Utorak, 7. siječnja 2025

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

točka na p

Stoti rođendan romana »Veliki Gatsby«

Autor: Kim Cuculić

05.01.2025. 10:27
Stoti rođendan romana »Veliki Gatsby«

Foto: Novi list



Bio sam i unutra i izvana, istodobno očaran i odvraćen neiscrpnom šarolikošću života… I tako nastavljamo, ploveći protiv struje koja nas neprestano nosi u prošlost…«, rečenice su iz romana »Veliki Gatsby« Francisa Scotta Fitzgeralda, djela koje ove godine navršava 100. godišnjicu. Prvo izdanje objavljeno je u travnju 1925. godine, postavši jedan od najpoznatijih romana 20. stoljeća. Radnja »Velikog Gatsbyja« smještena je u prvu polovinu 1920-ih godina, u doba kad je svijet odahnuo nakon Prvog svjetskog rata, a još nije bila nastupila velika gospodarska kriza.


Središnja ličnost romana je Jay Gatsby, tajanstveni mladi bogataš kojeg muče ljubavni problemi, a priča je ispričana iz perspektive jednog njegovog prijatelja – Nicka Carrawaya. Radnja romana situirana je u takozvane lude dvadesete, poslijeratno razdoblje koje je u američkom društvu obilježila prohibicija, ali i opća dekadencija te procvat organiziranog kriminala i ilegalnih poslova kakvima se vjerojatno bavi i lik iz naslova.


Osim njegovih ljubavnih problema te kritike materijalizma i nekih drugih ljudskih osobina, u knjizi su prisutne i teme vezane uz američku kulturu i način života kao što su ambicioznost, bogatstvo, glamur i dokolica viših društvenih slojeva.




Zanimljivo je da je roman po objavljivanju prošao nezapaženo, iako je odmah poslužio kao predložak za brodvejsku predstavu i igrani film. U filmskoj adaptaciji iz 1949. godine u režiji Elliotta Nugenta glume Alan Ladd, Betty Field i Macdonald Carey. Spomenimo i američki igrani film snimljen 1974. godine u režiji Jacka Claytona u kojemu igraju Robert Redford, Mia Farrow, Bruce Dern, Sam Waterston, Karen Black i drugi. Godine 2013. uslijedila je ekranizacija u režiji Baza Luhrmanna u kojoj glume Leonardo DiCaprio, Tobey Maguire, Carey Mulligan i ostali.


Za autorova života roman je prodan u manje od 24.000 primjeraka, a nakon Drugog svjetskog rata porasla mu je popularnost i danas je obvezna lektira u američkim srednjim školama i fakultetima. Na listi 100 najboljih romana s engleskog govornog područja, objavljenoj 1998., koju su sastavili najugledniji engleski književni kritičari, »Veliki Gatsby« zauzeo drugo mjesto, iza »Uliksa«, kao najbolji američki roman 20. stoljeća.


Podsjetimo ukratko na njegov sadržaj. Pripovjedač, Nick Carraway, mladi poslovni čovjek podrijetlom sa Srednjeg zapada, dolazi u New York kako bi se okušao u trgovini dionicama. Unajmljuje skromnu kuću na obali, gdje se uglavnom nalaze raskošne rezidencije, da bi tamo proveo ljeto. Prvi susjed mu je Jay Gatsby, bogataš o kojemu kruže razne glasine, a koji priređuje vrlo popularne zabave za visoko društvo.


Nick se u početku druži sa svojom sestričnom Daisy i njezinim bogatim mužem Tomom Buchanonom te njihovom prijateljicom Jordan Baker, profesionalnom igračicom golfa, s kojom se upušta u površnu ljubavnu vezu. Uskoro se upoznaje i sprijateljuje i s Gatsbyjem te doznaje istinu o njemu: da je prije odlaska u Prvi svjetski rat, kao siromašni časnik, bio u ljubavnoj vezi s Daisy; vrativši se iz vojske, gdje je dobio razna odlikovanja i čin majora, razočarao se vidjevši da ga je ona napustila i udala se.


Iako iz skromne obitelji, radnom disciplinom, pretvaranjima, vjerojatno i nekim ilegalnim poslovima, obogatio se i odlučio ponovo kontaktirati Daisy, koju je cijelo vrijeme volio, te se stoga doselio u New York.


Na Gatsbyjev nagovor Nick ga povezuje s Daisy koja je nezadovoljna svojim brakom jer Tom ima ljubavnicu Myrtl, zahtjevnu suprugu vlasnika benzinske crpke koji naizgled ništa ne sluti o nevjeri. Između Gatsbyja i Daisy se ponovo javlja ljubav te uskoro dolazi do otvorenog verbalnog sukoba između njega i Toma pri čemu ona pokazuje da se koleba oko svoje konačne odluke. Nakon svađe Daisy ipak odlazi kući s Gatsbyjem, a na putu automobilom slučajno pregazi Myrtl, Tomovu ljubavnicu.


Myrtlin muž, Wilson, na to poludi i umisli da mu je suprugu namjerno pregazio njezin bivši ljubavnik o kojemu je počeo imati neke sumnje. Prepoznavši automobil s mjesta nesreće, odlazi do Toma koji ga uvjerava da je Gatsby bivši ljubavnik i ubojica njegove žene; na to Wilson reagira tako što ubije Gatsbyja i zatim počini samoubojstvo. Na pokop Jaya Gatsbyja, naizgled vrlo omiljenog u visokom društvu, ne dolazi gotovo nitko što u Nicka izaziva gnušanje i razlaz sa svojim dosadašnjim poznanicima.


Ovo kultno djelo F. Scott Fitzgeralda, predvodnika američke »izgubljene generacije«, i danas se, stoljeće nakon objavljivanja, nalazi u samom vrhu svih ljestvica važnosti i omiljenosti knjiga. Nakon što ga je Hemingway upotrijebio u epigrafu svojeg romana »A sunce izlazi«, izraz »izgubljena generacija« počeo se odnositi na skupinu iseljenih mladih američkih književnika koji su se u 1920-ima preselili u kreativno okružje Pariza, među kojima su bili F. Scott Fitzgerald, John Dos Passos, Ezra Pound i sam Hemingway.


Kao jedan od najvažnijih predstavnika te generacije, Fitzgerald je pao pod utjecaj blještavila »doba jazza«, no istodobno je bio potpuno svjestan njegovih narušenih moralnih vrijednosti i ispraznosti njegova obećanja o boljem životu za sve. Prije i poslije »Velikog Gatsbyja« njegov je autor živio životom svojih junaka: zanosio se njihovim idejama i idealima, doživljavao njihova razočaranja i razdore, bančio i prosipao talent, novac i snagu poput njih, borio se skupa s njima i sa samim sobom. Fitzgerald nije morao svoje likove tražiti oko sebe – nalazio ih je u samome sebi, pa je tako Gatsbyja nazivao svojim »starijim bratom«.


F. S. Fitzgerald (1896. – 1940.) odrastao je u osiromašenoj otmjenoj katoličkoj obitelji irskog podrijetla. Godine 1913. započeo je studij na Sveučilištu Princeton, ali ga 1917. napušta zbog loših rezultata. Potom se, u tijeku Prvog svjetskog rata, javio u vojsku kao dobrovoljac, ali je rat završio prije nego što je on dospio u Europu. Od 1920., kao pisac priča za novine i magazine, ostvario je velik financijski uspjeh što mu je omogućio razmetljiv životni stil.


Dok je boravio u oficirskom vojnom logoru u Alabami, upoznao je lijepu i ćudljivu južnjakinju Zeldu Sayre, koja je pristala na udaju tek nakon velikog uspjeha njegova prvog romana. Živjeli su raskošno i ekscentrično u New Yorku, Rimu, Parizu, na Francuskoj rivijeri, pa je Fitzgerald veći dio svojih novela napisao na brzinu, za velike honorare koje su plaćali pomodni žurnali i časopisi, a cijelog je života ostao tragično razapet između vlastitih, često iznevjerenih visokih umjetničkih standarda i prevelikih životnih troškova, sve više tonući u alkoholizam.


Proslavio se već prvim romanom »S ovu stranu raja« (1920.); slijedile su dvije zbirke novela, »Mondenke i filozofi« (1920.) i »Priče iz doba jazza« (1922.) te slabiji roman »Lijepi i ukleti« (1922.). Nakon romana »Veliki Gatsby«, priče o potonulim iluzijama »američkog sna« u dekoru »ludih« 1920-ih godina, na kojem se i danas temelji njegova slava, objavio je zbirku novela »Svi tužni mladići« (1926.) i nakon duže stanke svoje drugo remek-djelo, roman »Blaga je noć« (1934.), o potonulim iluzijama braka koji je u mnogočemu autobiografski.


Nakon što je napisao »Blaga je noć«, dvije se godine mučio s alkoholizmom i depresijom. Godine 1937. odlučio se okušati u pisanju scenarija za Hollywood, a ondje je 1940. i preminuo od srčanog udara u dobi od 44 godine. Posmrtno su mu objavljeni nedovršeni roman »Posljednji tajkun« (1941.) i zbirka kraćih proza »Slom« (1945.). U kratkim pričama i romanima bilježio je sukob između blistavoga i samozaboravnoga poratnoga karnevala i tzv. američkog sna o sreći i uspjehu te stvarnosti kao obmane koja izdaje taj san.


U hektičnom pogonu vječitoga »slatkog života«, uza svu sentimentalnost i laž osnovne drame sebe i svojih likova, Fitzgerald zadržava trajno zrno skepse: i on i njegovi likovi nemoćni su promijeniti zacrtanu sudbinu; videći stvarnost, ne odriču se »sna«. Nakon početnih velikih uspjeha, ali i zanemarenosti nakon Drugog svjetskoga rata, kritika danas u njemu vidi odličnog pisca koji je socijalno-psihološki zabilježio trajne sastavnice američkog karaktera. Završimo citatom iz »Velikog Gatsbyja«: »Ne možemo ponoviti prošlost?«, uzviknuo je u nevjerici. »Naravno da možemo!«