Foto: SUGARCANE
Kako se polako bliži kalendarski kraj godine, kroz preostalo vrijeme ću pokušati nadoknaditi propušteno i usmjeriti vas ka jednom od ponajboljih ostvarenja godine o kojem do sad nisam stigao pisati, a kojeg nipošto ne bi smjeli propustiti. Riječ je o razornom dokumentarcu ‘’Sugarcane’’, jednom od najizglednijih kandidata za nadolazeće Oskare, filmu kojeg ste potkraj rujna u Zadru imali priliku pogledati na 18. izdanju Festivala tolerancije, a odnedavno i na TV kanalu ‘National Geographica’.
Povijesno značajna istraga
Radnja dugometražnog dokumentarnog prvijenca Juliana Bravea NoiseCata i Emily Kassie smještena je u Kanadu u periodu između 2021. i 2023. kad je započela intenzivna, danas se slobodno može reći i povijesno značajna istraga o višedesetljetnim zlostavljanjima i smrtima indijanske djece u internatima vođenih od strane katoličke crkve, odnosno, kasnijem pronalasku njihovih neoznačenih i skrivenih grobova.
U fokusu ovog filma su događaji koji su se zbili u internatu Misije sv. Josipa, a jedan od glavnih aktera je i sam koredatelj filma Julian čija je obitelj poput mnogih iz ‘prvih naroda’ razorena tajnovitom prošlošću i traumama.
Njegov otac Ed Archie NoiseCat je, pokazat će istraga, jedino preživjelo dijete začeto u spomenutom internatu, a da ga pri porodu nisu ‘uklonili’. Julianovi pokušaji otkrivanja tog događaja otvorit će neke stare rane, ali i dodatno emocionalno shrvati njegovu obitelj.
Paralelno, istražiteljice Charlene Belleau i Whitney Spearing dolaze do nekih šokantnih dokaza koji će im pomoći u pronalasku lokacija na kojima se nalaze skrivene grobnice.
Poglavica prvog naroda Williams Lakea, Willie Sellars, pak nastoji probuditi svijest kanadskog naroda, uključujući i njihova premijera Justina Trudeaua o strašnim zločinima koji su se zbili, dok se bivši poglavica Rick Gilbert (također jedno od djece rođene u internatu) suočava sa spoznajom kako je njegov otac vjerojatno bio svećenik koji mu je zlostavljao majku dok je još bila djevojčica…
Dirljiva obiteljska priča
Vjerujem kako se i sami, makar u nekoj magli, još uvijek prisjećate šokantnih vijesti iz Kanade gdje je uslijed višegodišnje istrage otkriveno kako je u gotovo stoljetnom periodu otkako su pod patronatom Katoličke crkve i vlasti otvoreni posebni internati za indijansku djecu koja su u istima bila opetovano fizički, psihički i seksualno zlostavljanja, odnosno, da su mnoga od njih u njima i tragično okončala svoje mlade i nevine živote.
Kad se 2021. pošteno ‘zahuktala’ spomenuta istraga o tim nemilim događajima, novinarka i dokumentaristica Emily Kassie se obratila svojem nekadašnjem kolegi s akademije i gorljivom aktivistu Julianu Braveu NoiseCatu s idejom snimanja dokumentarca uz obrazloženje kako bi baš on bio savršen izbor za redatelja uzevši u obzir činjenicu kako se radnja dobrim dijelom tiče i priče njegova naroda.
Julian je dakako pristao na zajedničku suradnju na ovako značajnom projektu ne znajući kako će kroz istragu doznati i neke, do tad prešućene, ali nezaboravljene obiteljske tajne.
Isprva je film bio zamišljen kao portret zajednice rastrgane traumatičnim i zastrašujućim zbivanjima iz ne tako davne prošlosti koja se iznenada našla pod globalnim povećalom i u prilici da one koji su im učinili toliko zla konačno privedu lice pravde, no kroz sam proces snimanja, u fokus je izbila dirljiva obiteljska priča samog redatelja.
Dok su snimali ostale sudionike poput Willija Sellarsa, Ricka Gilberta ili istražiteljice Belleau i Spearing, do tad emocionalno začahureni Julianov otac Ed i baka Kyé7e su polako počeli otvarati vlastite duše i na površinu istresati sve bolne osjećaje koji su im uništili živote i odnose.
Naravno, film je uputio i otvorenu kritiku vlastima i crkvi koji su združeno provodili prisilno razdvajanje indijanske djece od njihovih obitelji sve kako bi ih asimilirali, kontrolirali i zlostavljali, a istovremeno i odvratili od njihove kulture, jezika i običaja.
Kao narodu koji je uvijek gajio slobodna načela, koheziju s prirodom i ostalim živim stvorenjima, tj. boravak na otvorenom, zatvaranje u takve stroge institucije za djecu je bilo iznimno traumatično iskustvo samo po sebi, čak i da nije bilo spolnih, fizičkih ili psihičkih zlostavljanja.
Snaga napaćenog naroda
Saznanja do kojih su istražitelji kroz višegodišnji proces došli apsolutno su šokantna i užasavajuća, čak i usporediva s bilo kojim genocidom kakvih kroz ljudsku krvavu povijest nije manjkalo, pa tako niti dan-danas.
Novorođenčad ostavljana u kutijama i bacana u peći za otpad, zakapanje ostataka u neoznačene i skrivene grobove, šibanja i slična gnjusna nedjela koja su svećenici i sestre iz pakla provodili nad tom nedužnom djecom, ne mogu i ne smiju imati nikakva opravdanja premda se slična zlodjela bilježe diljem globusa i u momentu dok ovo čitate.
I nakon svega rečenog, otkrivenog i viđenog, crkva traži oprost, ali teško nudi ispriku ili obećanja o kažnjavanju odgovornih. Julian Brave NoiseCat i Emily Kassie su ovako bolnu, nerijetko teško gledljivu priču prezentirali posve dostojanstveno, moćno i dirljivo.
Uz svu bol i patnju, u ovom izuzetnom dokumentarcu možemo lako posvjedočiti i samoj upornosti, volji i snazi jednog napaćenog naroda koji se ujedinio kako bi istina konačno izašla na vidjelo i kako bi kroz takva paklena svjedočanstva postali još snažniji i plemenitiji, a eventualno i ohrabrili u istupanju svih onih koji nisu imali snage to ranije učiniti.
Uz neke, do sad rijetke viđene arhivske materijale, ispovijesti i mučnu temu, autori ‘’Sugarcanea’’ (inače naziv Kanadskog indijanskog rezervata smještenog u Britanskoj Kolumbiji istočno od jezera Williams) nam usporedo prikazuju i današnji život pripadnika ‘prvog naroda’, plemenito održavanje njihove stoljetne tradicije, komunikaciju shuswap jezikom, ali i ponos zemljom koju su im postupno otimali
. ‘’Sugarcane’’ je jedan doista dojmljiv, značajan, potresan, osvještavajući, ali i inspirativan dokumentarac o borbi ljudskog duha, a istovremeno i ljudskoj iskvarenosti i manipulaciji.
Film je do sad osvojio niz prestižnih priznanja uključujući i nagradu za najboljeg redatelja u kategoriji dokumentaraca na festivalu u Sundanceu, a vjerujem kako će se ubrzo naći i na popisu kandidata za Oskare, možda i britanske BAFTA-e.
Ako imate među svojim TV kanalima i ‘National Geographic’, obavezno ga potražite i pogledajte – nećete se pokajati.
najnovije
najčitanije
Nogomet
paljenje baklji
HNS podijelio novi set kazni Dinamu, Hajduku, Rijeci
Hrvatska
veliki problem
Poskupljuju poznati lijekovi protiv dijabetesa
Zadar
VLASNIK O NAGRADI
RENTLIO Marko Mišulić: U desetljeću rasta uvijek smo stavljali ljude na prvo mjesto
Auto
ojačavanje konkurentnosti
Spajaju se japanski divovi Honda, Nissan i Mitsubishi
Ostali sportovi
Prva futsal liga
Višnjiku susjedski derbi, Taksisti provozali Vršane
Zadar
sjednica
Pao proračun Grada Zadra za 2025. godinu, za nisu bili ni vlast ni oporba
Zadar
medicinska škola ante kuzmanića
BOŽIĆNA AKCIJA Prikupljene igračke i knjige za djecu na Pedijatriji
Zadar
REAGIRANJE
Bajlo reagirao na Dukićeve prozivke: Hrvoje Bajlo nije lažni novinar kao što to lažno tvrdi Branko Dukić
Nogomet
veliko priznanje
Mateo Erceg iz Pristega na UEFA-inoj listi sudaca
Nogomet
Kraj polusezone