Maestro Ivan Repušić: Zadar već ima mlade glazbenike koji zaslužuju pravi simfonijski orkestar

U crkvi sv. Krševana Zadarski komorni orkestar (ZKO) svečanim je koncertom obilježio čak tri obljetnice. Iako ansambl postoji još od 1961. godine, sada je proslavljeno četrdeset godina djelovanja umjetničke organizacije – istoimene Udruge Zadarski komorni orkestar. Uz to, obilježeno je i dvadeset godina umjetničkog vodstva maestra Ivana Repušića te deset godina suradnje s koncertnim majstorom i solistom Romanom Simovićem. Ovim je koncertom ujedno otvorena nova sezona Koncertnog ureda Zadar, a publika je svjedočila događaju koji je na poseban način spojio tradiciju, kontinuitet i umjetničku izvrsnost.

Nakon koncerta razgovarali smo s maestrom Ivanom Repušićem, koji je za naš list otkrio više o ZKO-u i misiji kojom ga vodi, a pritom se osvrnuo i na svojih dvadeset godina karijere, repertoar te umjetničke izazove i viziju budućeg rada.

Trajno vezan uz Zadar

Budući da je na čelu ZKO-a od 2005. godine, kada je u crkvi sv. Marije održao svoj prvi koncert s ansamblom, otkrio je kako iz današnje perspektive gleda na svoj glazbeni put od samih početaka pa sve do danas.

– Naša veza seže i dalje, još iz školskih dana kada sam, kao učenik Glazbene škole Blagoje Bersa, redovito pratio njihove nastupe. Glazba i kulturni život Zadra bili su mi prirodno bliski, pa je i poziv koji sam 2004. dobio da preuzmem orkestar došao nekako spontano. U proteklih dvadeset godina ponosan sam i sretan jer se plodovi tog rada jasno vide – niz iznimnih koncerata, gostovanja brojnih priznatih svjetskih umjetnika koji su svirali ili dirigirali, brojne pozitivne kritike stručnih recenzenata i glazbenih kritičara. No ono što je najvažnije jest da je zadarska publika prihvatila orkestar kao svoj – svaki koncert je ispunjen, a ta povezanost s publikom za mene je posebno dragocjena. Naravno, bilo je tu i iskušenja. Pandemija, ali i određene nesuglasice, poput neizglasavanja gradskog proračuna, uvelike su otežali funkcioniranje orkestra i doveli u pitanje njegov kontinuitet. Ipak, sve smo to prebrodili. Vjerujem u svijetlu budućnost, jer orkestar zaslužuje svoj grad, a grad zaslužuje orkestar, započinje maestro te ističe kako je on žila kucavica kulturnog života.

Iako paralelno vodi izuzetno plodonosnu međunarodnu karijeru, kao digirent je ostao trajno vezan uz Zadar i svoj orkestar, ponajprije zato što je upravo u ovom gradu odrastao.

– Grad Zadar mi je puno toga dao, ponajprije osnovnoškolsko i srednjoškolsko glazbeno obrazovanje. Na neki način osjećao sam i potrebu da uzvratim, da orkestar dovedem na razinu koju zaslužuju i on i grad. Mislim da je sada važno da ta baza koju smo stvorili ima kontinuitet te da jasno postoji i moja vizija budućnosti, ističe Repušić, inače rođen u Imotskom.

Ljepota stvaranja glazbe

Kao dirigent s bogatim međunarodnim iskustvom, uvijek ističe da je njegov odnos prema ZKO-u jednako ozbiljan i predan.

– Bilo da je riječ o velikim orkestrima u kojima sam radio u Berlinu, Münchenu, Dresdenu, Tokiju ili o bilo kojem manjem orkestru, moj pristup je uvijek isti – postići najbolje što mogu, dati sve od sebe da svaki koncert bude poseban doživljaj, prilika da izrazimo vlastite emocije, da motiviram glazbenike i da doživimo ljepotu stvaranja glazbe u trenutku izvedbe. To je moj cilj. Naravno, kada si doma, u svom gradu u kojem si odrastao, to nosi i posebne emocije i osjećaje, priča maestro.

Što se tiče inozemnih angažmana, oni su brojni i teško ih je uskladiti s vremenom, ali ima stalne pozicije u Zagrebu i Splitu. Ipak, kako ističe, nekako je najodaniji svom Zadru.

– Svoju misiju vođenja orkestra shvaćam vrlo ozbiljno – i profesionalno i osobno. Upravo zato naglašavam – Zadar treba koncertno-kongresnu dvoranu i Zadar treba profesionalni orkestar. To je moj cilj. Ako manji gradovi u Hrvatskoj, poput Dubrovnika, ili veći centri poput Splita, Rijeke i Osijeka imaju svoje profesionalne orkestre, ne vidim razloga zašto ih ne bi imao i Zadar. Posebno zato što je prije Drugog svjetskog rata ovdje postojala i filharmonija i operna kuća te kazalište s 1.500 mjesta. Gledajući kroz povijest, Zadar je to već imao, pa nema razloga da to nema ponovno. Ono što je sada važno jest da grad napravi jedan veliki iskorak – izgradnja prave, moderne koncertne dvorane. Ne samo zbog klasične glazbe, nego i zbog brojnih drugih žanrova, kao i zbog kongresnog turizma. To je nešto što je Zadru apsolutno prijeko potrebno, a paralelno s tim treba graditi i profesionalni orkestar. Tada će biti moguće realizirati i operne predstave – što je, vjerujem, ono što svaki grad ove veličine zaslužuje. Jer mnogi europski gradovi, manji od Zadra, već imaju svoje orkestre, jasan je Repušić u svojoj misiji.

Osvrćući se na trenutke i koncerte koji su se tijekom dva desetljeća izdvojili kao posebne prekretnice, maestro prije svega naglašava kako je to kontinuitet, za koji vjeruje da je presudan i najvažniji za razvoj orkestra.

– Kroz ova dva desetljeća u jednom smo se trenutku počeli širiti prema simfonijskim djelima. Izvodili smo Beethovenove i Brahmsove simfonije, a zatim otišli i dalje, prema kasnoromantičkim djelima. Orkestar se proširio u svom ustroju – više nismo samo gudački, već simfonijski, naravno u mjeri koliko nam uvjeti to dopuštaju, govori glazbenik.

Nedostaje adekvatan prostor

Pritom je iskoristio priliku da zahvali svima na podršci, ponajprije Gradu Zadru koji financijski omogućuje rad orkestra, Koncertnom uredu Zadar koji im je logistika za svaki koncert i probe, ali i svim ostalima koji sudjeluju u njegovim projektima.

– Veliki problem je, međutim, što nemamo adekvatan prostor. Crkve više nisu rješenje, osobito zbog ljetnih vrućina. To nije samo pitanje nelagode i znojenja, nego i same mogućnosti izvođenja – teško je svirati u uvjetima visoke vlage i temperature. Ipak, ostajemo pozitivni, imamo volju i energiju. Svi koji dolaze u orkestar ne dolaze zbog novca, budžeti su skromni, nego iz velike ljubavi, želje i optimizma da se u ovom gradu napravi nešto više. A to »više« jest iskorak u dva smjera – izgradnja prave koncertne dvorane i razvoj profesionalnog orkestra, ponovno je naglasio vođa ZKO-a.

Razgovor nije mogao proći bez osvrta na povijest i začetke ansambla, koji datiraju još iz davne 1961. godine. Već tada cilj je bio jasan – donijeti kvalitetnu glazbu Zadrankama i Zadranima. Maestro podsjeća kako je taj isti dug prisutan i danas.

– Obitelj Dešpalj započela je s koncertima u sv. Donatu – to je bio početak ne samo komornog muziciranja, nego i Glazbenih večeri u sv. Donatu, koje traju već više od 65 godina. Naravno, nakon toga zaslužni su i profesori poput Petra Vrbančića i Drage Novaka, ljudi koji su velikom žrtvom i ljubavlju uložili mnogo energije i rada u orkestar. Prije četrdeset godina orkestar je postao udruga, a sada, nakon dvadeset godina kontinuiranog rada, možemo reći da nikada u povijesti nije održano toliko koncerata s najvećim svjetski priznatim imenima klasične glazbe. Uz to, uvijek se vodila i velika briga o hrvatskoj glazbenoj baštini. Zadarski komorni orkestar nema samo lokalnu važnost – on ima i širu ulogu, kao ambasador svoga grada i promotor hrvatske glazbe. To su prepoznale i institucije poput Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, koje su nas često financijski podržavale upravo zbog kvalitetnih projekata koje smo predstavili i ostvarili. Tako smo dokazali da smo važni ne samo Zadru, nego i cijeloj državi, pojašnjava Repušić.

Izvrsne suradnje

U povijesti orkestra izmijenili su se brojni ugledni voditelji i koncertmajstori, a uz ansambl su nastupali vrhunski solisti – kako domaći, tako i međunarodni. Maestro pritom posebno ističe ulogu koncertmajstora Romana Simovića.

– On već deset godina kontinuirano dolazi u Zadar kao počasni izvođač, nastupajući i kao solist i kao koncertmajstor orkestra. Njegova kvaliteta, osobnost i umjetnička veličina itekako doprinose razvoju i kvaliteti samog orkestra, naglasio je dirigent, podsjetivši da je Simović ujedno i koncertmajstor Londonskog simfonijskog orkestra.

Repertoar ZKO-a od samih je početaka građen široko, s naglaskom na gudački sastav, a proteže se od baroknih majstora pa sve do suvremenih skladatelja. Uz klasična djela, koja najčešće zauzimaju mjesto u programu, posebna se pažnja kontinuirano posvećuje hrvatskoj glazbenoj baštini. To se ne očituje samo u izvođenju postojećih skladbi, nego i u stalnom poticanju novih djela. Orkestar njeguje izvrsnu suradnju s hrvatskim skladateljima te redovito izvodi i praizvodi djela koja su napisana upravo za njega, što mu daje važnu ulogu u razvoju domaće glazbene scene.

– Koliko god nam to dopuštaju financijski uvjeti, nastojimo širiti djelovanje i u simfonijskom repertoaru. Na našim smo koncertima izvodili djela Blagoja Berse, Stjepana Šuleka, Borisa Papandopula, Luke Sorkočevića, Bruna Bjelinskog, Milka Kelemena, Pavla Dešpalja i drugih autora, čime potvrđujemo kontinuitet izvođenja najznačajnijih hrvatskih skladatelja. Uz njih redovito izvodimo i djela suvremenih, živućih autora, među kojima su Olja Jelaska, Gordan Tudor, Dubravko Palanović, Ante Knešaurek, Berislav Šipuš, Mirela Ivičević i mnogi drugi. Tako Zadarski komorni orkestar ne samo da ostaje vjeran očuvanju bogate hrvatske glazbene tradicije, nego i aktivno sudjeluje u njezinu stvaranju, pojašnjava Repušić te navodi kako publici predstavljaju nova djela pridonoseći tako vidljivosti hrvatskih skladatelja na domaćoj, ali i na međunarodnoj sceni.

Odgoj novih generacija

Komentirajući posljednji koncert u crkvi sv. Krševana, maestro je kazao kako se rijetko kada u Zadru mogu čuti takve ovacije publike. Zahvalio je Zadrankama i Zadranima na podršci, toplom prihvaćanju i poticaju koji orkestru mnogo znače. Uz to, otkrio je i kako je biran program za ovu posebnu obljetnicu.

– Program je bio apsolutno prilagođen prigodi – izveli smo dva kapitalna djela iz literature za komorni sastav Vivaldijeva »Četiri godišnja doba« i Piazzollina »Četiri godišnja doba Buenos Airesa« u obradi Leonida Desyatnikova. Ta su se djela savršeno spojila s takvim virtuozom kakav je Roman Simović. Riječ je o vrlo zahtjevnim skladbama koje na najvišoj razini mogu izvesti samo vrhunski violinist i orkestar – a mi to jesmo. Osjećala se zajednička radost muziciranja i snažno odobravanje publike. To su standardna djela gudačkog repertoara, ali zahtijevaju vrhunskog solista, podijelio je dirigent te dodao kako u crkvi, nažalost, nisu imali ni osnovne uvjete, poput garderobe i slično.

– Teško je raditi u takvim okolnostima. Ipak, ostajemo pozitivni. Nama je nužna prava koncertna dvorana – jer to zaslužuju i publika i orkestar.

Za kraj, maestro je jasno poručio kako budućnost Zadarskog komornog orkestra vidi u njegovoj profesionalizaciji i ulozi koju će imati u odgoju novih generacija glazbenika.

– Već smo napravili studiju i predali je gradskoj upravi. Imamo zeleno svjetlo i plan je da se kroz nekoliko etapa orkestar postupno profesionalizira, popuni i na kraju preraste u pravi simfonijski sastav. Što se tiče mladih glazbenika, moj odgovor je vrlo jasan – zahvaljujući požrtvovnosti i predanom radu zadarskih profesora u dvjema glazbenim školama, danas imamo nikada veći broj studenata na gudačkim odsjecima zagrebačke i splitske muzičke Akademije. To je rezultat njihovog rada, ali i našeg utjecaja. Ti su mladi ljudi dolazili na naše koncerte, imali priliku svirati s nama, pa čak i nastupati kao solisti dok su još bili učenici ili studenti. Siguran sam da će se interes još više povećati kad se orkestar institucionalizira. Također, uvjeren sam da će Zadar u budućnosti imati ono što doista zaslužuje i postati grad kulture, zaključuje maestro Repušić.