Radnja prvog hrvatskog cyberpunk romana smještena je na Pašman: 'Idealna mediteranska kulisa za priču sporijeg ritma'

U Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Zadar varaždinska nakladnička kuća Modernist premijerno je predstavila roman »Brainbox – pašmanske misterije – knjiga I« autora Andreja Šimunića. Izdavač Robertino Bartolec pritom ga ističe kao prvi punokrvni hrvatski cyberpunk roman, djelo koje uz jasnu žanrovsku okosnicu objedinjuje elemente znanstvene fantastike, trilera i misterije te domaćoj književnoj sceni donosi ambiciozan iskorak prema tehnološki profiliranom narativu.

Radnja je smještena u zadarski arhipelag, točnije na Pašman, što je promociji u Zadru dalo dodatnu simboliku, tim više što na samom otoku ne postoji knjižnica. Autor Šimunić u romanu spaja dalmatinsku idilu s visokotehnološkom distopijom. To nije tek priča o tajanstvenom nestanku, nego slojevita pripovijest uronjena u svijet umjetne inteligencije, kibernetičkih implantata i korporativne kontrole. Topli mediteranski ambijent suprotstavljen je hladnom, dehumaniziranom prostoru »deep fake« intriga i hakerskih mreža.

Pomaknuta stvarnost

Kako ističe nakladnik Bartolec, za razliku od domaćih romana koji su se cyberpunkom bavili tek rubno, Šimunić u potpunosti preuzima njegov identitet i tematski registar od globalne komunikacijske mreže, do virtualne stvarnosti, avatara, heštegova i naprednih sučelja između čovjeka i računala. Autentičnosti pridonosi i činjenica da je autor po struci IT inženjer s 35 godina iskustva, što se osjeća u preciznosti opisa tehnoloških koncepata i uvjerljivosti svijeta koji gradi.

Sam autor Šimunić ističe kako roman predstavlja putovanje kroz »pomaknutu stvarnost«, odmak od svakodnevice koji predstavlja polazišnu točku. U tom smislu, kako otkriva za naš list, Pašman funkcionira kao kulisa te »pomaknute stvarnosti«, a ne kao dokumentaristički prikaz otoka, nego kao blago izmijenjen prostor u kojem su se neke povijesne i tehnološke okolnosti razvile drugačije nego u našem svijetu. Upravo taj diskretni otklon od realnog omogućio mu je da poznati mediteranski ambijent pretvori u pozornicu neizvjesnosti i misterija.

– Radnju sam smjestio na Pašmanu, ali to nije naš Pašman. U toj verziji svijeta neke su se stvari u prošlosti dogodile drugačije, pa postoje tehnološka dostignuća koja mi nemamo, dok neke stvari koje su nama svakodnevne ondje ne postoje. Junaci prolaze kroz misterij koji moraju razriješiti, a priča se s vremenom zapetljava, i moguće da će se u nastavcima još više zapetljavati, započeo je autor Šimunić dajući naslutiti kako je ovo tek prvi roman u serijalu.

Iako se u najavi romana spominje »deep fake«, Šimunić objašnjava kako tehnologija nije dominantna niti opterećujuća za čitatelja. Naime, kako ističe, u središtu je atmosfera, konkretnije ono dalmatinsko »pomalo«.

– ​Pašman sam odabrao jer je idealna mediteranska kulisa za priču sporijeg ritma. Sve se odvija polagano, gotovo idilično. Nema tu nekog pravog »deep fakea«, ali ima »fakea« ̇(smijeh). Dakle, nije previše »deep« jer nisam htio komplicirati. To je jednostavno misterija, pristupačna i čitka, kazao je ovaj Zagrepčanin s varaždinskim korijenima.

Glazba kao narativ

S obzirom na žanrovski okvir, nameće se pitanje koliko je istraživanja prethodilo pisanju. No, autor ističe kako nije htio opteretiti roman tehničkim detaljima koji bi bili zamorni čitateljima.

– Naravno da neke stvari treba provjeriti, ali nisam radio opsežna tehnološka istraživanja. Nisam htio preplašiti čitatelje. U knjizi nema puno tehnologije i sve je vrlo lako za pratiti, kaže iskusni IT-ovac.

U središtu radnje romana je skupina prijatelja srednjih godina koji su povezani dugogodišnjim odnosima i zajedničkim iskustvima.

– Likovi su mi jako važni. To su ljudi srednjih godina, s izgrađenim karijerama ili karijerama u usponu, povezani gotovo kao obitelj. Premda imaju različite interese, dijele tu atmosferu otoka i općenito Mediterana. Oni su zapravo srce cijele priče i kroz njih se sve lomi, otkrio je Šimunić.

Dodaje kako se radnja romana vrti oko zabranjenog tehnološkog uređaja »brainbox«, koji u ovom kontekstu otvara pitanja svijesti, tehnologije i obrade podataka, ali i manipulacije informacijama. Istodobno, na metaforičkoj razini, naziv upućuje na igru uma, misterij i slojevit zaplet koji postupno razotkriva granice između stvarnog i konstruiranog.

Posebno mjesto u romanu zauzima i glazba, koju ne tretira tek kao pozadinski ugođaj, nego kao sastavni dio narativa. Svako poglavlje prati određena pjesma, a na kraju knjige nalazi se i svojevrsna »set lista« s ukupno 33 izvođača.

Kako autor pojašnjava, želio je čitateljima, osobito mlađima, skrenuti pozornost na glazbu koja je oblikovala različite generacije, jer, kako kaže, danas se od šume često ne vidi stablo. U tom smislu, popis pjesama nosi i diskretnu edukativnu notu. Među izvođačima nalaze se, između ostalih, Nick Cave, The Clash, Massive Attack, The Specials, Sting te brojni drugi, dok domaću scenu predstavljaju TBF, Valentino Bošković, Chui, Šo!Mazgoon i Mayales.

Svaki sljedeći roman će funkcionirati kao zasebna cjelina s novim misterijem, ali jedno ostaje isto – likovi.

– Svaki roman će biti priča za sebe, ali ekipa ostaje ista. Likovi će, naravno, evoluirati, mijenjati se, ali svaka knjiga donosi novu, laganu misteriju koju moraju riješiti, najavljuje pisac.

Pisanje iz prkosa

Zanimljivo je da je »Brainbox« njegov književni prvijenac. Bez prethodnih objava, Šimunić je odmah zakoračio odvažno u romaneskni format.

– Ovo je moj prvi rukopis. Prije toga nisam objavljivao ništa. Osjećaj je odličan, posebno zato što je ovo prva promocija i što se održala upravo u Zadru. Zadar ima posebno mjesto u povijesti hrvatskog izdavaštva, i drago mi je da sve krenulo upravo ovdje, naglasio je Šimunić te dodao kako je jedan od poticaja za pisanje romana došao iz razočarenja.

– Tko želi pisati, mora puno čitati. Ja čitam jako puno i, nažalost i na sreću, kupujem knjige neselektivno. Kad pročitate mnogo loših knjiga, neminovno pomislite: »Pa ja bih ovo mogao napisati bolje«. To je bio jedan od okidača, uz još nekoliko privatnih razloga.

Kao jednog od autora koje rado čita ističe američkog veterinara i pisca Jamesa Rollinsa, poznatog po akcijsko-avanturističkim i tehnološkim trilerima utemeljenima na znanstvenim idejama, u kojima se napeta radnja isprepliće s misterijima i suvremenim znanstvenim konceptima.

– Privlače me romani u čijoj je srži neka znanstvena zagonetka. Volim kada priča ima čvrstu ideju iza sebe, ističe autor.

Njegova veza s otokom Pašmanom nije samo literarna. Dio godine provodi na Pašmanu, iako ondje, kako otkriva, ne piše.

– To mi je draga, poznata okolina. Htio sam ga na neki način predstaviti kroz roman. Ali ondje ne pišem. Na Pašmanu samo slušam i promatram, a pišem kod kuće u Zagrebu. Vrijeme na otoku mi je predragocjeno da bih ga trošio na tipkanje, kaže Šimunić.

Iz njegova pera ljubitelji cyberpunka, znanstvene fantastike, trilera i misterije mogu očekivati nove nastavke koji će, sudeći po najavama, zadržati isti spoj mediteranske topline i zapleta.