»Lovci sakupljači« pružaju virtualni put u daleki svijet

Biograd na Moru postao je domaćin prvog hrvatskog VR kina na Rivi, što je omogućilo posjetiteljima da urone u svijet virtualne stvarnosti gledajući VR 3D dokumentarac »Lovci sakupljači« poznatog avanturista i putopisca Davora Rostuhara. Snimljen u ožujku prošle godine, dokumentarac prati život pripadnika plemena Hadza u Tanzaniji, s kojima je Rostuhar proveo tri tjedna, vraćajući im se nakon deset godina. Dokumentarac nije samo antropološka i putopisna priča, već i pravo virtualno putovanje koje gledateljima nudi priliku da se teleportiraju u daleki i nepoznati svijet. Nakon Biograda, VR kino se nalazi u Svetom Filipu i Jakovu gdje svi zainteresirani mogu još sutra iskusiti virtualnu stvarnost.

Povodom toga, razgovarali smo s Davorom Rostuharom kako bismo saznali više o njegovom radu i suradnji s Klubom za ekspedicionizam i kulturu (KEK) u Zagrebu.

Kako je nastala suradnja s Klubom za ekspedicionizam i kulturu (KEK) vezana uz VR kino KEK u Zagrebu?

– Klub za ekspedicionizam i kulturu (KEK) osnovao sam s prijateljima prije više od 20 godina. Svi moji projekti odvijaju se unutar KEK-a, uključujući i ovaj najnoviji u kojem smo dokumentirali jedno od posljednjih plemena koje žive najstarijim načinom života koristeći najnoviju tehnologiju snimanja – virtualnu realnost (VR). Ta tehnologija je tek nedavno postala dostupna, a budući da domaća publika nije bila upoznata s VR filmovima, odlučili smo u centru Zagreba izgraditi jedno od prvih VR kina u svijetu. Također, kreirali smo putujuće VR kino koje trenutno obilazi Dalmaciju.

Gdje se može pogledati putujuće VR kino nakon Biograda na Moru i Svetog Filipa i Jakova?

– U Svetom Filipu i Jakovu bit će do sutra, 4. kolovoza, a predavanje se održalo 1. kolovoza. Zatim će se seliti na Hvar, gdje će biti od 6. kolovoza do 11. kolovoza u Rotondi. Nakon toga dolazi u Komižu na Visu, gdje će biti od 13. kolovoza do 18. kolovoza, a predavanje će se održati 13. kolovoza u 20 sati. U Gradskom parku u Korčuli bit će od 20. kolovoza do 25. kolovoza, dok će u Šibeniku, na Obali palih omladinaca 1, biti od 27. kolovoza do 1. rujna.

Vaš dokumentarac »Lovci sakupljači« prati život tanzanijskog plemena Hadza. Što vas je potaknulo da se vratite baš njima nakon deset godina?

– U projektu »Lovci sakupljači« dokumentiram život jednog od posljednjih i jednog od, po meni, najfascinantnijih plemena lovaca-sakupljača na svijetu – Hadza u Tanzaniji. Njih sam prvi put posjetio 2013. godine, a ove godine sam im se vratio nakon deset godina. Oni i danas žive načinom života kakvim su pripadnici našeg roda Homo živjeli 99 posto vremena naše evolucije. Takav način života posve je održiv, u ravnoteži i s okolišem, i s društvom, pa držim da je bremenit raznim lekcijama. Sav napredak, kojeg neki danas zovu »civilizacija«, počeo se događati kad smo napustili taj način života, ali istovremeno se počeo događati i naš odmak od održivog, mirnog i ne-destruktivnog života u prirodi i u zajednici ljudi. Kroz priču o tom plemenu nastojim pričati puno veću priču o čovjeku, čovječanstvu, našem odnosu s okolišem i suživotu u društvu. A vjerujem da će VR film ponuditi publici jednu sasvim novu razinu upoznavanja i doživljavanja protagonista i okoliša filma.

Za čitatelje koji još nisu pogledali dokumentarac, možete li približiti svakodnevni život Hadza plemena i po čemu su oni posebni? Kako ste komunicirali s njima? Možete li podijeliti neku anegdotu koja vam je posebno ostala u sjećanju? Kako je tekao proces prilagodbe i snimanja?

– Muškarci lukovima i strijelama love divljač poput antilopa, divljih svinja i pavijana, ili se penju na stabla da bi skupljali plodove baobaba ili divlji med. Žene skupljaju jestive plodove u prirodi. Nomadi su, svakih par mjeseci sele se na novu lokaciju gdje spavaju u pećinama i u jednostavnim sjenicama koje grade. Potpuno su egalitarni, znači nemaju vođu, nego su svi jednaki, lovci sakupljači su inače jedina kultura u kojoj su muškarci i žene potpuno ravnopravni. Rade puno manje od većine ljudi a imaju zdrav i skladan život, u kojem većinu vremena provode družeći se s prijateljima i obitelji. Imaju posve drugačiji pogled od nas na privatno vlasništvo, smrt, religiju, protok vremena, suživot u društvu, suživot s drugim vrstama u okolišu… Anegdota je tisuću, mnoge su u knjizi koju sam napisao i koja prati VR film, jer VR film je posebno iskustvo, nije kao klasičan dokumentarac u kojem vam netko nešto objašnjava, nego je vaš boravak s njima, vi ste tamo s njima, slušate njihove priče oko vatre, idete u lov, penjete se na baobabe… Nema mene u dokumentarcu. Zato je u knjizi moj osobni doživljaj, razna razmišljanja, anegdote – kompletna priča.

Kako je rad na ovom dokumentarcu utjecao na vaše razumijevanje društvenih i ekoloških aspekata života lovaca-sakupljača iz plemena Hadza?

– Iz prve ruke sam svjedočio tom spektakularnom načinu života koji je bio prisutan većinu vremena naše povijesti, kad smo bili skladno uklopljeni u okoliš, a narušio se tek u zadnjih nekoliko tisuća godina, kad smo napustili taj način života, stvorili sve ovo što danas zovemo civilizacijom, ali istovremeno se odmakli od prirode, od naše srži. Zaboravili smo kako održavati krhku ravnotežu koja nam omogućuje da postojimo. Pogled u njihov život meni je najbolji mogući podsjetnik na to tko smo i što smo.

Koji su vaši sljedeći planovi? Planirate li još VR dokumentaraca ili drugih projekata vezanih uz istraživanje i dokumentiranja života u različitim kulturama?

– Nikad ne volim pričati puno o planovima, ali mogu reći da ću se sigurno još baviti sličnim temama jer fascinacija kulturnom raznolikošću našeg planeta je moja vječna inspiracija, a nažalost ona se topi i nestaje, pa je imam želju i potrebu istražiti, dokumentirati i podijeliti s drugima.

Vaša supruga Anđela i vi proputovali ste 30 država u okviru projekta »Ljubav oko svijeta«. Kako su vaša putovanja i istraživanja o ljubavi različitih kultura utjecala na vaš pogled na ljubav i odnose?

– To je bio jedan od najvećih i najambicioznijih, a i najuspješnijih naših projekata. Istraživali smo što je to ljubav i što veže ljude u raznim kulturama širom svijeta, ne bismo li došli do nekog univerzalnog odgovora. Većina kultura nema ni riječ za ljubav ili voljenje, ali svi imaju tu kemiju u mozgu, svi se zaljubljuju i vole. No zaljubljenost i ljubav nisu isto. Mi smo krenuli na put koji je bio naš medeni mjesec zaljubljeni, ali smo putujući naučili da je ljubav nešto puno veće, jače, trajnije ali i izazovnije.

Za knjigu i film »Ljubav oko svijeta« dobili ste brojne pohvale. Kako ste uspjeli postići autentičnost? Kako ste se povezali s ljudima koje ste intervjuirali?

– Knjiga »Ljubav oko svijeta« bila je najprodavanija, dok je istoimeni film bio najgledaniji u Hrvatskoj tijekom 2021. godine. Autentičnost se postiže brutalnom iskrenošću, raslojavanjem sebe. Kad se ti posve daš u svoje djelo, onda to osjete i drugi koji su bitni za nastajanje tog djela, kao i oni koji će to djelo kasnije konzumirati. U svako svoje djelo se trudim davati u potpunosti, i svatko u nekom aspektu pomiče granice. Tako i moj posljednji rad »Lovci sakupljači«. Prosječnom čitatelju, tema možda na prvu nije tako atraktivna kao »Ljubav oko svijeta«, ali tko pokloni vrijeme i povjerenje, uglavnom se ne razočara, nego baš naprotiv – pronađe tu za sebe nešto sasvim novo.

U knjizi i filmu »Ljubav oko svijeta« pričate o ljubavi, braku, izazovima i razvodima s ljudima iz različitih kultura. Koje vam se iskustvo s tog putovanja posebno urezalo u sjećanje?

Ljudi širom svijeta, bez obzira u kojoj su kulturi rođeni, suočeni su sa sličnim izazovima: najčešće su to preljub, neplodnost, nasilje. Suočeni su i s tragedijama, gubitkom najbližih, teškim bolestima ili nesrećama, gubitkom djece. Istraživali smo što se tada događa s ljubavi. I u tome se svi mogu prepoznati, naći nešto za sebe, bez obzira priča li tu priču bivši mafijaš iz Japana, stari američki hipi, mladi par lovaca sakupljača u Amazoni, lezbijke u Iranu gdje se to kažnjava smrću, žene u Himalaji koje imaju po dva-tri muža, transgender Njemica, Masai starješine koji žive u haremima…