Neizbrisiv trag Rudolfa Labana u povijesti plesa

Monoplayev okrugli stol pod nazivom »100 godina Labana u Hrvatskoj« održan je u Kazalištu lutaka Zadar kao uvod u nadolazeći umjetnički i znanstveni simpozij u listopadu, a moderirala ga je Maja Đurinović uz koju su na okruglom stolu sudjelovale i Sanja Petrovski, voditeljica Zadarskog plesnog ansambla, plesačice iz spomenutog ansambla te drugi istaknuti sudionici.

Tema okruglog stola bila je posjet i boravak Rudolfa Labana u Zagrebu, koji je kao ključni plesni inovator, teoretičar, pedagog, koreograf i pisac, ostavio neizbrisiv trag u povijesti zapadnog plesa.

Labanov dolazak u Zagreb 1924. godine izazvao je veliku pažnju zagrebačke kulturne javnosti te, kako je istaknula Đurinović, značajno utjecao na stvaranje i razvoj moderne, odnosno suvremene hrvatske kazališne plesne scene.

Pionir suvremenog plesa

Sto godina kasnije, sudionici su raspravljali o tome koliko se Labanova teorija plesa i pokreta ukorijenila i proširila, te kako se razvijala i napredovala u hrvatskom kulturnom okruženju. Pitanje koje su postavili bilo je i koliko je Labanova metoda kroz umjetničke, teorijske i obrazovne prakse još uvijek prisutna.

Naime, Rudolf Laban je pionir suvremenog plesa koji je revolucionirao plesno obrazovanje svojim analitičkim pristupom koji nadilazi izražajni ples (Ausdruckstanz). Đurinović je istaknula da je Labanova vizija univerzalne sposobnosti za ples i ideja o obnovi zajedništva kroz plesne zajednice imala veliki utjecaj na razvoj plesne umjetnosti diljem Europe.

– Labanov dolazak u Zagreb označio je ključnu prekretnicu u povijesti hrvatskog suvremenog plesa. Njegova inovativna teorija pokreta i dalje inspirira današnje plesne profesionalce, naglasila je Đurinović.

Uz to, dodala je kako je Labanova ostavština bila prisutna u Zagrebu, osobito između dva svjetska rata, kroz balet. Također je istaknula da je izolacija Jugoslavije do određene mjere očuvala tu školu plesa.

Iako je nekima bilo neugodno što su završili tu školu, drugi koji su se vraćali iz svijeta shvatili su vrijednost tog obrazovanja. Iako se škola zvala po Ani Maletić, koristila je Labanove metode kreativnog odgoja, prilagođene svim uzrastima.

Tijekom rasprave, kustosica Marija Šarić-Ban podijelila je svoje iskustvo plesa baleta i kako se tijekom studija u Zagrebu susrela s happeningom i performansom, koji su tada, kako priča, postali značajan dio zagrebačkog kulturnog života, što je otvorilo vrata improvizaciji.

Ostale mlade plesačice su podijelile kako im je susret s Labanovom teorijom omogućio da prepoznaju i imenuju tehnike jer terminologija uvelike olakšava razumijevanje i pristup.

Srž teorije

Nakon što su sudionice podijelile svoja iskustva, moderatorica Đurinović je zaključila da je lako generalizirati primjenu Labanove metode, te da je ključno pitanje tumačenja – što je uistinu srž njegove teorije – preuzeti samo tehniku ili nešto dublje?

Patricia Gospić, koja predaje u Glazbenoj školi Blagoja Bersa, istaknula je problem zastarjele literature, naglašavajući kako nedostatak adekvatnih izvora otežava rad s Labanovom metodom, osobito kada se radi s djecom. Matea Bilosnić, uključivši se u raspravu, kazala je kako su na Akademiji u okviru kurikuluma slušali pojednostavljenu verziju Labanove teorije.

– Većinom se obrađuju efort i odnos s prostorom, što glumcima i plesačima uvelike olakšava nošenje s tijelom, osobito ako nisu imali tjelesno obrazovanje.

Plesači imaju osnovne i srednje škole, dok glumci to nemaju osim ako ne idu na dramske studije. Stoga bih rekla da je plesačima put prema sistematiziranom znanju otvoreniji nego glumcima. Većina njih se s prostorom i organizacijom susreće po prvi put na akademiji, zaključila je Bilosnić.