O Pagu se govori i - preko bare!

Kada je američka novinarka Kristin Vuković prije trinaest godina po prvi put posjetila Pag, zasigurno nije ni slutila da će taj posjet uvelike obilježiti njenu karijeru. Sada, više od desetljeća kasnije, Kristin je svoj debitantni roman predstavila upravo na Pagu – otoku kojeg njen prvijenac tematizira, otoku u čiji se mjesečev pejzaž davno zaljubila.

Roman “The Cheesemaker’s Daughter” (Sirareva kći) izašao je ovog ljeta, a plod je predanog rada i istraživanja. Autorica priču gradi oko protagonistice Marine, Hrvatice s američkom adresom koja se vraća u rodni kraj kako bi asistirala ocu u vođenju sirane.

U procesu se Marina mora suočiti s duhovima prošlosti i vlastitim podijeljenim identitetom. Pozitivne ocjene američkog čitateljstva dokazuju da se o Pagu govori i preko bare, no upravo povratak u mjesto koje ju je potaknulo na kreativno pisanje, za Kristin ima posebnu težinu.

S novopečenom smo autoricom popričali o povezanosti s našom obalom, debitantnom romanu i, naravno, siru.

Na koji ste način povezani s Pagom? Kako to da ste radnju svog prvog romana odlučili smjestiti baš na ovaj otok?

Ideja za moj prvi roman, “Sirareva kći”, sinula mi je 2011. godine, dok sam izvještavala s festivala sira na Pagu za dvojezični list Croatian Chronicle. Postala sam opsjednuta Pagom, njegovim pustim, mjesečevim terenom i povezanošću koju ovdašnje stanovništvo ima s ovcama i sirom.

Znala sam da želim pisati o tome. Tijekom proteklih trinaest godina, imala sam sreću da sam razvila bliska prijateljstva na otoku. Pisala sam članke za časopise BBC Travel, Culture te Roads & Kingdoms, zbog čega sam naučila više o proizvodnji sira na otoku.

Saznala sam više i o fascinantnoj povijesti Paga te o tome kako je, stoljećima unatrag, bio podijeljen jer je kralj razdijelio otok među dvama biskupima. Dugo mi je trebalo da zaključim kakvu točno priču želim ispričati.

Na kraju se ona vrti oko žene podijeljena identiteta koja treba pomiriti svoju hrvatsku i američku stranu kako bi pronašla vlastiti životni put i postala ženom kakvom je oduvijek trebala biti.

Možete li mi reći više o vašoj biografiji i ranijem stvaralaštvu? Pretpostavljam da je vaše prezime zapravo hrvatsko?

Moj djed je rođen u Karlovcu i većina moje obitelji potječe iz tog kraja. Odrasla sam u gradu St. Paul, u saveznoj državi Minnesoti. Za Božić bih posjećivala baku i djeda iz Hrvatske, u Daytonu u Ohiju. Oni bi pričali hrvatskim jezikom u kući, a moja baka bi pripremala hrvatska jela i slastice (neka od njih su zastupljena u mojem romanu “Sirareva kći”).

Baka i djed nisu naučili moga oca govoriti hrvatski, budući da tada nije bilo u modi biti iz istočne Europe ili govoriti engleski sa stranim naglaskom. U to vrijeme su se doseljenici trudili što više ponašati kao Amerikanci. Iz toga razloga mi je hrvatska kultura uvijek bila nekako nedostupna, što je svakako potaknulo moju opsesiju Hrvatskom.

Odlučila sam naučiti ponešto hrvatskog jezika i postati putopisac. Moji baka i djed nikada se nisu vratili u zemlju u kojoj su se rodili, ali ja sam Hrvatsku posjetila više od 25 puta. Učila sam hrvatski jezik na sveučilištu Columbia u New Yorku te u Centru za strane jezike u Zagrebu i Dubrovniku 2004. godine.

U Dubrovniku sam se i zaručila i udala. Pisala sam članke o Hrvatskoj preko deset godina, za novine poput New York Timesa, BBC Travela, Virtuosa i mnoge druge. Dobila sam dvije Golden Pen nagrade, od strane Hrvatske turističke zajednice.

Koliko je Paški sir zastupljen u romanu? Jeste li se konzultirali s lokalnim proizvođačima sira kako biste što zornije prikazali ovu djelatnost?

Paški je sir glavna zvijezda mog romana! Glavna junakinja, Marina, vraća se na Pag kako bi pomogla ocu s problemima u sirani koja uzdržava brojne lokalce. Marina, kroz proizvodnju sira, pronalazi sebe. Moj je omiljen tip istraživanja odlazak na teren, promatranje lokalaca i razgovor s njima.

Zbog izvještavanja za različite putopisne časopise, posjetila sam paške sirane mnogo puta i upoznala sam male obiteljske proizvođače. Jela sam mnogo paškog sira! Jednom sam prilikom na Pagu boravila mjesec dana i odlazila s pastirima na pašu u zoru.

Iznenadilo me je da se od istog ovčjeg mlijeka može proizvesti toliko različitih sireva, ovisno o dobu godine, o tome je li sir pasteriziran, kakvi su bili uvjeti sazrijevanja i tome slično.

U romanu ima i nekoliko izmišljenih sireva koji su isključivo produkt moje mašte, ali neki aspekti proizvodnje sira su točno takvi kakvi su u stvarnosti. Također sam odradila online istraživanje kao nadopunu onome što sam naučila iz prve ruke.

Koje su glavne teme djela? Kojoj je publici namijenjen?

Smatram da tko god se osjeća kao da ne pripada, bilo fizički, bilo emotivno, može se pronaći u ovom romanu. Glavne su teme identitet, osjećaj pripadnosti i dom. Željela sam istražiti kako funkcionirati u domovini kada se promijeniš i kada se ona promijeni.

Gdje je dom – je li to mjesto gdje si rođen ili mjesto u kojem živiš? Mislim da će se mnogi moći poistovijetiti s Marininim podijeljenim američko-hrvatskim identitetom i tim osjećajem da ne pripadaš niti jednom mjestu. Ova priča također nadilazi pojedine kulture i države.

Moj je suprug rođen u Indiji koju je napustio kada je bio Marininih godina (17). Čak se i on može poistovijetiti s Marininim iskustvom, posebice kada se vrati u Indiju, ali se ne osjeća u potpunosti “Indijcem” po tamošnjim standardima. Teško mi je kategorizirati ovaj roman, ali mislim da svakome nudi ponešto.

Je li netko od lokalaca pročitao vašu knjigu? Kakvi su njihovi komentari?

Bila sam nervozna u vezi činjenice da bi netko od lokalnog stanovništva mogao pročitati moju knjigu, no zamolila sam Martinu Pernar Škunca iz Paške sirane da pročita još neobjavljenu verziju kako bi provjerila jesam li uspjela prenijeti duh otoka.

Njen je komentar glasio: “Knjiga je puna autentičnih činjenica i premda je fikcija, može se zaključiti da si jako dobro upoznata s Pagom i Hrvatskom.”

To je za mene bio najveći mogući kompliment. Naravno, s obzirom na to da je riječ o fikciji, nisam trebala provjeravati baš svaku činjenicu, kako to radim kada pišem članke, ali i dalje sam željela prenijeti suštinu, a uključila sam i velik broj hrvatskih riječi i izraza. Voljela bih da jednog dana moj roman bude preveden na hrvatski.

Što za vas osobno znači predstavljanje prvijenca na Pagu?

Predstavljanje knjige na Pagu za mene je vrlo značajno. Počašćena sam što sam se vratila na mjesto koje je inspiriralo moj debitantski roman i što sam nekako napravila puni krug, trinaest godina nakon mog prvog posjeta otoku.

Zahvalna sam TZ-u Kolan, Martini Pernar Škunca, predivnim pjevačicama iz klape Muštre i svima koji su prisustvovali. Bilo je divno podijeliti ovo iskustvo s mojim suprugom i našom šestogodišnjom kćeri. Ovaj je roman moja posveta Pagu i njegovim stanovnicima jer ova knjiga ne bi ugledala svjetlo dana bez njihove gostoljubivosti i nesebičnosti.

Koliko vam je bilo izazovno, kao Amerikanki, prikazati mentalitet lokalnog stanovništva ili političku situaciju u Hrvatskoj? Smatrate li da ste uspjeli predstaviti otok na ispravan način?

Dozvolila sam si da stvorim Pag iz svoje mašte. Primjerice, preuveličala sam podjele na otoku radi simbolike i dramatičnog efekta. Ipak, trudila sam se da upoznam svoje čitatelje s autentičnom hrvatskom kulturom, ubacujući i ponešto politike.

Smatram da je piščev posao uživjeti se u misli i osjećaje likova koje stvara. Dala sam sve od sebe da oživim likove čija su iskustva poprilično drugačija od mojih i čiji se životi odvijaju na mjestu gdje ja nisam živjela. Do sada su i američki i hrvatski čitatelji komentirali kako se sve doima realističnim.

Imate li u planu uskoro objaviti nešto slično? Inspirira li vas Hrvatska i dalje?

Uvjerena sam da će me Hrvatska nastaviti inspirirati i da će uvijek imati posebno mjesto u mom srcu. Premda ne planiram da će se radnja mog idućeg romana odvijati u Hrvatskoj, vjerojatno ću nastaviti pisati o Hrvatskoj do određene mjere.