Zadar je svoju rasvjetu dobio čak 13 godina prije Zagreba

U Znanstvenoj knjižnici Sveučilišta u Zadru knjižničar Tomislav Blažević priredio je i izložio materijale povodom 130. obljetnice postavljanja prve javne rasvjete u Zadru na Narodnom trgu 1894. godine. Tom prigodom proveo nas je kroz razne tiskovine, od mnogobrojnih razglednica i novinskih članaka do monografija.

– Prva žarulja, odnosno javna rasvjeta u Zadru, upaljena je na Silvestrovo, 30. prosinca 1894. godine, na Narodnom trgu. Iako ne postoji direktna fotografija tog događaja, izvukao sam nekoliko članaka o tom događaju, kao i niz razglednica iz tog perioda. Primjerice, tu je članak iz Zadarskog lista, objavljen 1994. godine povodom 100. obljetnice, kada je na Narodnom trgu postavljena replika tog javnog rasvjetnog stupa, započinje Blažević.

»Munjara«

Tadašnji gradovi, kako nam objašnjava, uglavnom su imali takozvanu plinsku rasvjetu, dok se zadarski gradski oci nisu odlučili za električnu energiju umjesto plinske.

– Zadar se svega dvanaest godina nakon New Yorka, prvog grada u svijetu koji je uveo električnu energiju, mogao pohvaliti najmodernijim sustavom gradske rasvjete. Usporedbe radi, Zagreb je električnu rasvjetu dobio tek trinaest godina kasnije, Split dvadeset i šest godina kasnije, a Osijek nakon trideset i dvije godine. Odmah poslije Zadra, Šibenik je prihvatio »čišću« proizvodnju električne energije na slapovima Krke, odnosno iz hidroelektrane, dok je u Zadru električna energija proizvedena u nekakvoj vrsti termoelektrane s parnim strojem. Postrojenje za proizvodnju električne energije nalazilo se na mjestu današnje Elektre, a zanimljivo je da su ga nazivali »Munjara«, govori nam ovaj knjižničar.

Također, knjižničar Blažević ističe kako se tadašnji ilustratori razglednica i slično često nisu libili prikazivati dimnjake tvornica s dimom, što se tada smatralo simbolom napretka i industrijske moći. Na razglednicama se, primjerice, vidi kako dimnjak nadvisuje čak i zvonik Katedrale, čime se naglašavala industrijalizacija.

S druge strane, na mjestu današnje INA-e nalazio se toranj paromlina, poznat kao kuća Godnik, u vlasništvu istaknutog zadarskog industrijalca. Ti industrijski dimnjaci u to su vrijeme predstavljali znak prestiža i simbol gradskog industrijskog života, a Blažević također naglašava kako su na izloženim razglednicama vidljive i promjene u samom dizajnu rasvjetnih stupova, koji su pratili europske modne trendove tog doba. Riva je, primjerice, imala cijeli niz visokih i elegantnih rasvjetnih stupova.

Godine 1994., povodom 100. obljetnice elektrifikacije Zadra, tiskana je i prigodna monografija.

– Na naslovnici te monografije nalazi se slika razglednice koja prikazuje rasvjetni stup s jednom lampom. U to vrijeme to je bilo vrlo skupo i tehnički zahtjevno, dok današnji javni rasvjetni stupovi često imaju dvije žarulje, kaže Blažević, dodajući da je 2004. godine, povodom 110. obljetnice, tiskana još jedna monografija pod naslovom »110 godina elektrifikacije Zadra – Zadarsko svjetlo od prve žarulje do danas«.

Velika prekretnica

Na izložbi je predstavljen i poseban otisak iz časopisa Energija, povodom 65. obljetnice elektrifikacije Zadra, kao i članak iz Narodnog lista iz 1994. godine. Blažević je pritom posebno izdvojio časopis Il Dalmata, koji je izlazio na talijanskom jeziku i bio protalijanski orijentiran. Taj časopis je, kako navodi, digitaliziran i dostupan u njihovoj digitalnoj zbirci Dikaz.

– U časopisu Il Dalmata najavljena je elektrifikacija Zadra 1894. godine, a 2. siječnja 1895. godine izlazi veliki izvještaj o samom događaju otvaranja prve javne rasvjete u Zadru. Prijevod tog članka na hrvatski jezik objavljen je u članku povodom 65. obljetnice, a u njemu stoji kako je silvestarska večer, kada je rasvjeta postavljena na trgu u 20 sati, okupila mnoštvo ljudi, dok je vrijeme bilo gotovo proljetno, navodi Blažević dodajući kako su se do tada koristile samo plinske svjetiljke, svijeće, lučice ili pak petrolejske lampe. No, kako ističe, ovaj događaj označio je prekretnicu – gradska glazba premjestila se iz Perivoja na Narodni trg, koji je oživio kao kulturno središte grada. Na njemu su djelovale kavane, poput Kavana od zrcala, kao gradski salon. Bilo je to, kako naglašava knjižničar Blažević – zlatno doba građanske kulture.

– Elektrifikacija se potom brzo širila dalje po Poluotoku, ali dijelom i na područje današnjeg kvarta Voštarnica. Prvo je obuhvatila institucije poput kazališta Teatro Verdi, salona i različitih kavana, a potom i veće zgrade, osobito one koje su se tada gradile na novoj Rivi. Kod starijih zgrada instalacija je bila već nešto složenija, kaže, dodajući kako se u Zadru za javnu rasvjetu skrbilo još od pradavne 1520. godine, dok je od 1771. godine imao stalnu noćnu rasvjetu, 1860. godine uvedeno je javno petrolejsko svjetlo s 300 rasvjetnih mjesta. Veliki kandelabar, koji je postavljen na Narodnom trgu povodom 100. obljetnice prve električne žarulje, replika je starog kandelabra iz 1894. godine, zaključuje Blažević.