Grafiti nisu samo vandalizam, već sežu duboko u ljudsku povijest

U Knjigozemskoj je organizirana radionica pod nazivom »Writing Session«, koja je u opuštenoj, ali dinamičnoj atmosferi privukla ljubitelje hip-hopa i grafita. Radionicu je vodio iskusni writer Heron iz Kanade, koji je polaznicima prenio svoje bogato znanje o umjetnosti grafita i pisanju.

Sudjelovanje je bilo besplatno, a zbog ograničenog prostora broj sudionika bio je limitiran na one koji su se pravovremeno prijavili. Radionica je bila idealna prilika za sve, neovisno o iskustvu – kako za početnike, tako i za one koji već imaju svoj tag i žele unaprijediti svoj stil, naučiti nove tehnike.

Heron je kroz pristupačan i praktičan pristup uvodio sudionike u svijet grafita, objašnjavajući im kako izraditi vlastiti tag, throw i piece. Jedan od organizatora, Kristian Bilanžić, istaknuo je kako je cilj Knjigozemske organizirati raznolika kulturna događanja kako bi obogatili lokalnu kulturnu scenu.

Način ekspresije

– Grafiti su odlična ekspresija, obogaćuju naše ulice i važno je da ljudi nauče što je to i zašto to nije samo vandalizam, već je to nešto puno dublje, dio kulture koja seže duboko, duboko čak u ljudsku povijest. Danas je to dosta prisutno u hip-hop kulturi, ali i općenito, sada se to profiliralo i kroz street art i tako.

U svakom slučaju, predstavlja nešto što uljepšava našu svakodnevicu, naglašava Bilanžić, dodajući kako kako je ovo prva radionica takvog tipa, ali ne i posljednja.

Plan je možda nastaviti u prostoru Nigdjezemske, gdje bi se radilo sa sprejom na zidovima ili ponoviti ovakvu radionicu gdje se crtaju skice na papiru.

– U svakom slučaju, interesa ne nedostaje, tako da se nadamo da će nastaviti jer je svima to jako zanimljivo. Ali vidjet ćemo kako će to funkcionirati jer Heron živi malo u Kanadi, malo u Hrvatskoj, govori nam Bilanžić, koji je iskoristio priliku da se zahvali Posca Adria i Sugar Factoryju na pomoći pri organizaciji.

Session je trajao okvirno oko dva sata, nakon čega su se okupljeni nastavili družiti u ugodnom ambijentu Knjigozemske okruženi knjigama, slikama, razno raznim plakatima, stolom sa šahovskom pločom, stolicama, kaučima, uz naravno odličnu glazbu.

Upitali smo Herona kako je sve počelo, otkud ljubav prema grafitima.

– Sve je počelo jako davno, negdje ‘80-ih godina kada sam išao posjetiti New York City i bio sam zapanjen s onim što sam vidio tamo. Onda sam negdje oko ‘93. u Torontu u Kanadi počeo. To je bila jedna od onih stvari koje sam uvijek radio, vježbao, dakle bio je isprva kao hobi, moj bijeg od realnosti.

Nakon desetak-petnaestak godina »writinga« počeo sam to sve shvaćati na većoj i ozbiljnijoj razini i gurao sam karijeru u tom smjeru. Sada radim grafite za stakla, različite kompanije, za filmove i televiziju i tako dalje.

Putovanje je stvarno bilo nevjerojatno jer sam bio po cijelom svijetu, upoznao različite umjetnike iz raznih dijelova svijeta, bilo je uzbudljivo, kao adrenalinski sport, ispunjeno zabavom i uzbuđenjem. Mada, ima i onih dosadnih dijelova, ali ključ je u balansu, priča nam ovaj grafiter.

Old school New York

Također, Heron nam je otkrio kako ga je u Hrvatsku dovelo to što su njegovi roditelji iz Zadra, pa je tako od malena dolazio na ljetovanje iz Toronta u rodni grad svojih roditelja.

– Dobio sam i državljanstvo ovdje i sve ostalo. Tako da sam i hrvatski državljanin također, tako da svaki put kada dođem ovdje pokušavam slikati što je više moguće i pokušavam poboljšati scenu u Zadru radeći ovakve radionice ovakvog tipa.

Posljednji put sam oslikao skate park Menzu pokraj Nigdjezemske. Tako da radim razne poslove uokolo po gradu, kako bih malo poboljšao zajednicu i možda potaknuo drugu djecu da vide ovaj vid umjetnosti kao svoju potencijalnu karijeru, priča nam ovaj umjetnik.

Opisujući svoj stil, Heron ističe da je tu dosta prisutan utjecaj old school New Yorka.

– Preferiram jednostavne grafite s likovima, tzv. cartoon stil. Vjerujem da su nam djeca najbolji kritičari, ako oni vole, onda sam sretan s tim. Jako je teško zadovoljiti ove »art degree« ljude, svi oni imaju neka mišljenja, ali djeca su iskrena, zato volim slikati za djecu.

Ako oni to vole, onda će i svi ostali. Dakle, moj stil je veoma jednostavan, orijentiran prema cartoon likovima, pojašnjava Heron.

Na pitanje što bi savjetovao onima koji bi se željeli baviti ovom vrstom umjetnosti, Heron poručuje da trebaju dobro poznavati lokalnu povijest te neprekidno raditi u svom sketchbooku.

– Samo nastavite raditi u sketchbooku dok ne dođete do točke gdje se osjećate ugodno da se odvažite slikati na ulici. Jednostavno nastavite vježbati svaki dan. Što više vježbate, to ste bolji. Nema prečaca da postanete talentirani, sve je »teški rad«.

Na primjer, najbolji nogometaš na svijetu sigurno taj lik ne provodi dane opuštajući se i jedući burek – on vježba. Mislim da je to ključ za sve, a posebno za crtanje, poručuje Heron.