Predstavljena posthumna zbirka poezije autora Vinka Alda Gladića

U dvorani Ogranka Matice hrvatske u Zadru predstavljena je posthumna zbirka poezije »Sunčev prah« Vinka Alda Gladića koji je rođen 1934. godine na Žmanu (Dugi otok), a preminuo 2018. godine u Parizu. Zbirka poezije je objavljena ove godine u izdanju Ogranka, a donosi 86 pjesama, koje su dodatno obogaćene originalnim crtežima samog autora. Knjigu je priredila supruga Josiane Chapuis Gladić, a urednik izdanja je Ivica Vigato.

O pjesničkom rukopisu Vinka Alda Gladića govorila je Divna Mrdeža, jedna od recenzentica uz Cvjetka Milanju, te je istaknula kako Gladićev ritam stiha naizgled izgleda jednostavno, gotovo prozno.

– Riječ je o melodiji razgovorne rečenice, isprekidane signalima, s lomljenjem retka na mjestima gdje dominira značenje, upit, zastoj zbog emocije, antiklimaks. Uho fonetičara zasigurno je ostavilo traga u takvom ritmu koji je zaigran, sa zvučnim ponavljanjem riječi i samoglasnika. Doduše, ponekad se to ponavljanje koristi i u trpkijim raspoloženjima, u ironičnom otklonu prema ozbiljnim temama, kazala je Mrdeža.

Promatranje svijeta

Čitateljski doživljaj susreta s Gladićevom poezijom najčešće se veže uz svojevrsnu »čaroliju« izbora riječi. Inače stereotipni motivi mediteranskog prostora u njegovim pjesmama redovito se pojavljuju originalno i začudno prezentirani čitatelju.

Uz to, govoreći o autorovom stilu i vizualnoj dimenziji, recenzentica Mrdeža je naglasila kako je Gladić vješt u intermedijalnoj komunikaciji s likovnom umjetnošću portretiranja, što mu je omogućavalo da oblikuje svoje pjesme na specifičan način.

– Ipak, u introspektivnim pjesama takvo postupanje s jezikom, koje je vođeno »okom« i »slikarskim kistom« često izostaje. U njegovim pjesmama stanje subjektove duše ostaje lišeno raskoši doživljaja kakva se inače javljaju u temama Mediterana. Sukladno tematskim preokupacijama iz prethodnih zbirki, i u ovoj potvrđuje da njegov impresionistički lirski subjekt posjeduje izniman senzibilitet u promatranju svijeta. Naime, subjekt-promatrač nije odvojen od promatranog, djeluje kao univerzalna svijest bivstvovanja. Promatrani prizor, antropomorfiziran je specifičnim dramatiziranjem, a pjesma postaje slika kroz pažljivo odabrane riječi, zaključila je Mrdeža.

Verbotonalne metode

Na predstavljanju je govorio i Vjekoslav Ćosić, podsjetivši kako je Gladić bio fonetičar i pjesnik manjeg, ali osebujnog lirskog opusa. Objavio je zbirku »Brountcha Kroug« (1975), prozne crtice »Operativno područje mog blagovanja« (1978), »Igrišće i puti naokolo« (1982), te posthumno »Polusvjetla i smamnosti« (2021). No, osim ranijeg stvaralaštva, Ćosić se posebno osvrnuo i na njegovu profesionalnu povezanost s profesorom Guberinom, kojem je bio desna ruka.

– ​Gladić je svoju znanstvenu karijeru započeo na Fonetskom institutu Sveučilišta u Zagrebu, a potom kao član istraživačkog tima Petra Guberine na zagrebačkom SUVAG-u radio na razvoju i širenju verbotonalne metode za osobe s oštećenjem sluha. Metodu je i osobno nadogradio uvođenjem fonetičkog grafizma i omnisezoričke terapije. Njegove inovacije u području fine motorike prstiju korištene su u pedagoškim metodama za učenje pravilnog govora i stranih jezika, o čemu je pisao u više stručnih knjiga, podijelio je Ćosić.

Prisjetio se i reforme školstva iz prve polovice 1950-ih, kada je ukinuta talijanska škola, a uvedena osmoljetka, istaknuvši da je Gladića upoznao davne 1954. godine.

– Kroz školu sam tada upoznao mnoge, kako ih volim zvati »lucidnim Žmancima«, od kojih je jedan bio i Vinko Aldo Gladić, kazao je profesor Ćosić.