Foto: SUGARCANE
Kako se polako bliži kalendarski kraj godine, kroz preostalo vrijeme ću pokušati nadoknaditi propušteno i usmjeriti vas ka jednom od ponajboljih ostvarenja godine o kojem do sad nisam stigao pisati, a kojeg nipošto ne bi smjeli propustiti. Riječ je o razornom dokumentarcu ‘’Sugarcane’’, jednom od najizglednijih kandidata za nadolazeće Oskare, filmu kojeg ste potkraj rujna u Zadru imali priliku pogledati na 18. izdanju Festivala tolerancije, a odnedavno i na TV kanalu ‘National Geographica’.
Povijesno značajna istraga
Radnja dugometražnog dokumentarnog prvijenca Juliana Bravea NoiseCata i Emily Kassie smještena je u Kanadu u periodu između 2021. i 2023. kad je započela intenzivna, danas se slobodno može reći i povijesno značajna istraga o višedesetljetnim zlostavljanjima i smrtima indijanske djece u internatima vođenih od strane katoličke crkve, odnosno, kasnijem pronalasku njihovih neoznačenih i skrivenih grobova.
U fokusu ovog filma su događaji koji su se zbili u internatu Misije sv. Josipa, a jedan od glavnih aktera je i sam koredatelj filma Julian čija je obitelj poput mnogih iz ‘prvih naroda’ razorena tajnovitom prošlošću i traumama.
Njegov otac Ed Archie NoiseCat je, pokazat će istraga, jedino preživjelo dijete začeto u spomenutom internatu, a da ga pri porodu nisu ‘uklonili’. Julianovi pokušaji otkrivanja tog događaja otvorit će neke stare rane, ali i dodatno emocionalno shrvati njegovu obitelj.
Paralelno, istražiteljice Charlene Belleau i Whitney Spearing dolaze do nekih šokantnih dokaza koji će im pomoći u pronalasku lokacija na kojima se nalaze skrivene grobnice.
Poglavica prvog naroda Williams Lakea, Willie Sellars, pak nastoji probuditi svijest kanadskog naroda, uključujući i njihova premijera Justina Trudeaua o strašnim zločinima koji su se zbili, dok se bivši poglavica Rick Gilbert (također jedno od djece rođene u internatu) suočava sa spoznajom kako je njegov otac vjerojatno bio svećenik koji mu je zlostavljao majku dok je još bila djevojčica…
Dirljiva obiteljska priča
Vjerujem kako se i sami, makar u nekoj magli, još uvijek prisjećate šokantnih vijesti iz Kanade gdje je uslijed višegodišnje istrage otkriveno kako je u gotovo stoljetnom periodu otkako su pod patronatom Katoličke crkve i vlasti otvoreni posebni internati za indijansku djecu koja su u istima bila opetovano fizički, psihički i seksualno zlostavljanja, odnosno, da su mnoga od njih u njima i tragično okončala svoje mlade i nevine živote.
Kad se 2021. pošteno ‘zahuktala’ spomenuta istraga o tim nemilim događajima, novinarka i dokumentaristica Emily Kassie se obratila svojem nekadašnjem kolegi s akademije i gorljivom aktivistu Julianu Braveu NoiseCatu s idejom snimanja dokumentarca uz obrazloženje kako bi baš on bio savršen izbor za redatelja uzevši u obzir činjenicu kako se radnja dobrim dijelom tiče i priče njegova naroda.
Julian je dakako pristao na zajedničku suradnju na ovako značajnom projektu ne znajući kako će kroz istragu doznati i neke, do tad prešućene, ali nezaboravljene obiteljske tajne.
Isprva je film bio zamišljen kao portret zajednice rastrgane traumatičnim i zastrašujućim zbivanjima iz ne tako davne prošlosti koja se iznenada našla pod globalnim povećalom i u prilici da one koji su im učinili toliko zla konačno privedu lice pravde, no kroz sam proces snimanja, u fokus je izbila dirljiva obiteljska priča samog redatelja.

Dok su snimali ostale sudionike poput Willija Sellarsa, Ricka Gilberta ili istražiteljice Belleau i Spearing, do tad emocionalno začahureni Julianov otac Ed i baka Kyé7e su polako počeli otvarati vlastite duše i na površinu istresati sve bolne osjećaje koji su im uništili živote i odnose.
Naravno, film je uputio i otvorenu kritiku vlastima i crkvi koji su združeno provodili prisilno razdvajanje indijanske djece od njihovih obitelji sve kako bi ih asimilirali, kontrolirali i zlostavljali, a istovremeno i odvratili od njihove kulture, jezika i običaja.
Kao narodu koji je uvijek gajio slobodna načela, koheziju s prirodom i ostalim živim stvorenjima, tj. boravak na otvorenom, zatvaranje u takve stroge institucije za djecu je bilo iznimno traumatično iskustvo samo po sebi, čak i da nije bilo spolnih, fizičkih ili psihičkih zlostavljanja.
Snaga napaćenog naroda
Saznanja do kojih su istražitelji kroz višegodišnji proces došli apsolutno su šokantna i užasavajuća, čak i usporediva s bilo kojim genocidom kakvih kroz ljudsku krvavu povijest nije manjkalo, pa tako niti dan-danas.
Novorođenčad ostavljana u kutijama i bacana u peći za otpad, zakapanje ostataka u neoznačene i skrivene grobove, šibanja i slična gnjusna nedjela koja su svećenici i sestre iz pakla provodili nad tom nedužnom djecom, ne mogu i ne smiju imati nikakva opravdanja premda se slična zlodjela bilježe diljem globusa i u momentu dok ovo čitate.
I nakon svega rečenog, otkrivenog i viđenog, crkva traži oprost, ali teško nudi ispriku ili obećanja o kažnjavanju odgovornih. Julian Brave NoiseCat i Emily Kassie su ovako bolnu, nerijetko teško gledljivu priču prezentirali posve dostojanstveno, moćno i dirljivo.
Uz svu bol i patnju, u ovom izuzetnom dokumentarcu možemo lako posvjedočiti i samoj upornosti, volji i snazi jednog napaćenog naroda koji se ujedinio kako bi istina konačno izašla na vidjelo i kako bi kroz takva paklena svjedočanstva postali još snažniji i plemenitiji, a eventualno i ohrabrili u istupanju svih onih koji nisu imali snage to ranije učiniti.
Uz neke, do sad rijetke viđene arhivske materijale, ispovijesti i mučnu temu, autori ‘’Sugarcanea’’ (inače naziv Kanadskog indijanskog rezervata smještenog u Britanskoj Kolumbiji istočno od jezera Williams) nam usporedo prikazuju i današnji život pripadnika ‘prvog naroda’, plemenito održavanje njihove stoljetne tradicije, komunikaciju shuswap jezikom, ali i ponos zemljom koju su im postupno otimali
. ‘’Sugarcane’’ je jedan doista dojmljiv, značajan, potresan, osvještavajući, ali i inspirativan dokumentarac o borbi ljudskog duha, a istovremeno i ljudskoj iskvarenosti i manipulaciji.
Film je do sad osvojio niz prestižnih priznanja uključujući i nagradu za najboljeg redatelja u kategoriji dokumentaraca na festivalu u Sundanceu, a vjerujem kako će se ubrzo naći i na popisu kandidata za Oskare, možda i britanske BAFTA-e.
Ako imate među svojim TV kanalima i ‘National Geographic’, obavezno ga potražite i pogledajte – nećete se pokajati.
najnovije
najčitanije
Hrvatska
Predsjednik Vlade
Plenković: ‘Veća izdvajanja za obranu nisu na uštrb zdravstva, socijale i obrazovanja’
Zadar
Na zadarskoj Tržnici
Klapske divojke i momci pozivaju Zadrane na klapski koncert u božićnom duhu
Kultura
Od 17. do 24. prosinca
Donosimo tjedni pregled kulturnih i zabavnih događanja u Zadru i županiji
Crna Kronika
Zloporaba droge
Diler doma skrivao 6,5 kilograma marihuane, kokain, hašiš i amfetamine
Crna Kronika
Prometni prekršaji
Vozaču u Pakoštanima izmjereno 2 promila, a u Pagu upravljao vozilom iako mu je vozačka poništena
Zadar & Županija
Ostao bez nasada
Bivši sudionik šou-emisije »Ljubav je na selu« u šoku! Posjekli mu 25 maslina
Zadar
netransparentnost
OŠ Šimuna Kožičića Benje i ravnatelj Dražen Adžić prekršajno kažnjeni zbog zapošljavanja bez ugovora
Zadar
Paprene cijene
Zadarske mesnice bez predblagdanske gužve: Kilo tuke 20 eura, odojka 13, ponude ne fali, već novca
Zadar
remake
Zadarski band aid okupio se nakon 31 godinu i zapjevao pjesmu “Božić u Zadru”
Zadar & Županija
260 dana