miša tek slijedi, a kakav će biti njezin ishod – morat ćete se strpjeti do samog kraja. Ono što vas pak čeka na tom putu ispresijecano je bolnim i dramski snažnim rezovima. Priča je ovo koja unatoč filmski dobro poznatom okruženju (vjerujem kako ste i sami imali prilike pogledati nemali broj silovitih zatvorskih drama koje su nerijetko ispunjene klišejima) nudi nešto posve drugačije. Priča o pobjedama i porazima duha. Priča o majkama i sinovima, povjerenju i izdaji istog. Priča o mržnji i ljubavi. Priča o iskupljenjima i uzaludnim ciljevima.

Kao što je to bio slučaj i s Möllerovim autorskim debijem ‘’Krivnja’’, ‘’Sinovi’’ se također u velikoj mjeri oslanjaju na angažmane svojeg glumačkog ansambla, a centralne likove ovdje tumače Babett Knudsen i Sebastian Bull. Prvo spomenuta je apsolutno briljantna. Njezina interpretacija je višedimenzionalna, enigmatična i kako sam to već naglasio – iznimno kompleksna i teško je zamisliti glumicu koja bi je bolje iznijela od Babett Knudsen. Sebastian Bull je s druge strane naizgled školski primjer nabildane, istetovirane šupljoglave mase mišića i akumuliranog bijesa, no skriva se i u njemu hrpa potisnutih osjećaja, ali i smislenih odluka. Dočim se između njihovih likova stvori mazohističko iskrivljeni odnos majke i sina, e tu film dobiva na pravoj snazi i do kraja nas oboružava. Möller i ovom prilikom na upečatljiv način uspijeva izgraditi atmosferu opipljive napetosti, nelagode i psihološkog poigravanja s gledateljem, stoga nimalo ne čudi kako je već dobio nemoralni poziv iz Hollywooda kojem nasušno nedostaju takvi talenti. Tko je bio s druge strane slušalice? Jake Gyllenhaal, a tko drugi? Kako će izgledati njihova zajednička američka avantura doznat ćemo po svemu sudeći već iduće godine, a do tad nipošto nemojte propustiti pogledati ovu majstoriju koja će se u srijedu 16. listopada prikazati i u zadarskoj kinoteci.

PRAVI REALIZAM

Prije negoli su se uopće ozbiljno primili pisanja scenarija, Möller i Nygaard Albertsen su se bacili na temeljito proučavanje danskog zatvorskog sustava, ali i pusta svjedočanstva kako samih zatvorenika, tako i zatvorskih čuvara. Obojica su željela osjetiti pravi realizam, a ne fikciju iza zatvorskih zidina