ILIRSKA KACIGA U Arheološkom muzeju predstavljen vrijedni nalaz otkriven na području Pelješca

Arheološki muzej Zadar otvorio je novu gostujuću izložbu »Ilirska kaciga iz Zakotorca« ​čiji je autor dr. sc. Domagoj Perkić, voditelj Arheološkog muzeja/Dubrovačkih muzeja. Kaciga je otkrivena tijekom arheoloških iskopavanja koja su se provodila od 2020. do 2022. godine na položaju Gomile, u području zaseoka Zakotorac, smještenog u Donjoj Bandi, u Općini Orebić na Pelješcu. Istraživanje je koordinirao Centar za prapovijesna istraživanja, a sudjelovali su Dubrovački muzeji, Institut za arheologiju, Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, uz logističku pomoć udruge Hrvatski dom Viganj. U projekt su povremeno bili uključeni i arheolozi iz Gradskog muzeja Korčula te Dolenjskog muzeja iz Novog Mesta.

27 gomila

Ravnateljica AMZ-a, Morana Vuković, istaknula je kako je za njih muzealce jako važna razmjena znanja i ovakvih izložbi koje reprezentiraju baštinu, odnosno predmete koje čuvaju u svojim depoima, dok je autor izložbe kazao više o arheološkim istraživanjima i posebnostima koje su otkrili.

– U okolici se nalazi oko 27 gomila, koje su na prvi pogled slične drugima, ali imaju nekoliko specifičnih karakteristika. Jedna od ključnih razlika je u strukturi gomila – svaka od njih ima tri prstena koji se stepenasto povećavaju prema vrhu, gdje se nalazi centralna grobnica. To je prva značajna razlika u odnosu na druge poznate gomile. Osim toga, razlika se otkriva u tome što se uz gomile nalaze suhozidne konstrukcije koje su imale dvostruku funkciju – neke od njih su korišteni kao grobovi, dok su druge bile prostori za votivne darove pokojnicima. Zanimljivo je da su kacige, pa tako i ova, pronađene upravo u tim prostorima uz grobove, a ne u samim grobovima. To nas upućuje na zaključak da su služile za specifične rituale povezane s pokojnima. Treća ključna razlika odnosi se na postojanje prostora koji su očigledno korišteni kao nekropole. Naime, unutar tih prostora nalaze se vanjski prstenovi suhozida, dok su grobovi smješteni unutar tih prstenova. Te najstarije nekropole kasnije su bile proširene prstenastim strukturama, dok su se uz njih ponovno nalazile suhozidne konstrukcije. Na temelju dosadašnjih arheoloških nalaza, može se uočiti kontinuitet od 10. do 3. stoljeća prije Krista, a ova izložena kaciga datira u 4. stoljeće prije Krista. Pronađena je u grobnici u kojoj je bilo sahranjeno minimalno trinaest pokojnika, objašnjava dr. sc. Perkić, dodajući kako to upućuje na upotrebu ove grobnice tijekom dužeg razdoblja.

Pored kacige, kako navodi, otkriveni su i drugi vrijedni nalazi. Među njima se izdvaja 500 staklenih i jantarnih peril, desetak fibula, kopči, igala, te trideset posuda.

– Zanimljivo je to što ovi nalazi nisu pljačkani. Većina gomila je opljačkana, pri čemu su pljačkaši često tragali za zlatom ili drugim vrijednostima, dok su suhozidne konstrukcije uz ove gomile, na sreću, ostale netaknute, naglasio je autor izložbe.

Status i identitet

Redoviti profesor na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, dr. sc. Hrvoje Potrebica, detaljnije je objasnio posebnost kacige koja je pronađena na lokalitetu Zakotorac.

– Pronađena kaciga pripada grčko-ilirskom tipu koji se pojavljuje u 7. stoljeću prije Krista u Grčkoj. U prvoj fazi kacige su bile sastavljene od više dijelova i takve kacige su bile specifične za Grčku. One nisu bile samo prestižni komadi ratničke opreme, nego i darovi božanstvima, pa su se često pronalazile u svetištima. S druge strane, kacige iz druge faze na prijelazu iz 7. u 6. stoljeće prije Krista bile su kompaktnije i izrađivane u jednom komadu. Neke su bile lijevane, a druge kovane, a uz rub su imale dugačke zakovice koje su služile kao držači podstave. Takve kacige su bile funkcionirale slično modernim kacigama, s unutarnjim slojem koji je ublažavao udarce. No, kaciga koja je pronađena u Zakotorcu pripada trećoj fazi i razlikuje se po tome što nema zakovice na rubu, već samo ornamentalne kružiće koji podsjećaju na te zakovice. Također, vjerojatno je ispod kacige nošena vunena kapa, objašnjava Potrebica, dodajući kako je ova posljednja faza bila prisutna širom Balkana, uključujući Iliriju. Takve su kacige, kako ističe, nosili samo pripadnici najviših slojeva društva, a jedan takav primjer imamo u Ilijadi, kada je Patroklo odjenuo Ahilovu ratnu opremu, uključujući i kacigu, koja je predstavljala ne samo status, nego i identitet.

– Iako se kacige obično nalaze u grobovima, ova kaciga nije bila smještena u grobu, već u posebnom prostoru unutar šireg grobnog kompleksa, s drugim artefaktima. Pretpostavka je da je riječ o votivnom daru zajednice, posvećenom božanstvima ili precima, a ne o osobnoj opremi nekog pojedinca, kazao je ovaj profesor.

Tome u prilog idu i neobično male dimenzije kacige. Ipak, kako navodi autor Perkić, pitanje ostaje otvoreno – možda su se u to vrijeme kacige izrađivale u različitim veličinama, pa je moguće da je riječ i o dječjoj kacigi.

Ilirske kacige varijante III A2

Posebnosti ilirskih kaciga varijante III A2 čine ih prepoznatljivim obilježjem ratničke opreme starijeg željeznog doba na istočnom jadranskom priobalju te u središnjem i zapadnom Balkanu. Osim što su služile kao važan dio obrambene opreme, ove kacige imale su i funkciju statusnog simbola vojno-političke aristokracije tog vremena. Njihov specifičan oblik i način izrade ukazuju na visok društveni status nositelja, koji su ih koristili ne samo u vojnim sukobima, već i kao znak moći i prestiža unutar zajednice.