Održana radionica snimanja kratkometražnog eksperimentalnog filma pod vodstvom Erika Lončara

Trodnevna radionica snimanja kratkometražnog eksperimentalnog filma, u organizaciji Udruge CINAZ i u sklopu programa »Klub mladih KLOOZ«, održana je u Centru za mlade Zadar. Riječ je o besplatnoj edukativnoj radionici namijenjenoj mladima, osmišljenoj kao spoj teorijskog uvoda i praktičnog rada – od upoznavanja s osnovama eksperimentalnog filma do realizacije vlastitog kratkog ostvarenja.

Već prvog dana atmosfera je bila ugodna i opuštena. Dok je kamera još mirovala po strani, voditelj Erik Lončar na svoj je neposredan i osebujan način polaznike uveo u osnove eksperimentalnog izraza – ne kroz suhoparnu teoriju, nego kroz primjere, pitanja i poticanje mašte. Troje mladih sudionika okupilo se kako bi tijekom tri dana prošli cijeli proces stvaranja filma od nule: od ideje i scenarija do snimanja na terenu.

Nakon uvoda u principe eksperimentalnog filma, polaznici su kroz raspravu i asocijacije oblikovali vlastiti scenarij. Film je ubrzo dobio naziv »Ruševina sna«, a umjesto klasične narativne strukture odlučili su graditi priču kroz vizualne metafore, jednu od ključnih odlika eksperimentalnog izraza. Drugi dan bio je posvećen praktičnom radu – upoznavanje s kamerom i opremom, razrada scenarija, promišljanje kadra i svjetla te dogovor oko lokacija. Mala ekipa omogućila je da svi aktivno timski sudjeluju. Treći dan radionica se preselila na teren, konkretno na Poluotok, gdje su svoje ideje pretočili u snimljeni materijal koji sada čeka montažu, za koju će se pobrinuti sam voditelj. Premijera filma najavljena je za kraj ožujka.

Kreativni iskorak

Program »Klub mladih KLOOZ«, koji Udruga CINAZ provodi uz podršku Grada Zadra, osmišljen je kao besplatan prostor kreativnog izražavanja mladih, a ova trodnevna radionica pokazala je koliko brzo ideja, uz mentorstvo i prostor za rad, može prerasti u film.

– Ovo je prva aktivnost u sklopu novog programa za mlade koju provodimo u Centru s ciljem poticanja kreativnog i kulturnog stvaralaštva, kvalitetnog provođenja slobodnog vremena te razvoja interdisciplinarnih kulturno-umjetničkih aktivnosti, kaže Morana Rogić Vihar, predsjednica Udruge CINAZ.

Suradnja s redateljom Erikom Lončarom nije nova. Kontinuitet rada, ističe, jedan je od ključnih razloga zašto mu iznova povjeravaju filmske programe.

– S Erikom surađujemo još od pokretanja Kluba mladih 2012. godine. Dugi niz godina provodi kod nas filmske radionice i radionice stripa. Mladi su uvijek imali vrlo pozitivne reakcije na rad s njim. Ove godine otvorio je program s radionicom stripa, a sada nastavljamo s radionicom eksperimentalnog filma, govori Morana te najavljuje kako se filmski segment programa nastavlja i u nadolazećim mjesecima.

– U najavi je i trodnevna radionica horor filma, predavanja o montaži u svibnju, a na jesen planiramo cijeli ciklus filmskih analiza. Ova godina bit će dosta obilježena filmom, ali i glazbom te likovnim i drugim kreativnim radionicama. Vjerujemo da će svatko moći pronaći nešto za sebe.

Iako je interes za radionice velik, broj sudionika na ovoj bio je ograničen, što se pokazalo kao prednost.

– Za ovu radionicu tražili smo malu grupu, maksimalno pet polaznika. Eksperimentalni film je specifična forma i privlači one koje to doista zanima. Nama je i ovakav broj idealan jer omogućuje kvalitetan, fokusiran rad. Nekad je i bolje imati manju grupu nego preveliku, pa ne moći svima posvetiti dovoljno pažnje, jasna je Morana.

Voditelj Erik, redatelj s više od dva desetljeća iskustva i autor oko 250 filmova, od kojih su brojni nagrađivani, eksperimentalni film ne doživljava kao žanr, nego kao način razmišljanja.

– Eksperimentalni film je kompletno drugačiji način gledanja na video, na sliku i na informaciju. Razlikuje se od standardnog filma jer koristi sto posto kreativnosti. U klasičnom filmu uvijek postoji komercijalna komponenta, potreba da se zadovolji publika. Ovdje toga nema. Ovdje je sve dopušteno, pojašnjava Erik.

Sloboda izraza

Radionica, ističe, nije bila zamišljena samo kao tehničko upoznavanje s kamerom, nego kao šire promišljanje umjetnosti.

– Polaznici nisu naučili samo kako snimiti film, nego što je umjetnost općenito, kako se gradi značenje, kako se slaže vizualna cjelina. Naučili su promišljati na filmski način i to primijeniti u vlastitom radu, napominje redatelj koji je namjerno inzistirao na maloj grupi polaznika.

– Tražio sam manju grupu jer se radi s filmskom kamerom i želio sam da svi dođu do izražaja. A od polaznika sam očekivao da me iznenade. Ako možeš koristiti sto posto kreativnosti, onda me zanima koliko daleko možeš otići.

Ovom je redatelju motiv izrade filma uvijek isti, a to je sloboda izraza.

– Kada sam počeo proučavati što je eksperimentalni film, kao crtač i autor stripova shvatio sam da kroz taj medij mogu pretočiti sve što imam u glavi. U standardnom filmu, s glumcima i produkcijskim pravilima, ne možeš uvijek realizirati svaku ideju. Ovdje mogu, metaforički rečeno, kroz ključanicu ući nekome u mozak. Ta kreativna sloboda me povukla i zato sam ostao u tome, iskreno će kreativac.

Eksperimentalni film, dodaje, često funkcionira poput sna.

– Spaja se nespojivo, guraju se granice, pokušava se doseći nešto što još nije viđeno. U klasičnom filmu uvijek postoje određene granice, a ovdje je to uranjanje u snove, govori Erik.

Trenutačno radi na više projekata – dokumentarnom filmu snimanom u Lici, dvama kratkim filmovima smještenima u zatvorenim prostorima poput lifta i aviona, kao i na intimnoj priči o djetetu koje promišlja vlastito postojanje.

– Uvijek imam više projekata paralelno. To me drži budnim. Film mi je način da sve što znam, mogu i osjećam izrazim u jednom kreativnom produktu, iskreno će redatelj.

Pomicanje granica

Iz svoje ranije karijere posebno izdvaja film sniman u potpunom mraku, u uvali bez struje i vode.

– Snimao sam noću, sam, sa svjetlima i efektima, bez ekipe. Priča je bila o mitskom biću koje izlazi iz mora i pokušava preuzeti dio otoka. To je bio test mojih granica. Film se zove »Sailor’s Moon« i posebno mi je drag jer je nastao u ekstremnim uvjetima, prisjetio se.

Kada je riječ o formi, Erik smatra da je eksperimentalni film najefikasniji u kratkom trajanju.

– Kratka forma je idealna, do dvadesetak minuta. Dugometražni eksperimentalni film može biti previše informacija za gledatelja. Ovdje stalno dekodirate značenja, a u kraćoj formi sve je koncentriranije i snažnije.

Simbolika i metafora, naglašava, temelj su takvog izraza.

– One su srž eksperimentalnog filma. Ako nema simbola i asocijacija, nemamo na čemu graditi. Film nije jednoznačan, nego otvara više čitanja. Gledatelj sam pronalazi put kroz značenja, naglašava voditelj radionice.

Smatra da je eksperimentalni film nepravedno zanemaren i potisnut iz »mainstreama«, pa ga upravo zato želi približiti mladima.

– To je forma koju mnogi doživljavaju kao pretešku, pa je izbjegavaju. Ja sam htio pokazati da može biti jednostavna i dostupna. Mladi su puni kreativnosti i treba im dati prostor da je koriste, napominje Erik.

Na pitanje o uzorima, ističe redatelje koji su pomicali granice i unutar »mainstreama«.

– Odrastao sam na Jean-Lucu Godardu i Stanleyju Kubricku. Obojica su, bez obzira na popularnost, u suštini eksperimentalni autori jer su stalno pomicali granice vizualnog izraza. Eksperimentalno postoji i u »mainstreamu«, ali u dozama koje publika može podnijeti, priča Erik.

Izvan okvira

Nakon teorijskog uvoda i mentorskog rada na terenu, radionica je za polaznike predstavljala prije svega priliku da izađu iz vlastitih okvira. Dolaze iz različitih obrazovnih usmjerenja, ali dvojicu od trojice polaznika povezuje i kazališna scena – konkretno Jakov Alvi i Martin Pašić su obojica članovi kazališne udruge Drama plus, gdje su dosad bili isključivo na pozornici, a sada su dobili priliku okušati se i iza kamere.

– Za radionicu sam saznao preko Martina. Poslao mi je poveznicu i rekao da bi moglo biti fora. Film me već duže zanima, u školi imamo predmet video i stalno nešto snimamo, a i prije sam znao pisati kratke scenarije. Najdraži dio procesa mi je snimanje, ali volim i montažu, otkriva šesnaestogodišnji Jakov kojeg privlače intenzivnije filmske forme.

– Najviše volim horore, drame i psihološke trilere, nekako jače i dramatičnije filmove.

S druge strane, dvadesetgodišnji Martin završio je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna. Iako mu je umjetnost bliska, film mu do sada nije bio primarno područje interesa, pa je upravo zato odlučio proširiti horizonte.

– S filmom nisam imao neki ozbiljniji susret, zato sam se i prijavio. Ne želim se ograničavati, nego steći novo znanje i iskustvo. Zanima me istražiti nešto drugačije, jasan je Martin.

Žanrovski, kaže, nema stroge preference.

– Gledam stvarno sve, ali drame su mi možda najzanimljivije, dodaje ovaj polaznik.

Obojica ističu kako im ovakvih sadržaja nedostaje, osobito tijekom vikenda, te da je ovakva radionica prilika da slobodno vrijeme provedu kreativno.

– Sigurno da fali ovakvih programa, pogotovo u Zadru. Dobro je kad možeš vikend provesti radeći nešto korisno, kaže Jakov, dok Martin naglašava kako su ovakve radionice posebno važne za mlade koji se žele baviti umjetnošću ili tek otkrivaju u kojem smjeru žele ići.

Za njih je »Ruševina sna« bila prvi ozbiljniji susret s eksperimentalnim filmom i radom iza kamere, ali, kako kažu, ne i posljednji – s uzbuđenjem već iščekuju sljedeću radionicu, onu posvećenu horor filmu.