KRANKS oduševio zadarsku publiku: 'Raduje nas što ljudi ostaju potpuno fokusirani na nastup'

U Nigdjezemskoj, posljednjem utočištu zadarske underground scene, nastupio je varaždinski bend KRANKS. Energičnim nastupom i jedinstvenim izričajem oduševili su okupljene, a ni sami članovi nisu ostali ravnodušni prema toploj dobrodošlici. Povodom njihovog prvog nastupa u Zadru, vokalist i saksofonist Dubravko Dvorski podijelio je s nama svoje dojmove.

Nesvakidašnji spoj

– U Nigdjezemskoj smo doživjeli iznimno toplu dobrodošlicu i osjećali smo se vrlo ugodno. Štoviše ugodno nas je iznenadio odnos organizatora prema nama te način na koji vode klub, pogotovo s obzirom na to da je riječ o malom prostoru koji je jasno dio tzv. nezavisne underground scene. Po prvi put smo uspjeli projicirati slike koje prate naš scenski nastup na velikom platnu, što je u drugim klubovima gotovo nemoguće – obično bismo dobili samo manji dio pozornice. Ovdje su dečki taj dio odradili vrhunski, započeo je Dubravko.

FOTO: TOMISLAV GRZUNOV

Također, podijelio je i jednu zanimljivu anegdotu iz kluba, spomenuvši kako su im neki prisutni priznali da su očekivali mlađe članove benda, budući da je dobni raspon KRANKS-a između četrdeset i pedeset godina.

– Ponekad nas ljudi, kad nas vide, pitaju kako to da se u tim godinama bavimo apsolutno nekomercijalnom glazbom. Uvijek im odgovorimo zašto ako netko primjerice u 70-ima piše prozu, poeziju ili slika, ne bismo i mi stvarali glazbu?, kaže ovaj vokalist i saksofonist.

Osim nesvakidašnjeg spoja starije generacije i underground izričaja, što je danas rijetkost među starijim glazbenicima, pažnju publike privukla je i projekcija slika koja se prikazivala tijekom njihova energičnog nastupa. Na tim su slikama oživjeli likovi poput Tome Bebića, Arsena Dedića, Branka Črnca Tuste iz KUD Idijota, Marka Brecelja iz Buldožera te Ivice Čuljaka (Satan Panonski) – velikana prošlih vremena, čija glazba za članove benda ima neizmjeran značaj.

– To su ljudi koji su nama značili i čija nam glazba i danas znači mnogo, iako su, nažalost, svi pokojni. O njima pjevamo, a te nas slike vraćaju u dane naše mladosti, govori Dubravko.

Dodao je kako u bendu njeguje poseban koncept u pristupu prema glazbi, ali i nastupima.

– Mi smo naš stil nazvali »​jungle punk« jer u bendu nemamo gitaru, ali imamo dva basa, bubnjeve, saksofon i trubu, a ponekad i francuski rog. Kad smo se 2020. okupili, htjeli smo stvoriti nešto drugačije – glazbu koja nije uobičajena, ali je skočna, vesela i energična. S vremenom smo toj složenici dodali i nastavak »jungle punk cabaret« jer nam je jako bitno da svaka pjesma ima jasno definiran početak, sredinu i kraj, uz izraženu scensku i vizualnu komponentu, pojašnjava Dubravko, dodajući kako treba imati određeno glazbeno predznanje da bi se razumjela njihova glazba.

DIY projekt

Bez obzira gdje nastupali, uvijek se ispostavi da imaju dvije vrste reakcije publike.

– Prva je poput one u Zadru, gdje publika reagira apsolutno oduševljeno; a druga su ljudi koji nas također vide prvi put, ali ostanu zaleđeni, otvorenih usta. Međutim, posebno nas raduje što, bez obzira na reakciju, publika začudno ostaje potpuno fokusirana na nastup. Nitko ne odlazi na WC, šank ili se međusobno priča o nevezanim temama. Svi stoje i gledaju – makar zaleđeno, a takav dojam nam je iznimno drag, iskreno će Dubravko.

FOTO: TOMISLAV GRZUNOV

Govoreći o underground sceni kaže nam kako u Varaždinu, nažalost, ne postoji konkretan prostor poput zadarske Nigdjezemske.

– U Varaždinu još uvijek imamo mlade ljude koji se bave nekomercijalnom glazbom, bez obzira na izričaj. Međutim, već godinama nema prostora gdje bi mogli nastupati ili se redovito okupljati, osim u prostorima gdje održavaju probe. Klub takve vrste jednostavno ne postoji, iako imamo ostale klubove koji funkcioniraju na drugačijim osnovama. Mi stariji sa sjetom se sjećamo razdoblja od sredine 90-ih do početka 2000-tih, kada smo ispod kazališta imali klub i scenu gdje je bilo mjesta za nekomercijalne mlade bendove. Danas je situacija drugačija – sve je to raspršeno, a mladi sve više preferiraju druge glazbene pravce, poput rubnog rapa, a da ne spominjemo one koji slušaju glazbu koja nema veze s rock’n’rollom. Tako da se urbanost grada gubi, a mladi nemaju priliku čuti takvu vrstu glazbe, osim ako ih ne poveže netko stariji tko još uvijek njeguje takve pravce. No, ovo nije samo problem Varaždina – rekao bih da je slična situacija i u Zadru, pa čak i u cijeloj Hrvatskoj. Upravo zato nas je ugodno iznenadilo što smo, kao nepoznat demo bend uspjeli privući toliko ljudi na naš nastup u zadarskoj Nigdjezemskoj, navodi Dubravko.

KRANKSI se ističu kao su u potpunosti DIY projekt, što znači da sami upravljaju svim aspektima svog stvaralaštva. Njihovi glazbeni uradci, poput EP-a »Take under Ground« i MC albuma »Live at ZAF« iz 2022. godine, kao i izdanja poput »Almost Peeel Sessions Vol. 1«, »Almost Peeel Sessions Vol. 1 (Bandlab Tape Maters)«, »3:15 AM« te dueta s Barbarom Munjas pod nazivom »Šećer« dostupni su za slušanje na platformi BandCamp. Osim toga, tu su i videouradci dostupni za gledanje na YouTubeu.

– Naša najveća suradnja do sada bila je ona s Barbarom Munjas iz Istre prije godinu dana, kada je nastala pjesma »Šećer«. Barbara je underground umjetnica poznata kao jedna od pratećih vokalistica Gustafa, ali je uz to uplovila i u samostalne glazbene pravce, a osim toga nastupala je na Dori i u kazalištima stvarajući glazbu za predstave. Nedavno je izdala i album »Baj baj Kikimora«, govori nam Dubravko.

Nekomercijalna glazba

U ovom ugodnom razgovoru, Dubravko se posebno osvrnuo i na medije koji prate nekomercijalnu glazbu, istaknuvši posebno portal Terapija.net.

– Taj portal postoji još od vremena kada smo studirali u Zagrebu, a pokrenuli su ga naši kolege. I dalje prate scenu i mislim da su možda, ako ne prvi, onda sigurno jedan od najstarijih portala, budući da su se većina sličnih portala koji su pokrenuti u to vrijeme zapravo ugasili. Terapija.net i dalje živi, prati glazbu i pruža priliku nepoznatim izvođačima da se predstave, kaže Dubravko, dodajući kako su vrlo zahvalni i Zadarskom listu, koji je pokazao otvorenost prema njima.

Dotaknuli smo se i toga tko su članovi KRANKS-a, na što je Dubravko ispričao kako su basist Alan i on tijekom studentskih dana svirali u bendu koji se zvao Krankenhaus. Bend se, nažalost, ugasio jer su morali usmjeriti pažnju na svoje obrazovanje. Neki su poveznicu s njihovim sadašnjim imenom KRANKS povezali s tom prošlom grupom, no kako Dubravko otkriva, ime benda zapravo nema nikakvo posebno značenje i nije skraćenica od toga.

FOTO: TOMISLAV GRZUNOV

Osnivači KRANKS-a su, dakle, Dubravko Dvorski na saksofonu i vokalu, te basist Alan Dilger Pintarić. Uz njih, članovi su još Bojan Deban na trubi i francuskom rogu, Tomislav Pintarić koji svira drugi bas te Krešimir Horvat na bubnjevima. U svojoj glazbi koriste i drvene instrumente – razne frulice iz Zagorja.

– Alan i ja smo dugo tražili odgovarajuće ljude, dugo nam je trebalo da nađemo trubača u Varaždinu i Čakovcu. Oni koji su nekad svirali ili imali neko formalno obrazovanje bili su, nažalost, apsolutno nezainteresirani za nekomercijalnu glazbu. Ako su već svirali negdje, naplaćivali bi to. Nama to nije bila opcija. Na kraju smo uspjeli doći do Bojana, koji osim što svira trubu, svira i francuski rog. Svi smo situirani, ozbiljni ljudi sa sigurnim radnim mjestima i formalnim obrazovanjem, tako da nismo ovisni o tome da se moramo boriti za kruh kroz hobi. Upravo nam to daje slobodu da idemo svirati tamo gdje nam se zaista svira, zaključuje Dubravko, dodajući kako im na neki način godine uvjetuju i hobi, a s obzirom na to da su se ranije bavili muzikom onda im je ovo, kako navodi, bio zadnji trzaj da okrenu priču putovanja, upoznavanje novih ljudi i davanja sebe drugima kroz autentičnu i beskompromisnu glazbu, bez komercijalnih pobuda.