Nakon našeg prvog nastupa, shvatili smo da su reakcije publike - predobre

Razgovarali smo s braćom Franom i Lovrom Profacom, članovima mlade glazbene skupine The Billy, koji će ovu subotu, 14. rujna, nastupiti na Zadar Street Food Festivalu u 21 sat. Njihova glazbena priča započela je u sklopu benda Torpedo, no ubrzo su otvorili novo poglavlje i krajem 2019. godine osnovali novi bend – The Billy. S prijelazom s obrada na autorske stvari, u 2021. godini objavili su svoj debitantski album »Jeftini junaci«, u kojem eksperimentiraju s raznim stilovima rocka.

Na albumu se nalazi deset pjesama, a tematika se kreće u rasponu od osobnih preokupacija i autorefleksije do socijalne kritike svijeta koji ih okružuje. Iako je prvotna postava obuhvaćala i Tomislava Jeraka i Elkana Petrova iz Torpeda, sastav se s vremenom promijenio, a danas broje devet članova.

Trenutna postava, od početka snimanja albuma u siječnju 2021. godine, pored Frane na bubnjevima i vokalu te Lovre na klavijaturama, sastoji se od Donalda Dukića na gitari, Ivana Bilana na basu, Tončija Tošića na trombonu, Donata Martinovića na trubi, Laure Perković na saksofonu, a vokalistice su Lara Merlo i Matea Rogić.

– Nastavili smo širiti postavu, pa smo uveli puhačku sekciju. Pridružili su nam se Donat Martinović na trubi, Laura Perković na saksofonu i Tonči Tošić na trombonu. Naša najveća prednost je što je svatko od nas zainteresiran za različite glazbene smjerove, ali se međusobno poštujemo i uvažavamo, tako da svatko doprinosi svojim idejama iz svojih smjerova i to se nekako uklopilo u naš stil.

Moj brat Frane je većinom orijentiran na hard rock, dok sam ja više okrenut glazbenoj produkciji u indie i hip-hop stilu. Uz puhačku sekciju, tu je i njihov doprinos. Imamo tu i bluesa, dok neki članovi slušaju i jazz, pa ima svega pomalo.

Međutim, generalno smo orijentirani na rock, kao što je bend i započeo, no cilj nam je uvesti što više elemenata iz drugih smjerova, ali zadržati prvotni zvuk s početka, započeo je Lovre, dok je njegov mlađi brat Frane ispričao više o tome kako je sve počelo.

Raznolika tematika

– Sve je počelo s bendom Torpedo. No, Tomislav Jerak i ja smo napravili dvije autorske pjesme, »Utjeha« i »Zauvijek«, ali se nismo mogli dogovoriti tko će to svirati, pa smo odlučili osnovati novi bend. Uz Jeraka, iz Torpeda nam se pridružio i Elkan Petrov, te naš prijatelj Nenad Grabić.

Iako su Elkan i Tomislav sada otišli svojim putem, Tomislav se preselio u drugu državu, dok Elkan i dalje svira u Torpedu te radi na solo projektu Elkan Florida, u čemu ga apsolutno podržavamo jer nedostaje toga na sceni.

Zanimljivo je da je upravo Elkan smislio naziv benda The Billy, inspiriran mojim prijedlogom da se zovemo »debili«, podijelio je uz smijeh Frane, te dodao kako su prvi album snimali kod kuće, u privatnom studiju koji su nazvali »Studio Đoni« po njihovom pokojnom djedu, koji je njega i brata Lovru uveo u svijet glazbe još kao dječake kada im je kupio prve instrumente.

Govoreći o pjesmama, Frane je podijelio kako su dvije najdraže pjesme koje je napisao.

– Najdraža pjesma mi je »Zauvijek« zato što me ona baš veže za pokojnog djeda Đonija, po kojem je studio dobio ime, i za prijatelja koji nas je u to vrijeme napustio. Isto tako, pjesma »Utjeha« me podsjeća na neke prošle ljubavne probleme, ali koga briga nakon toga. Zatim dolazi pjesma »Osmijeh«, koja govori »Naći ću osmijeh koji trebam ja…«, što označava nekakav izlazak iz depresije, iskreno će Frane.

Pjesmu »Jeftini junaci«, po kojoj njihov album prvijenac nosi naslov, napisao je Donald Dukić. Prema riječima Lovre, ovom su pjesmom otvorili vrata šire društvene slike, a sličan smjer nastavili su i s pjesmom »Sloboda« kao i s pjesmom »Izgubljeni grad«.

– S ovim pjesmama smo napravili zaokret od unutarnjih, osobnih emocionalnih pjesama prema onima sa širim kontekstom. Na primjer, u pjesmi »Izgubljeni grad« smo se odmaknuli od osobnijih tema i eksperimentirali. Ta pjesma je u ska stilu, jer je to zvuk uz koji smo odrastali.

Budući da je pjesma vezana uz Zadar, željeli smo baš u tom stilu napraviti pjesmu. Za nju smo snimili i spot sa »zombijima«, želeći prikazati prodane duše i uhvatiti malo socijalno angažirane tematike, narugati se novogradnji, pretjeranoj betonizaciji, ogoljavanju grada i, na koncu, gubitku njegovog identiteta, istaknuo je Lovre, dok je Frane dodao kako je pjesmu »Izgubljeno sve« napisala njihova prijateljica Antonija Pavić prilikom boravka i rada u Njemačkoj.

Lovre Profaca, FOTO: Stipe Surać/Rock in Poljica

Iako su isprva planirali napraviti žešću stvar, na koncu je, kako kaže, ispala najmekša pjesma na albumu »Jeftini junaci«.

Budući da im je otac redovito s njima u studiju te prati svaki njihov korak s kauča, a jednom prigodom je osjetio potrebu da se izrazi, tako je nastala pjesma »Odlazim«.

– Otac je najviše utjecao na moj glazbeni izričaj jer je otkako znam za sebe oduvijek svirao rock u autu. No, za razliku od mene, Lovre nije imao takav utjecaj jer mu je rocka bilo preko glave, pa je morao pobjeći u rap i indie vode.

Ali dobro, nakon par godina vratio se punku i kasnije se pridružio bendu The Billy, prisjetio se Frane te se zahvalio zadarskom blues bendu Combo, uz koje je naučio svirati bubnjeve i uz čiju je pomoć u posljednjih pet godina, kako ističe – usavršio svoje sviračke sposobnosti.

Album prvijenac

Iako isprva nisu mogli zamisliti da surađuju, s obzirom na to da su bili u toliko različitim glazbenim smjerovima – pandemija je promijenila situaciju. Tada su praktički dane provodili u studiju i na kraju su uspjeli pronaći zajednički način rada koji najbolje funkcionira. Govoreći o tome, Lovre kaže kako je najvažnije poštovanje ideja koje svatko od njih doprinosi.

– U to vrijeme smo se posvetili produkciji albuma – Frane se više orijentirao na miksanje, dok sam se ja bavio drugim produkcijskim aspektima. Nekako smo našli zajednički način rada i pristup svemu tome, rekao je Lovre, dok je njegov brat Frane kimnuo glavom u znak potvrde.

Iako su svoj album prvijenac snimali u kućnom studiju, izdali su ga u suradnji sa zagrebačkom izdavačkom kućom Spona. Naslovnicu albuma radio je zadarski ilustrator Marin Franić iz Tvornice Mašte.

Do njega su došli preko Elkana Petrova, jer su, kako navode, bili oduševljeni njegovim radom, posebice činjenicom da radi s djecom s posebnim potrebama. Album je trenutno dostupan na streaming platformama poput Tidala, Deezera, Spotifyja i Apple Musica, dok se svojedobno mogao kupiti i u Aquarius Music Shopu te na nekoliko internetskih stranica.

Lovre se osvrnuo na to koliko im je iskustvo izdavanja prvog albuma pomoglo da steknu vrijedne lekcije o tome što treba raditi, a što ne.

– Neke od grešaka prilikom izdavanja prvog albuma bile su naša pretjerana orijentacija na fizički oblik CD-a, iako je to nešto na čemu smo odrasli jer nam je otac redovito donosio CD-ove. Međutim, većina ljudi koji su slušali naš album došli su do njega putem interneta, bilo preko YouTubea ili drugih streaming platformi.

Naučili smo da je danas zapravo jako teško izdati cijeli album u komadu, a i troškovi su definitivno visoki. Potrebno je prvo privući slušatelje singlovima. No, vjerujem da će se to promijeniti kad budemo izdavali drugi album, rekao je Lovre.

U razgovoru smo se dotaknuli i reakcije publike na njihov album te prve nastupe.

– Zadarska publika vrlo je zahvalna za nove izvođače koji se pojavljuju na sceni. Budući da je malo izvođača, svaki put kada se pojavi netko novi, publika ga redovito podržava, čak i kada nije riječ o glazbenom žanru koji preferiraju, ističe Frane dodajući kako su svoj prvi nastup imali u Trooperu, a nakon toga ih je vlasnik Božo Matulić pozvao i drugi i treći put.

– Nakon našeg prvog nastupa u Trooperu shvatili smo da su reakcije publike bile predobre jer su nam ljudi nakon svirke govorili da smo zakon. Zaključili smo da se moramo ozbiljno uhvatiti posla.

Iako sam isprva bio malo skeptičan jer sam pjevao i svirao bubnjeve, a ne volim čuti svoj glas dok pjevam, iskren je Frane, nastavljajući kako su nakon toga svirali na nekoliko moto partyja, a podršku im je pružio i vlasnik D8 kafića, Zlatko Plazonić – Zlajo, dok kao jedan od većih nastupa izdvajaju upravo onaj na Rock in Poljica, kada su nastupili kao predgrupa legendarnim Kojotima.

Mjesto na sceni

Međutim, kako navode, u Zadru ne postoji previše prilika za sviranje, osim pojedinaca kao što su Zlajo i Božo, koji pružaju podršku mladim, ali i starim bendovima omogućujući im prostor za nastupe u svojim kafićima. Frane se osvrnuo na nedavni glazbeni događaj »Made in Zadar«, kojim je kultni zadarski punk bend Alergija proslavio 30. rođendan na Mornarici ili Kampo Kaštelu, uz podršku bendova Shelter Team, Arises i Sexymotherfuckers.

Taj događaj je donio fuziju različitih žanrova, od rapa, metala, dalmatinskog hop-cupa do punka. No, kako kažu, bilo bi lijepo vidjeti da takvi događaji postanu tradicija i da uključuju i mlade bendove koji tek traže svoje mjesto na sceni.

– Takvih događaja trebalo bi biti više. Što više takvih događaja, to bolje, kazao je Frane. Lovre je dodao kako se u gradu pokazao interes za takve stvari jer postoji kritična masa koja je željna žešćeg zvuka. No, pored toga, istaknuli su i na veliku ulogu Maje Milin i Urbofon Livea.

– Kod nas se može roditi novi Ed Sheeran, ali ako se to dogodilo prije deset godina, sljedećih pedeset godina neće izaći iz garaže negdje po gradu. Kao što smo na početku rekli, nemaš gdje svirati ni pokazati svoj talent. Kada dolaze novi bendovi, pitaju me kako smo mi našli prvu svirku.

Onda im kažem: »Obrati se Zlaji iz D8, tamo ćeš sigurno dobiti svirku, ili probaj u Troopera, ako oni imaju uvjete«. A kako dobiti treću svirku? Nadaj se da te netko čuo na prvoj ili drugoj svirci, da si mu se svidio, pa te pozove na mali moto party. Onda dođeš na veći moto party i imaš dvije svirke koje su ti odskočna daska.

Pronaći ćeš najbolji materijal snimljen kamerom s prve veće gaže i pitati bilo gdje drugdje možeš li svirati, objašnjava Frane.

Iako su posljednjih godinu dana napravili pauzu zbog fakultetskih obaveza pojedinih članova, ponovno se okupljaju i pripremaju prvu veću svirku na već spomenutom Zadar Street Food Festivalu.

– Nakon pauze sada smo se ponovno okupili za prvu svirku na Zadar Street Food Festivalu ove subote na Puntamici. Pozivamo sve da nas dođu čuti i podržati, rekao je Frane, dodajući kako im je u planu nakon toga održati još nekoliko koncerata, a nakon toga se ovu zimu ponovno vraćaju u studio kako bi izbacili pokoji singl i pomalo radili na materijalu za drugi album.

Upitali smo ih za kraj koja im je pjesma »najskuplja«, a Lovre je kao iz topa ispalio »Izgubljeni grad«.

– Rekao bih da je to pjesma »Izgubljeni grad«, za koju nam je Frane Belinić svirao djembe, ali se nadam da će se još neka pjesma istaknuti na drugom albumu na kojem polagano radimo.

Primjerice, Šambrana, koji je ove godine izdao album, svirao nam je gitaru na novoj stvari koju pripremamo, podijelio je Lovre, istaknuvši važnost održavanja veza s glazbenom scenom i međusobne podrške koja je, prema njihovom mišljenju, nužna za oživljavanje scene, a isto mišljenje dijeli i njegov brat Frane.

Dok se ekipa iz The Billy bori s ograničenim prostorima i rijetkim prilikama za nastupe, njihova snažna povezanost, entuzijazam i strast za glazbom predstavljaju svijetlu točku u tami kulturne stagnacije koja guši sve ono što nije mainstream.