‘To je opasan stav’: Tihana Harapin Zelepugin na meti kritika zbog skandalozne izjave o “uskim trapericama”

Modna menadžerica i poznato lice u krugovima mode Tihana Harapin Zalepugin gostovala je u Briefingu Jutarnjeg lista, a njene, u najmanju ruku zabrinjavajuće izjave našle su se pod kritičkom paljbom mnogih, posebice popularne stranice za borbu protiv seksizma Grof Darkula, koja je izjavu dotične opisali sramotnom i opasnom.

Između ostalog, Harapin Zalepugin osvrnula se na tematiku odijevanja mladih te kazala:

“Mladi većinom nose uske traperice. Meni dođe nekad da pitam: a zašto si ti uopće obukla ove hlače? Pa mogla si gola hodati. Sve ti se vidi. To nema veza s građom. To ima veze s mozgom jer nemoj se čuditi ako te netko uštipne ili ti nešto dobacuje.

Ja sam za pristojnost, a toga sve manje viđam. Pristojna odjeća ne mora biti skupa. Kada gledam slike sa zagrebačke špice subotom, ne mogu vjerovati što je u nekim glavama”, kazala je.

Nakon komentara voditelja da bi se feministice mogle na nju naljutiti, poručila je: “Neka se ljute, ja imam svoj stav“.

Opasnost riječi

Nakon što je video i popratni tekst zaplivao Internetskim vodama, na Instagram profilu Grof Darkula osvanula je oštra osuda takvih riječi:

“Ono što Harapin Zalepugin, očito, ne shvaća jest opasnost riječi koje je izrekla jer njima pridonosi mišljenju društva da su odjeća i ponašanje žrtve uzroci napada nasilnika. Pretpostavka da odjeća može prouzrokovati ili spriječiti napad krije se u ukorijenjenu vjerovanju da žrtve ne bi bile napadnute da su se ponašale drugačije.

To pak dovodi do uvjerenja da se napadi događaju osobama koje donose ‘krive odluke’, a one podrazumijevaju ‘krivi odabir odjeće’, ‘hodanje neosvijetljenim putovima’, ‘izlazak prekasno noću’, “odlazak u noćne klubove” i slično.

Odjeća nikada nije poziv na nasilje, dodire u prolazu, prostačka dovikivanja na ulici, a vjerovanje u suprotno znači prebacivanje krivnje s nasilnika na žrtvu. Sprječavanje takvih napada nasilnika neće se dogoditi ako se sve žene magično prestanu oblačiti u uske traperice, haljine ili suknje. Dogodit će se educiranjem i otvorenim progovaranjem o ovom problemu, kao i o učenju djece i odraslih o osobnim granicama drugih te rodno uvjetovanom nasilju”, stoji u opisu objave.

Arhaičan i pogrešan stav

Podsjetimo, Tihana Harapin Zalepugin žena je poduzetnica s dugogodišnjim iskustvom u modnom svijetu, te je jedna od najpoznatijih modnih agentica u ovim prostorima koja već 25 godina vodi svoju agenciju Talia Model.

Za zapitati se kako je moguće da u godini 2023., od strane žene, k tome i iskusne poduzetnice u svijetu mode, na velikoj medijskoj platformi proizađe izjava da je za bilo što kriva – uska odjeća?

Naime, odjeća se može promatrati na različite načine: kao ukrašavanje tijela, ekspresija identiteta, izražavanje stava, umjetnički izričaj… Sve to enciklopedijske su definicije mode i rezultati brojnih socioloških istraživanja koja se godinama bave fenomenom mode. Zanimljivo, nigdje ne stoji pasus o tome da je odjeća ikada krivac za bilo kakav oblik nasilja.

Postavlja se pitanje: do kada će perpetuacija ideje da je osoba kriva za napad (bilo kakve vrste, uključujući seksualni) samo zbog odabira svoje odjeće? Do kad će se kratka suknja smatrati ‘pozivom’? Hoće li modni povratak stotinjak i više godina unatrag, sakrivanjem dijelova tijela koje neki evidentno smatraju seksualnom pozivnicom, donijeti svijet u kojem će se ulicama moći hodati bez straha od ‘štipkanja’ i ‘dobacivanja’?

Riječi imaju svoju težinu, kao i stavovi. Dakako, svatko ultimativno ima pravo na vlastito, no pitanje koje je tu puno veće, a čuči u pozadini jest kome se time daje snaga? Nasilnicima ili žrtvama?

Želimo li za buduće generacije svijet u kojem će se mladi učiti dobro paziti što odijevaju, ili želimo svijet u kojem će se ti isti mladi učiti međusobnom poštovanju, poštivanju granica i nenasilništvu?

Konačno, izjava Harapin Zalepugin neće potencijalno uznemiriti samo feministkinje, već sve one koji u toj rečenici vide puno veću opasnost od puke ekspresije stava. Ovakva izjava služi kao trajan podsjetnik da kao društvo imamo još puno ‘posla’ i rada na sebi, te da odjeća nikada nije bila i nikada neće biti poziv za nasilje.

Žrtva nije kriva za nasilje. Uske hlače nisu krive za nasilje. Nasilnici su.