Goran Paleka: 'Svaki član doprinosi svojim zvukom, a svi zajedno čine jedinstveni Arises'

Zadarski bend Arises osnovan je početkom 2019. godine, evoluirajući iz bivšeg benda Rising Dream s ponešto izmijenjenom postavom, novim imenom i konceptom bez klavijatura. Novo glazbeno poglavlje započeli su s vokalom Tomislavom Šanićem, a krajem 2019. izdali su album »System«. Trenutna postava benda, nakon odlaska Tomislava Šanića, uključuje novog vokala Bruna Dugopoljca – Longfield, Gorana Paleku na ritam gitari, Joška Barbira – Jolu na solo-gitari, Filipa Letinića – Filu na basu te Igora Goića na bubnjevima.

U svojoj glazbi kombiniraju melodični death metal s grooveom, uz upečatljive gitarske riffove i solo-dionice, dok se vokalni stil može najbolje opisati kao izmjena growla i čistih vokala u refrenima.

Goran Paleka, jedan od originalnih članova nekadašnjeg benda Rising Dream, otkrio nam je u razgovoru više o svojim glazbenim počecima i onome što je prethodilo osnivanju Arisesa.

»Brat po gitari«

– Glazba je za mene postala važan dio života zahvaljujući mom starijem bratu, koji je kući donosio kazete, ploče i CD-ove. Tako sam otkrio metal glazbu, u prvom redu Helloween i Iron Maiden koji su mi se najviše svidjeli. To je bilo negdje sredinom 1990-ih, dok sam bio u petom ili šestom razredu osnovne škole. Iako tad nisam razmišljao o sviranju gitare, moji su roditelji prepoznali potencijal i upisali me jednu godinu na satove gitare.

Tu sam naučio osnove koje su mi bile dovoljne da se tijekom ljeta zatvorim u sobu i posvetim sviranju, ispričao nam je gitarist Paleka, čiji su prvi ozbiljniji bendovi u kojem je svirao bili Valhalla i Scheme. Upravo u Valhalli pronašao je, kako ističe, svog »brata po gitari« – Joška Barbira, s kojim svira još od 2000. godine, a nakon čega su osnovali i bend Rising Dream.

– Tijekom 2004. osnovali smo Rising Dream i nedugo zatim izdali demo »Rising Madness«. Glazbena scena tijekom 2000-tih bila je drugačija, pa smo vrlo brzo počeli nastupati na europskim festivalima jer su i putovanja bila jeftinija nego danas. Tako smo 2005. nastupili na Metal Campu u Sloveniji, danas poznatom kao Metal Days, a 2007. na Masters of Rock u Češkoj, kada smo izdali i drugi demo »The Spheres«.

Tijekom 2008. potpisali smo ugovor s izdavačkom kućom Dallas Records i izdali svoj prvi studijski album »Failed Apocalypse«. Iste godine nastupali smo kao predgrupa Iron Maidenu na Poljudu. Godinu dana kasnije krenuli smo na europsku turneju s njemačkim bendom Destruction, a u narednim godinama svirali na metal festivalima sve do 2013. godine, prisjeća se Paleka, ističući kako se nakon toga stvari kompliciraju, mijenja se postava, a Joško Barbir odlazi u Irsku, tako da s tim prestaju aktivnije djelovati.

Zanimljivo je da su u tom razdoblju započeli snimati drugi studijski album u švedskom studiju Sweetspot kod Rickarda Bengtssona, poznatog po radu s bendovima Arch Enemy, Meshuggah i mnogim drugima. Međutim, taj album nikada nije objavljen pod imenom Rising Dream sve do 2019. godine, kada su okrenuli novo poglavlje i objavili album s novim vokalom, Tomislavom Šanićem, pod novim imenom benda – Arises.

– Kada se Jole vratio iz Irske ponovno krećemo svirati pa smo odlučili finalizirati i izdavanje albuma. No, budući da stvari više nisu bile iste, odlučili smo promijeniti ime u Arises i započeti novo poglavlje, budući da nam je u tom trenutku i zvuk bio drugačiji. Na neki način smo se, kao što i samo ime govori, simbolično uzdigli iz prethodnog benda i evoluirali, objašnjava nam Paleka.

Album »System« objavljen je krajem 2019. godine i sadrži devet pjesama »Built The Fall«, »Terror Done«, »Gunshot Melodies«, »Probe The Bloodline«, »System Corrupt«, »Shallow«, »Confession«, »Jericho« i »I Am One«.

Prepoznatljiva melodičnost

– Taj album sadrži širok raspon pjesama od kojih su se neke već našle na ranijim demosnimkama. Čak i danas neke od njih mi i dalje zvuče odlično, iako su snimljene prije desetak godina. Ukratko, riječ je o melodic death metal grooveu s puno melodije i čistih vokala, uz growl i energične dijelove.

Budući da smo željeli zadržati bend kao nešto u čemu uživamo, bez prevelikih očekivanja i financijskih rizika, i s obzirom na to da smo imali negativno iskustvo s izdavačima s prvim albumom Rising Dreama, odlučili smo da možemo sve odraditi sami bez izdavačke kuće uz pomoć par agencija i distributera, pojašnjava Paleka.

Budući da su Arisesovci ovaj album izdali krajem 2019. godine, neposredno prije nego što je pandemija zakomplicirala situaciju, album nikad nije zaživio kako su zamišljali. Unatoč planovima za izdavanje u Japanu početkom 2020. godine, to se nikada nije ostvarilo.

Usprkos nepovoljnim okolnostima, članovi benda nisu prestali raditi ono što najviše vole. Tijekom 2022. godine su izdali EP »Sessions Under A Pale Sun«, s četiri nove pjesme – »Release The Floods«, »Tiataga«, »Sun« i »Loathe«. Kroz ovaj EP donose zaokret prema sporijem i težem zvuku obojenim grooveom, što je, prema Palekinom mišljenju, nešto što im je prirodno došlo s vremenom.

– Nekako smo svi evoluirali u polustoner groove, iako naša glazba i dalje zadržava prepoznatljivu melodičnost. Upravo tako je nastao EP »Sessions Under A Pale Sun«. Tijekom jedne zime su jednostavno izašle te četiri pjesme koje su u tom trenutku zvučale baš onako kako su trebale zvučati, a slično će zvučati i sljedeći materijali, objašnjava Paleka te dodaje kako im je prvenstveno važno da sviraju i stvaraju pjesme. Ističe kako na format EP-a ili albuma ne gledaju kao na obavezu, trude se biti neopterećeni s takvim stvarima.

Iako se svi ugrubo mogu svrstati u kategoriju metalaca, kako navodi, svatko od njih ipak ima ponešto drugačije glazbene preferencije.

– Igor je izuzetno talentiran glazbenik koji dolazi iz svijeta modernog metala, filmske glazbe i world musica, a njegova sposobnost da, osim bubnja, svira gotovo svaki instrument daje nam širinu u zvuku, ali i općenito pristupu glazbi. S druge strane, naš gitarist Jole inspiriran je klasični metalom poput Black Sabbatha i rock zvuka 1970-ih, donoseći nam tako mračniji i stariji zvuk.

File dolazi iz brutalnijeg, modernog black metal svijeta, pa donosi jedan žešći zvuk, ali i stav. Bruno Longfield, naš vokal, voli svu glazbu i ima talent za sviranje različitih instrumenata i sudjeluje u brojnim glazbenim projektima, što nam svakako olakšava komunikaciju i suradnju unutar benda.

Što se tiče mene, nekada sam bio sklon power i heavy metalu, dok danas više naginjem prema groove metalu, ali uvijek s melodičnim elementima. Upravo zato ja sviram ritam gitaru, dok Jole svira sologitaru. Iako svatko od nas ima svoje preferencije, složit ćemo se da svi volimo npr. bend Mastodon. Rekao bih kako je to bend koji nas kolektivno inspirira, kaže nam Paleka.

Način opuštanja

Unatoč razlikama u ukusima, usklađuju se posve glatko jer im glazba prvenstveno predstavlja odušak i zajedničku uživanciju. Probe za njih nisu samo puko sviranje i stvaranje već i vrijeme za druženje koje nastoje održavati barem jednom tjedno.

– Zbilja dobro poznajemo jedni druge i kako tko funkcionira. Kada radimo zajedno i dišemo kao jedno, to je pravo zadovoljstvo, pogotovo na koncertima kada se svi zajedno vozimo u kombiju bez ikakvih problema, ističe Paleka, dodajući kako probe ponekad znaju biti izazovne, ali na kraju dana im dođu kao odličan način opuštanja i prilika za međusobno druženje.

– Kada bend dođe u takvu fazu, jednostavno ne znam što bih rekao, osim da samo neka tako potraje jer je čisti užitak. Radimo bez pritiska, možda sporije, ali to je ono što nam odgovara, dodaje Paleka, naglašavajući da sve rade kolaborativno.

– Bruno i ja obično pišemo tekstove pjesama. Nekad su ti tekstovi bili inspirirani fantastičnim temama, a danas su više socijalnog karaktera, pa se kroz njih bavimo temama osjećaja, međuljudskih odnosa i slično, zaključuje Paleka, nastavljajući kako kroz njihove pjesme često progovara revolt i gnjev zbog svakodnevice.

Uz to, naglašava kako imaju sreću što se bubnjar Igor Goić profesionalno bavi videoprodukcijom, pa im je tako radio sve spotove. Kod njega nema odrađivanja posla jer mu je cilj da svaki projekt bude originalan. Dodaje kako je basist Filip Letinić – File, tattoo majstor, zadužen za grafički dio, od loga i naslovnica do mercha.

Iako su prošli nastupi s Rising Dreamom bili neponovljivo iskustvo jer su tada bili mlađi te aktivno nastupali po europskim festivalima, kako manjim, tako i većim, u novije vrijeme, s bendom Arises uglavnom nastupaju po Hrvatskoj.

– Trenutno uživamo svirati po Hrvatskoj jer smo si stvorili krug ljudi s kojima volimo raditi, bilo da se bave zvukom, sviraju u drugim bendovima bilo da organiziraju koncerte. Doživljavam nas kao proširenu obitelj, pa bih rekao kako nije samo nas pet, već nas ima puno više i svi zajedno odlično funkcioniramo, što me posebno veseli.

Pretprošla i prošla godina bile su izvrsne za nas jer su klubovi ponovno otvorili svoja vrata nakon pandemije, što nas je potaknulo da nastupamo po cijeloj Hrvatskoj, ali i šire. Ove godine smo se posvetili i radu na novom materijalu i snimanju spotova.

Danas nastupamo na Nebesa Festu u Sinju, a 3. kolovoza očekuje nas nastup na Lomljenje Metalom Open Airu u Osijeku. To nas posebno veseli jer smo posljednji put svirali u Osijeku kao Rising Dream, zaključio je Paleka.

Nedostatak alternative

Žestoka glazba koju sviraju predstavlja usku nišu u Hrvatskoj, no Paleka u tome ne vidi problem jer imaju svoju vjernu publiku. No, pritom primjećuje da je ta publika sve starija.

– Što se tiče metalaca, čini mi se da je ta publika pomalo sve starija. Dok su to nekad bili ljudi od 14 do 35 godina, danas su to nešto zrelije godine između 25 i 55, kazao nam je Paleka kroz smijeh, komentirajući svoje viđenje hrvatske nezavisne glazbene scene.

Izrazio je zabrinutost glede nedostatka alternativnih glazbenih događanja u Zadru u usporedbi s drugim gradovima diljem Hrvatske. Kaže kako Zadar zaostaje u tom pogledu, dok drugi gradovi poput Sinja, Rijeke, Pule, Zagreba, Koprivnice, Varaždina te manjih poput Benkovca imaju svoje festivale, ali isto tako i naselja u zadarskom zaleđu, kao što su Ražanac i Poljica.

– Ono što radi ekipa iz Nigdjezemske je hvalevrijedno, ali ne možemo se pouzdati samo u taj prostor, dodaje Paleka. Kaže kako su zahvalni na takvim kolektivima i prilici, ali smatra da je potrebno više raznolikih projekata. Po njegovom mišljenju, u Hrvatskoj i Sloveniji postoje klubovi i ljudi koji su se modernizirali u ponudi i produkciji, ali uvijek može bolje.

Za kraj razgovora, upitali smo Paleku što za njega osobno predstavlja glazba, a on je bez razmišljanja odgovorio – osjećaj.

– Ne mogu slušati glazbu bez da je doživim, za mene je glazba apsolutno osjećaj. Rijetko kada me nešto baš takne, ali kada se dogodi, obično se uhvatim tog jednog albuma i znam ga slušati pola godine bez prestanka, podijelio je kroz smijeh, istaknuvši kako je za njega ključno da glazba izaziva emociju.