Otvorena izložba svestranog umjetnika Safiudina Alimovskog

Zajednica Makedonaca u Republici Hrvatskoj i Makedonsko kulturno društvo »Biljana« Zadar, osnovano u svibnju 1999. godine, organizirali su u Gradskoj knjižnici Zadar izložbu »Pečalbarski put« autora Safiudina Alimovskog. Izložba predstavlja dio ciklusa umjetničkih slika pod nazivom »Stvaralaštvo makedonskih umjetnika u Republici Hrvatskoj«, dok je pokrovitelj događaja Savjet za nacionalne manjine Republike Hrvatske.

Otvorenje ove zanimljive izložbe, koja pršti bogatim koloritom i stilskom šarolikošću, započelo je makedonskom tradicionalnom pjesmom »Biljana platno belese«, koju je otpjevala predsjednica Mirjana Majić, uz pratnju još jedne članice društva. Nakon toga je pročitala jednu pjesmu na makedonskom jeziku.

Potom je prilikom predstavljanja umjetnika Alimovskog kazala kako je njegov opus toliko velik, da je ovaj postav tek jedan mali dio onoga što je sve naslikao.

S obzirom na to, kako ističe, nada se da će u dogledno vrijeme organizirati još jednu izložbu s njim. Također, istaknula je kako je Alimovski poznat kao pjevač i svirač makedonskih pjesama u ansamblu Ezerki; što je demonstrirao i sam pred okupljenima.

Makedonska glazba

Tako je Alimovski zapjevao uz gitaru jednu makedonsku pjesmu s prijateljicom Tajanom Seder, koja je nakon toga sama otpjevala pjesmu »Popevka za ljubav«, dok je on bio pratnja na gitari. Potom je Alimovski predstavio tradicionalni makedonski puhački instrument – kaval, koji je, kako priča, osobno izradio. Riječ je o narodnom instrumentu koji su nekoć svirali pastiri, a danas je vrlo važan u makedonskoj glazbi.

Postoji škola za učenje sviranja kavala, a u makedonskoj filharmoniji, kako objašnjava, uvijek dolaze dva kavala u paru. Potom je zapjevao i odsvirao na kavalu »Zajdi, zajdi sunce«, tradicionalnu pjesmu sa Šar-planine. Energija nekog davnog prošlog vremena prenijela se prostorom, a neki su iz publike spontano zapjevali s njim.

Nakon glazbenog dijela programa i predstavljanja tradicionalne makedonske glazbe, Tajana Seder, umirovljena profesorica violončela, predstavila je izložbu.

– Poznajem Safiudina dugi niz godina kao glazbenika, fantastičnog muzičara koji svira sve – od lakih do teških nota, od Bacha do sevdaha. Izuzetno je svestran, svira sve instrumente i ima velik dar za likovnost, uz neiscrpnu inspiraciju i ljubav prema umjetnosti.

Kod njega se glazba i likovnost nadopunjuju, što mi je jako blisko jer je moj pokojni otac bio čuveni akademski slikar Đuro Seder, često bi slikao pored mene dok sam kao mala vježbala violončelo. Glazba i likovnost se prepliću, i zbog toga apsolutno razumijem Safka, koji ima vječitu potrebu za likovnim izražavanjem, kazala je Seder i nastavila s opisom njegovih radova.

Radost slikanja

– Kod njega možemo vidjeti sve – od transcendentalnih i apstraktnih slika do realističnih prikaza. Njegove slike odišu radošću slikanja. Ima dvije velike ljubavi, Hrvatsku i Makedoniju, i to se vidi u njegovim radovima. Naime, donosi nam motive iz obje zemlje, uključujući i prikaze iz zadarskog kraja. Umjetnost je preobrazba i sublimacija osjećaja u višu sferu.

Nadahnjuje onostrano koje prenosi vibracije duha na ljude, često dirajući duboko ljudski um i srce. Teolozi kažu da je najljepša umjetnost samo odjek iz raja, koliko je tamo lijepo. Stoga, hvala Safku što neprestano dijeli svoj duh s ljudima, bilo pjesmom ili slikom.

Nakon otvaranja izložbe, razgledali smo postav i razgovarali s umjetnikom Alimovskim koji nas je proveo kroz svoje radove, otkrivajući nam priče iza svake slike.

– Ove slike, kao što vidite, svaka je različita po šarenilu, stilu i bojama. Možete pomisliti da su ih stvarala tri ili četiri autora, ali sve sam to ja. Radim tako jer me motiviraju različiti događaji, kazao je pokazujući na jednu sliku i nastavio.

– Vidite ovu dolje, šesnaest lavandera? Pjesma Vice Vukova inspirirala me da naslikam uzburkano more koje prikazuje oluju u kojoj je stradalo šesnaest žena. Čitao sam dosta o tome i to me motiviralo, kaže nam ovaj osebujni slikar i glazbenik koji u slikarstvu predstavlja zaista širok raspon svojih inspiracija.

Tako njegovi radovi variraju od portreta dalmatinskog barbe s lulom, preko glazbenika u zagrebačkom haustoru koje s prozora promatra jedna djevojka, pa sve do apstrakcija, poput slike u plavim tonovima gdje se može naslutiti, kada se bolje pogleda, ženski lik. Jedna slika prikazuje makedonski pejzaž gdje se izvija makedonska rijeka Radika, a pored nje stoji sličan prikaz kanonja Zrmanje, kao i ostali zadarski motivi, poput Morskih orgulja.

– Kod mene nema zadanosti, jednostavno stavim platno pred sebe i slikam što mi dođe, istaknuo je ovaj umjetnik te nam ukratko podijelio i svoju životnu priču.

Rad iz duše

– Živim u Zagrebu već 45 godina. Završio sam glazbenu školu u Bitoli i htio upisati fakultet slikarstva u Zagrebu, ali me rock’n’roll odveo na drugu stranu. Ipak, nikad nisam prestao slikati. No, svoj rad ne smatram komercijalnim. Radim iz duše. Ako se nešto proda, dobro, ako ne, opet dobro. Do sada sam imao dvije samostalne izložbe i sudjelovao na dvije likovne kolonije, priča Alimovski pokazujući nam sliku koja, kako otkriva, prikazuje »Put Aleksandra Velikog Makedonskog«.

– Sunce na zastavi, u gornjem desnom kutu, obasjava vojnike u metalnim štitovima koji idu u nepoznato. S lijeve strane su prikazane nepročitane knjige i karte, kao svojevrsni portali puta koji ih vodi u nepoznato, ispričao nam je Alimovski, čije slike ostavljaju dojam kao da su vizije iz snova.

Svaka njegova slika nosi sa sobom posebnu priču. Na jednoj slici naslikao je tako sat koji označava trenutak bacanja atomske bombe na Hirošimu, dok je na drugoj prikazao rastočene svjetske zastave pretvorene u neprepoznatljive, koketirajući tako s apstrakcijom koja mu u posljednje vrijeme nije strana. Još jedna od apstrakcija, iako nejasna na prvi pogled, prikazuje, kako nam otkriva, potonuće Titanika, a koloristički efekt i masni impasto namaz na toj slici ostavili su nas bez daha.

Još jedna slika koju je istaknuo prikazuje jedno makedonsko selo sa specifičnim kućama koje su ostavština turske gradnje te su rustikalne i izvedene u kamenu. Njihova posebnost krije se u tome, kako objašnjava, što im je gornja razina šira u odnosu na donje.