Pjesma mora imati dušu i razlog postojanja, a tehnologija je tu da služi pjesmi, a ne obrnuto

Denis Mujadžić, poznatiji pod umjetničkim imenom Denyken, nije samo renomirani hrvatski producent – on je arhitekt zvuka, mentor i svjedok tehnoloških i žanrovskih transformacija u glazbenom svijetu, a mi smo imali čast i priliku razgovarati s ovim velikanom koji je oblikovao hrvatsku glazbenu scenu tijekom posljednjih 35 godina s preko 300 produciranih albuma.

Uz njegovu kreativnu suradnju i podršku iznjedrena su mnoga etablirana imena, kao što su legendarne Majke, Hladno Pivo, Jinxi, Pips, Chips & Videoclips te mnogi drugi, a to čini i danas.

Povodom njegovog dolaska u Zadar održala se radionica pod naslovom »Slušaonica« u organizaciji HDS-a i ZAMPA te u okviru Urbofon Live programa, a na kojoj je preslušavao materijale mladih zadarskih bendova i kantautora te im davao konstruktivne kritike na temelju svog istančanog sluha, osjetljivog na falinge, ali štoviše dugogodišnjeg iskustva u glazbenoj produkciji.

Na samom početku ugodnog razgovora u Kneževoj palači, Denyken se prisjetio svojih početaka karijere i podijelio nam kako je glazba oduvijek dio njegovog života.

Od kasnih osamdesetih

– Sve je započelo kasnih ’80-ih, za vrijeme Univerzijade 1987. godine u Zagrebu. Grad je bio ispunjen jednim posebnim ozračjem, osjećao se zapadni vjetar, neka nova energija i uzbuđenje u zraku. Tada sam sa svojom djevojkom Irenom, danas suprugom, bio među prvim uličnim sviračima u gradu, čak smo pobijedili na prvom natjecanju. Međutim, živjeti od glazbe tada nije bilo lako.

Potom sam čuo da na Radiju 101 traže vanjskog suradnika i odlučio sam se prijaviti. Tamo sam upoznao Tomislava Šunjića i Dubravka Jagetića, koji su vodili emisiju »Sve prije vinyla« posvećenu demo bendovima. Ponudio sam im suradnju i iskoristio svoju povezanost s kolegama iz različitih bendova kako bih pratio lokalnu scenu.

Pisao sam recenzije koncerata, kojih je tada bilo pet do šest tjedno, i tako se bavio glazbenim novinarstvom, što me jako ispunjavalo, započeo je Denyken.

Kako nam priča, uvijek je htio ostati u glazbi i živjeti od nje, iako je to bio veliki izazov, a kada je prvi put ušao u studij kolege Smokrovića u Karlovcu, osjetio je posebnu atmosferu studija koja ga je u potpunosti obuzela.

– Ubrzo sam odlučio otvoriti mali studio Mirror Image u Sopotu u Zagrebu. Bio je to poprilično hrabar potez jer sam u 15 kvadrata u stambenoj zgradi napravio demo studio. Tehnologija tada nije bila kao danas – radilo se s pravim pojačalima, bubnjevima, dok je izolacija praktički bila nepostojeća.

Sjećam se jedne situacije sa susjedom koja je živjela iznad mene, a jednom me pozvala gore i rekla da bubnjar nastavi svirati, da čujem kako to zvuči. Shvatio sam koliku je buku tolerirala, ali srećom za mene svejedno je imala razumijevanja i pustila me da i dalje stvaram, ispričao nam je ovaj glazbeni producent.

U tom malom skučenom studiju snimao je mnoge bendove, uključujući demo kazetu za Hladno Pivo, čiji su se pjesme kasnije ponovo snimale i našle na albumu »Džinovski« koji je producirao Denyken.

»Hali Galid Halid«

Tamo su osnovani Pips, Chips & Videoclips, a sniman je i Baretov solo projekt »Hali Galid Halid«, koji je postao kultni album.

– Taj studio bio je moja škola, učio sam produkciju kroz rad s mladim bendovima, a neki od njih su kasnije postali značajna imena na sceni. Oni koji su imali što reći ostali su na nogama, a meni su te godine bile ključne za razvoj u ovom poslu, istaknuo je Denyken.

S obzirom na to da je krenuo s glazbenom produkcijom početkom ’90-ih godina, upitali smo ga što se promijenilo od tada, a što je ostalo isto.

– Iako se puno toga promijenilo, ipak je nešto ostalo isto. Ljudi s kojima sam započeo karijeru još su tu, no trebalo je proći puno, puno kilometara da bismo ostali u igri. Svaki put kada sretnem kolegu koji je još uvijek aktivan uvijek imam ogromno poštovanje jer su se pravila igre danas drastično promijenila, kazao je ovaj studio majstor.

Dok se prije sve radilo linearno – skladanje, proba, snimanje, turneja, danas se često rade prečaci zbog tehnologije koja se, kako navodi, u međuvremenu najviše promijenila.

– Tehnologija je često diktirala smjer u kojem će glazba ići. U prošlosti, kada sam započinjao, bavili smo se isključivo »organskom« produkcijom, snimajući žive instrumente. Danas je to moguće napraviti unutar jednog laptopa, pa čak i pametnog telefona.

Produkcija je toliko napredovala da su mogućnosti gotovo neograničene. Rock’n’roll više nije u fokusu, nego su to novi žanrovi ili podžanrovi poput EDM-a, hip-hopa, R&B-a, trapa koji sada dominiraju scenom. Iako je tehnologija značajno promijenila pravila igre, i dalje me fascinira studijsko okruženje i njegova kreativna moć.

Od prvog dana kada sam kročio u studio, osjetio sam ogromni potencijal koji ta tehnologija donosi, i to me i dalje drži, naglasio je Denyken.

Iako se kao producent uvijek trudi ostati na rubu inovacija i novih tehnologija, pa redovito prati korak s promjenama, uvijek si postavlja ono ključno pitanje – zašto netko ima potrebu napisati pjesmu?

More beskrajnih pjesama

– Moja misija kao producenta je koristiti nove alate i mogućnosti, ali se pritom sam uvijek fokusiram na to da pjesma ima dušu i razlog postojanja. Na kraju krajeva, tehnologija je tu da služi pjesmi, a ne obrnuto, mišljenja je Denyken.

Tijekom ’90-ih rock’n’roll je bio živ i prisutan, postojao je određeni bunt, dok je danas situacija ponešto drugačija. S obzirom na to, upitali smo Denykena koliku ulogu danas ima glazba u odnosu na onu koju je nekad imala.

– Uvijek sam optimističan, ali moram reći da je moj odgovor na to pitanje – vrlo malo. Nekada je glazba bila pravi soundtrack za život. Kada sam bio mlad, prvo pitanje koje bismo postavili jedni drugima bilo je: »Što slušaš?«. To je bila svojevrsna identifikacija. Danas je sve toliko fragmentirano da se u trenutku može pomiješati niz žanrova.

Sve je prisutno i dostupno, udaljeno jednim klikom, kazao je ovaj glazbeni čarobnjak u kojem je uvijek prisutna ideja i duboko ukorijeni koncept kojem se stalno vraća, a to je da je album jedna cjelina, »od korice do korice«, gdje se autor i izvođač može izraziti u trajanju od 30 do 40 minuta.

– Ako se povuče analogija s književnošću, album bi bio stožerno djelo kao roman, dok su singlovi kratke priče. Danas, nažalost, svjedočimo svojevrsnoj regresiji u diskografiji, vraćajući se vremenu singlova, slično kao što je bilo u ’50-ima i ’60-ima, kada su singlovi dominirali.

U današnje vrijeme glazba je tek jedan mali segment, više nije prisutna toliko samostalno, već je usko povezana s drugim medijima. Dnevno se učita više od 160 tisuća pjesama na raznim streaming servisima diljem svijeta, i postavlja se pitanje – kako se u tom beskrajnom moru može istaknuti jedna vaša pjesma?

Nema istinskog filtera, a potencijal je ogroman. Međutim, mogućnosti za realizaciju tog potencijala nisu baš sjajne, jer se u toj hiperprodukciji često gubi istinska kvaliteta nauštrb trivijalnih sadržaja. Ne želim previše ulaziti u pitanja komercijalizacija i svega što ona nosi, ali ukratko, radi se o popriličnoj banalizaciji glazbe. Smatram da je to važno naglasiti, ispričao nam je Denyken.

Upitali smo ga kako on balansira između komercijalnog aspekta i onog kreativnog, umjetničkog.

– To je pitanje od milijun dolara. Još uvijek pokušavam pronaći taj balans. Nije samo važno ostvariti održivi razvoj, da se izrazim tim gospodarskim rječnikom. Kada govorim o održivom razvoju, mislim na to da, s jedne strane, poštuješ svoju muzu, svoje nadahnuće, kao i glazbenu estetiku na kojoj si odrastao; a s druge strane, da ostaviš prostora za otvaranje kanala komunikacije s potencijalnim slušateljima.

Svi ljudi koje sam spomenuo na početku našeg razgovora daleko su dogurali jer su uspjeli stvoriti svoju publiku, ljude koji su istinski zainteresirani za njihov rad te slušatelje koji su ostali lojalni svom bendu. Potrebno je proširiti publiku poput koncentričnih krugova počevši od onih najbližih.

To je jedini način da vaša karijera doista postane održiva budući da je danas pravi izazov zapravo živjeti od glazbe, posebno u ovom izrazito kompetitivnom okruženju, rekao je legendarni Denyken.

Zadar obiluje talentima

Istaknuo je važnost omogućavanja prostora za izražavanje kreativnim ljudima. Naime, kroz svoje je iskustvo susreo mnoge glazbenike koji imaju mnogo toga za reći. Naglasio je da je osjećaj i želja za izražavanjem kroz kvalitetnu pjesmu, ostavljanjem traga i prenošenjem autentične poruke drugima nevjerojatno važan.

– Tu ste da pokažete svoju jedinstvenu viziju svijeta, a ne da budete kopija nečega. To je misija za sve nas, dodao je Denyken.

Također, naglasio je kako lokalna zajednica ima ključnu ulogu u pružanju prostora talentiranim umjetnicima. Iako nije u potpunosti upućen u sve detalje situacije u Zadru, imao je priliku upoznati desetak zadarskih bendova i kantautora tijekom održane slušaonice.

– Uistinu me ugodno iznenadila količina kreativnosti među tim ljudima, podijelio je s nama, apelirajući na sve koji imaju mogućnost pomoći unutar lokalne zajednice da to učine, jer zadarsko okružje, kako ističe – obiluje talentima.

Ispričao nam je i što trenutno sluša.

– Strašno volim Bishop Briggs, ona je jedna od kantautorica koja mi je zapela za uho. Također, slušam Alabama Shakes, sjajan rock bend, iako nisam siguran jesu li se potpuno raspali ili je pjevačica Brittany Howard krenula svojim putem. Nadam se da će se ponovno okupiti jer su fantastičan bend, rekao je te dodao kako voli slušati i australski bend Tame Impala, ali i posljednji album Petera Gabriela »I/O« iz 2023. godine.

– To je djelo jednog vrhunskog umjetnika koji je napravio nešto potpuno novo, barem koliko ja znam. Naime, dao je isti materijal miksati dvama različitim mikserima i uključio obje verzije na album. Imate verziju Mikea »Spike« Stenta i verziju Tchada Blakea. Kao producentu, izuzetno mi je zanimljivo slušati dvije različite interpretacije istog materijala, kazao je Denyken.

Konačno vlastiti album

Pored studija, Denyken ima i malu stolariju i elektroničku radionu u kojoj stvara svoju personaliziranu opremu »Woodie«.

– Osim što me ljudi prepoznaju po mom producentskom rukopisu, poznaju me i po mom specifičnom gitarskom zvuku. Naime, gitare su mi oduvijek bile na važnom mjestu, ne bih rekao ispred vokala, ali blizu. S vremenom sam počeo raditi custom gitarska pojačala, ali i ostalu opremu koju koristim. Radim opremu koja se više ne proizvodi ili su dostupne replike koje nisu na toj razini kvalitete.

Osobno smatram da su zlatne ’60-e i ’70-e bile godine kada je studijska tehnologija napravila najveći kvantni skok u smislu kvalitete zvuka, a što mi je još bitnije – karaktera zvuka koji volim. Kada slušate stare Beatlese, Stonese ili Floyde, to je taj zvuk o kojem pričam. Htio sam napraviti ono što su oni tada koristili, govori ovaj producent.

Prije dvadeset godina, Denyken je objavio kompilacijski album pod nazivom »Denyken 15« koji je sadržavao njegove najpoznatije suradnje i time obilježio petnaest godina svoje karijere. Sav prihod od prodaje ovog albuma donirao je dječjem selu Lekenik, gdje je opremio mali studio kako bi omogućio djeci da se bave glazbom. Sada nam je najavio svoje planove povodom 35 godina karijere.

– Povodom 35 godina karijere planiram realizirati dva nova projekta. Prvi je dokumentarni film pod nazivom »Kako je građena kuća bez krova«. Film prati proces snimanja solo albuma »Kuća bez krova« Mile Kekina, bivšeg pjevača Hladnog Piva. Kao redatelj, dokumentirao sam cijeli taj proces, pa sam film nazvao po albumu.

Očekujem da će film biti objavljen početkom sljedeće godine. S druge strane, drugi projekt se odnosi na moj debitantski album »Eclectic«, koji planiram objaviti na proljeće. Nakon što sam producirao više od 300 albuma za druge, konačno radim vlastiti.

Postavio sam si zadatak da izađem iz svoje zone komfora i ne radim rock, već pop album. Želim stvoriti kvalitetnu pop glazbu koja se oslanja na estetiku 60’ih, ’70-ih i ’80-ih, ali da ne gubi svoju suštinu. Posebno ću obratiti pažnju na tekstove i aranžmane, najavio je Denyken te dodao kako će se na albumu naći deset pjesama s deset različitih izvođača, od onih vrlo poznatih do potpuno nepoznatih.

Pronašao posao – ili on njega

Na pitanje koja ga je misao vodilja pratila kroz karijeru, odgovara kako je najvažnije da čovjek pronađe svoju misiju, a potom i formu.

– Misija nam pomaže da rezoniramo s autentičnim dijelom našeg bića, da se osjećamo bliže svojoj autentičnosti. No, važno je pronaći format, odnosno način na koji ćemo tu misiju uobličiti i odgovoriti na pitanje zašto smo potrebni svijetu. Primjerice, ja sam vrlo rano shvatio da možda nisam stvoren da budem vođa benda, iako sam imao bend.

Kada mi to nije išlo, shvatio sam da mogu sve to isto raditi iz pozicije glazbenog producenta. Izmislio sam svoj posao ili je on mene pronašao, ne znam; ali sam spoznao da tako stvarno mogu doprinijeti zajednici, posebno na glazbenoj sceni.

Shvatio sam da moj najveći kapital leži u albumima koji su postali soundtrack života mnogim ljudima. Jako puno ljudi mi kaže: »Gle, Denyken, ja sam odrastao uz djela koja si ti radio«. To mi zaista najviše laska i imponira, iskreno će ovaj arhitekt glazbe.

Denyken je zaista velikan glazbe produkcije hrvatske scene. Iza sebe broji više od 300 snimljenih albuma sa skoro 2.000 pjesama na kojima su odrastale generacije, ali koje upoznaju i nove. Primjerice, u Zadru je na »Slušaonici« imao priliku mladim zadarskim glazbenicima prenijeti djelić svog bogatog iskustva.

– U načelu, posao producenta je, kako je rekao moj pokojni prijatelj Ante Perković, da pjesma zvuči što bolje. To je možda pojednostavljena, ali istinska definicija produkcije. Prošao sam kroz taj proces bezbroj puta i vodim ljude koji to ne znaju kroz to »minsko polje«.

Iako danas ljudi zbog tehnologije mogu sami producirati, problem je kad nemaš objektivan par ušiju koji će doći s dobronamjernom kritikom i ukazati na neke stvari. Naime, jako je bitno ne izlaziti u svijet dok maksimalno ne iskoristiš potencijal pjesme. Danas mi se čini da je najveća greška to što puno glazbenika izlaze prije nego što su »fermentirali« svoj rad, a onda se vide praznine i faličnosti.

A to je šteta, zato ja uvijek kažem – nemaš drugu priliku za prvi dojam. Ponekad, filozofski gledano, nije stvar samo u tome da nešto napraviš, nego da to možeš nositi i da traje. Lakše je nešto završiti nego biti uistinu zadovoljan učinjenim. Poanta nije da nešto samo bljesne i nestane, već da bude održivo, da postane profesija i da se može živjeti od toga, kazao je Denyken, dodajući kako je to suština.

Pokušaj i pogreška

Ispričao nam je nešto više o izazovima suradnje s različitim izvođačima i kako se to na koncu odražava na proces stvaranja.

– Ljudi ponekad na racionalnoj razini prihvate konstruktivnu kritiku ili sugestiju, ali na emocionalnoj razini ne mogu. Zato se ja u ovom poslu uvijek vodim logikom koja je po prirodi stvari »na vrhu piramide«, ali nužno je, da bi se do nje došlo, krenuti od onog najšireg, bazičnog dijela. Ako netko to ne može shvatiti ili si ne može dočarati, ne mogu mu pomoći.

To se može kompenzirati jedino povjerenjem – ili ga imaš ili nemaš. Kada završim pjesmu, ljudi shvate moju logiku i često zaključuju da je to dobro. Dakako, ništa ne radim kao da je moja riječ zapisana u kamenu, očekujem da me saslušaju i da prvo snimimo pa da čujemo ideju.

Nekada nešto može zvučati bezveze na papiru, ali kad se snimi, glazbena ideja često dobiva novu dimenziju. Često sam se pitao ide li ovo što radim u korist pjesmi, to mi je oduvijek bilo krucijalno pitanje. Ako je odgovor »DA«, tada sam spreman stati iza toga svim svojim radom, talentom i autoritetom. Uvijek kažem »hearing is believing«.

Kada nešto odsviramo, znamo je li to dobro ili nije. Ako nije, idemo dalje tražiti. Sustav pokušaja i pogrešaka uvijek je bio prisutan, jer ljudi su različiti, pjesme su različite, a pristupi i glazbena estetika također variraju. Ono što mi pomaže je to što sam u poziciji glavnog kreativnog suradnika. Kada album izađe, spominju se samo dva imena – autorovo i moje, i tada se vidi tko je odgovoran.

Uvijek nastojim maksimalno iskoristiti potencijal pjesme. Ne možeš napraviti peticu od nečega što je dvojka, ali možeš napraviti primjerice od četvorke. Inače, trud je uzaludan. Moramo ostvariti sav svoj potencijal da bismo imali šansu za uspjeh, objasnio je ovaj iskusni producent sa zavidnom karijerom.

Za kraj razgovora, otkrio nam je postoje li neke suradnje s kojima nije u potpunosti zadovoljan, odnosno da nisu u potpunosti iskorišteni svi potencijali do kraja.

– Flare mi je oduvijek bio jedan od tih projekata. Ne bih rekao da je to mrlja u karijeri, to bi bilo glupo. No, znate kako to ide – uvijek se osjeti kada producent i bend nisu prisutni u svom materijalu. To se, budite sigurni, uvijek osjeti. Kada nedostaje koncentracija i ulazak u molekularnu strukturu pjesme, tada rezultat ne odražava ono što bi trebao biti.

Kada se stvarno uroni u atmosferu i strukturu pjesme na njezinoj atomskoj razini, to rezonira. No, ako pristupate poslu s distance, taj glazbeni album odiše hladnoćom koja može biti odbojna. Osjećao sam da smo ja i bend bili na pragu, ali nikako nismo prešli taj prag, a tko zna što nas je čekalo iza tog praga. Nije sramota ako se kreativno ne razumiješ s nekim; sramota je samo ne pokušati.

Ja sam pokušao i zbog toga sam bio na miru, ali jednostavno nije išlo. Ne krivim nikoga. Svaki put kada radim hrabro, ugodno se iznenadim, iako me strah jer je u tom kreativnom procesu uvijek puno velikih nepoznanica. Ući u tamnu sobu, gdje se stvara kreacija, desi se i neki »happy accident«, kao što kažu Englezi.

Tada se stvarno ufaš u to i hrabro kročiš, a ta muza ti može ponuditi nešto što uopće nije bilo planirano, i ispostavi se da je to genijalno. Imam jako puno takvih priča u karijeri, gdje su iz nekih pomalo banalnih ili trivijalnih stvari nastala velika i poznata djela, kada se najmanje očekuje.

Ne mora svaka stvar biti tehnički savršena da bi zvučala genijalno, zaključio je ovaj veteran hrvatske glazbene scene.