Debitantski eponimni nosač zvuka benda Bog Vepar glazba je za fanove duhovitosti i pitkog gitarističkog rocka

Razigrane gitare, ugodno i pozitivno ozračje, plesni ritam s puno pitkih melodija i otkačeni tekstovi koji su često na rubu između stvarnosti i mašte – odlike su debitantskog albuma zagrebačkog indie pop rock sastava Bog Vepar čiju će glazbu rado prihvatiti svi skloni duhovitosti te, u slučaju ovog sastava, ugodnom, pitkom i nikada agresivnom zvuku gitarističkog rocka.

Uvodna, ujedno i naslovna »Bog Vepar« nudi sve to. Ekipa kampira u šumi i tamo susretnu »zvijer« koja im se predstavi kao Bog Vepar pa s njim polete »visoko gore, među zvijezde«. E, sad…, ima li tu kakvih supstanci ili halucinogenih stvari, nek’ istražuje policija, a nama kao slušateljima bitno je jedino da je ova kombinacija realnosti i mašte »ispričana« uz puno, puno dobrih gitara koje mame pozitivnu energiju, ugodu i opuštanje uz ovaj brzi shoegaze, ako ga tako možemo nazvati.

Sve je moguće

I onda tako još sedam puta. »Pompeji« nude odličnu melodioznu podlogu klavijatura, ugodne i jednostavne gitare pune vedrog ljetnog ritma te, kroz tekst, opis uživanja u svakodnevici s odličnim korištenjem višeglasnog pjevanja. Aktualni video/singl »Svemirska liposukcija« je uz surf gitare a la sixties novo poluhalocigeno putovanje svemirom i promatranje planeta Zemlje i njene povijesti, a »Lavandina« je majstorski odsviran jadranski shoegaze s mirisima i okusima ljeta uz opet jako ugodne gitare i isto takve vokale.

U drugom dijelu albuma opuštenost uz sanjive gitare i dalje je tu, ali se kroz tekstove ipak nešto više govori o nekim manje ugodnim osjećajima i stanjima. Tako je »Spleen« osobna ispovijed o blagom osjećaju osamljenosti koje ima i u »Hej, Ed« u kojoj se traži srodna duša da bi se kroz pjesmu »U Berlinu« ponudila psihodelična razglednica traženja samog sebe, odsvirana i otpjevana s daškom ozračja davnašnjeg flower power pokreta i blagih psihodeličnih dodataka kojih ima i u završnoj »Marita« koja još jednom nudi otkvačeni tekst kroz koji upoznajemo stanovitu Maritu koja, između ostalog, nosi džemper za vinograd, postaje kiborg te ulazi u Valhallu. Uostalom, zašto to ne bi bilo moguće? Pa i Trump je predsjednik SAD-a!

Vizija iz magle

Dakle, kod Boga Vepra, kao i kod Alise u zemlji čudesa, moguće je baš sve, pa ako ste i sami kao slušatelj spremni za to, uživat ćete, posebno ako vam um i srce žive uz ritam rocka. Mudri Brk kao izdavač albuma u pratećem press materijalu kaže: »S glazbene strane ovaj album nudi jedan gulaš od aranžmana i melodija ispjevan milozvučnim dvoglasjem. Bog Vepar spaja humor i tugu, galamu i poeziju, ples i propast – i sve to s prepoznatljivim potpisom koji ih već izdvaja na domaćoj alternativnoj sceni.«

Izdavač se potrudio saznati i otkud toj grupi tako čudno ime na što su mu članovi nespremno odgovorili.

– To je vizija koja se jednom članu benda ukazala u magli kod Samobora. Od tada znamo da smo na glazbenoj misiji, rekao je jedan od članova banda (nije onaj iz samoborske magle!).

Početni koraci misije su uspješni. Nadamo se da će Bog Vepar imati što više svojih poklonika!