Nova knjiga Edit Glavurtić

Nakon što je 2022. godine vrlo dobrom zbirkom pripovijedaka »Jagode i papar« hrvatska slikarica Edit Glavurtić ostvarila itekako zapažen literarni debi, evo nam tri godine kasnije nove potvrde kvalitete njezinog literarnog talenta. I dok je u prvijencu radnjom i likovima povezala osam ovećih priča vezanih ponajprije uz ljubav, u svom drugom književnom predstavljanju odlučila se za svojevrsni memoarski pristup složivši pod nazivom »Dobre godine« knjigu od 252 stranice posvećene odrastanju i mladosti u sedmom i osmom desetljeću prošlog stoljeća, dobu kojeg, kako to i naslov lijepo kaže, naziva dobom dobrih godina.

Njezina je majka imala jedan od onih tinejdžerskih brakova koji počnu vatrometom nezamislive sreće i predanosti, a završavaju u suzama i rastavom do koje je mladom paru trebalo tek pet godina. U međuvremenu rođenoj djevojčici otac će poklanjati pažnju određenu zakonskim obvezama, ali će ona ipak biti dijete samohrane majke čije će imovinsko stanje u početku biti jako teško (doslovce su neko vrijeme živjele u bivšoj stolarskoj radionici), da bi vremenom majka zaposlena u »Tesli« dobila skroman, ali njima zlata vrijedan stančić. Usprkos svim tim teškoćama, Edit odrasta u pozitivnu i znanja vrijednu mladu osobu koja je već od djetinjstva sklona umjetnosti pa već u osnovnoj školi pridonosi kućnom proračunu izrađujući kvalitetne zidne tanjure. O svemu tome, od ranog djetinjstva pa do studentskih dana i prve velike ljubavi, govori ova knjiga.

Pri tome se autorica umjesto izmišljene priče i likova, odlučila za dokumentaristički pristup pa nam pripovijeda u prvom licu obrađujući razne teme – predmete bez kojih se sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća nije moglo, nezaboravnim čarima sladoleda, kupovinama u NAMI, sindikalnim ljetovanjima, gramofonu i singl te LP pločama, slušanju radijskih postaja, značaju TV-aparata na kojem si mogao gledati samo dva TV-programa, srednjoškolskoj praksi u raznim poduzećima koju je morao ostvariti svaki srednjoškolac ili gimnazijalac, kinodvoranama tog doba te, posebno, o značaju glazbe za nju i njezinu generaciju i to od onih jednostavnijih dječjih pop trenutaka do oduševljenja novim valom – Azra, Film, Haustor, Prljavo kazalište… kasnije Animatori, Balašević, Bajaga. U sve to uključena je i prva velika i prava ljubav, ali tu otprilike detaljnija sjećanja i staju, a iako kasnije u nekoliko navrata autorica čitatelju daje do znanja kako o svemu piše sa stajališta današnje zrele žene, dubljeg uključivanja i opisivanja njezinog života nakon divnih studentskih dana ipak nema. Drugim riječima, sedamdesete i osamdesete temelj su ove knjige.

Logično je kad se obrađuje tema vlastite i mladosti ostalih iz svoje i bliskih generacija da tekst donosi jasnu dozu nostalgije. Tim tonom sjete prožet je znatan dio teksta ove knjige, ali na svu sreću Edit Glavurtić ni u jednom trenutku nije skrenula u vode patetike ili sladunjavog dramatiziranja pa se njezin tekst čita kao jedna lijepa dokumentarističko-nostalgična priča u kojoj je realnost u prvom planu, ali osjećaji nisu izbačeni. Dapače, upravo nazočnost tihe sreće i zadovoljstva zbog ljepote proživljenog, kao i blage tuge zbog toga što je sve to, nažalost, prošlost koja se nikada više neće ponoviti, temelj su ove knjige. Tome, naravno, treba pridodati i činjenicu da Glavurtić govori o dobrim godinama jedne djevojčice, kasnije djevojke pa cijela ova knjiga nedvojbeno jest jedan ženski pogled na spomenuta desetljeća tijekom kojih je odrastala, ali je istodobno i univerzalan osvrt na dane i godine kad smo nedvojbeno s ekonomske i materijalne strane imali puno manje no danas, ali je sve skupa, bez obzira na te nedostatke, bilo ljepše i smislenije.

Zbog zanimljivog pristupa njezin će tekst razumjeti svi, a posebno će u njemu uživati pripadnici njezine i generacija od kojih pet-šest godina prije i poslije njezinog rođenja. Ostalima, pogotovo onima koji danas imaju četrdeset i manje godina, ovo će biti pomalo egzotičan tekst koji govori o njima neshvatljivom dobu – TV sa samo dva programa, telefonske govornice, rukom pisana pisma! Njima će to djelovati kao priče iz davnine. No, i oni će bez imalo dvojbe osjetiti toplinu, nježnost i emocionalnost teksta koji je takav, između ostalog, baš i stoga jer je nastao u tim materijalno i financijski tako skromnim, a životom tako bogatim i divnim godinama. Dobrim godinama.