Gradska glazba Zadar ove godine slavi 155 godina postojanja: 'Slušaju nas, prepoznaju i doživljavaju kao dio grada'

Hladni prosinački zrak na adventskoj pozornici na Trgu Petra Zoranića brzo se zagrijao kad su se čuli prvi taktovi božićnih melodija. Pod ravnanjem dirigenta Marina Perovića Gradska glazba Zadar povela je okupljene kroz niz svima dobro poznatih skladbi, stvorivši opuštenu i toplu atmosferu usred zimskog večernjeg šušura.

Gradska glazba Zadar iza sebe ima više desetljećima dugu i neprekinutu tradiciju djelovanja, a više o tome otkrio je dirigent Perović koji u toj ulozi od 2019. godine.

Kada danas usporedite svoje razdoblje s onima prije vas, u čemu nastavljate tradiciju, a u čemu unosite vlastiti rukopis?

– Znao sam da ne dolazim samo voditi orkestar, nego da ulazim u jednu dugu i emotivnu priču. Zapravo, za mene je ta priča počela puno ranije, jer sam u orkestar došao još kao 12-godišnjak s instrumentom u ruci i velikom znatiželjom. Tu sam odrastao, učio, stvarao prijateljstva, formirao se ne samo kao glazbenik, nego i kao osoba. Veliki dio onoga što znam o orkestru, i glazbi uopće, naučio sam upravo tu, posebno zahvaljujući svom prvom dirigentu Marinu Čoviću. Od samih početaka me prihvatio, strpljivo učio, i možda najvažnije, vrlo rano je u meni prepoznao potencijal i dao mi povjerenje. Podrška u najranijim godinama bila je presudna i ostavila je dubok trag u mom profesionalnom i osobnom razvoju. Tako sam vrlo brzo shvatio da je moja uloga danas prije svega čuvati ono što je već postojalo – duh orkestra, njegov odnos s gradom i ljudima. U tom smislu, osjećam se kao prirodan nastavak tradicije, ali i netko tko je tu tradiciju proživio iznutra. S druge strane, prirodno je da kao dirigent donesem i dio sebe. Moj rukopis se najviše vidi u načinu rada s ljudima, u poticanju otvorenosti prema novim programima te u stalnoj želji da orkestar raste, ali da pritom ostane svoj. Posebno mi je emotivno što ću dogodine obilježiti već 25 godina u Gradskoj glazbi Zadar, od dječaka koji je tek ulazio u orkestar do dirigenta koji danas stoji pred istim tim ansamblom. To mi je istovremeno i čast i odgovornost.

Tradicija javnog muziciranja

Kada stanete pred ansambl što vam često prođe kroz glavu s obzirom na dugi kontinuitet postojanja?

– Često pomislim na ona razdoblja kad je Gradska glazba Zadar bila svakodnevna pojava na gradskim ulicama. Bliskost s ljudima, osjećaj da sviraš »svojima« predstavlja nešto što me i danas vodi. Dakle, ne razmišljam o jednom konkretnom povijesnom razdoblju, koliko o ideji da je orkestar dio života grada, a ne nešto izdvojeno ili udaljeno.

Također, vraća mi se u sjećanje i dio povijesti kada je u Zadru djelovalo nekoliko puhačkih orkestara, profesionalnih sastava koji su okupljali vojne glazbenike te imali važnu ulogu u kulturnom životu grada. Redovito su održavali promenadne koncerte, svirali na otvorenim prostorima i bili izravno povezani s građanima. Tradicija javnog muziciranja ostavila je snažan trag i postavila visoke standarde puhačke glazbe na ovom području. Smatram da je izuzetno važno da se ta tradicija očuva i nastavi, ne samo u Zadru, nego i u cijeloj Dalmaciji, jer ona govori o glazbi kao dijelu svakodnevnog života i zajedničkog identiteta.

Rani dio povijesti orkestra ostao je bez pisane dokumentacije. Koliko se ta »praznina« osjeti danas?

– Svakako se osjeti. Ali istovremeno fascinira koliko se toga sačuvalo kroz ljude. Dragocjene su priče starijih članova o tome gdje se sve sviralo po Zadru i okolnim mjestima, kao i zanimljive dogodovštine s nastupa, promenadnim defileima, pa čak i o sprovodima na kojima je orkestar sudjelovao. Međutim, postoji i jako puno starih fotografije. One su pravi podsjetnik i dokument. Kroz njih možemo vidjeti tko je sve svirao, kako je orkestar izgledao u različitim vremenima, kako se razvijao.

Identitet Gradske glazbe Zadar ne čuvamo samo u arhivima, nego i u načinu na koji radimo, u tradiciji koju prenosimo, te u načinu na koji se odnosimo jedni prema drugima. Te priče i fotografije zapravo su živa memorija koja nas povezuje s prošlošću i daje nam smjer za budućnost.

Privilegija nastupa

Orkestar je djelovao i tijekom Domovinskog rata?

– Da. I to razdoblje za mene ima posebno značenje jer jasno pokazuje koliko je Gradska glazba Zadar duboko vezana uz svoj grad i zajednicu. Svirati u teškim vremenima značilo je više od same glazbe. Bilo je to pružanje utjehe, podrške i osjećaja normalnosti ljudima oko nas. Tijekom rata orkestar je bio na raspolaganju 112. brigade Hrvatske vojske, sudjelovao u protokolarnim obvezama i time pokazao svoju odgovornost i predanost. Tada je aktivno sudjelovalo osam glazbara, koji su, unatoč teškim okolnostima, ostali predani svojoj misiji.

I danas, kad stojim pred orkestrom, osjećam da ta iskustva žive u nama. Povezanost s publikom, osjećaj odgovornosti prema svakom nastupu i svijest da glazba može biti više od zabave – da može tješiti i povezivati ljude – sve to je utkano u naš identitet. Taj dio povijesti daje nam snagu i podsjeća da Gradska glazba nije samo orkestar, nego simbol zajedništva i trajne prisutnosti u životu grada.

Koliko često nastupate na gradskim događanjima, kao što je bio ovaj na Adventu?

– Takvi nastupi za nas nisu nikakva obaveza, nego privilegija. To su trenutci kada publika doživljava orkestar i zato im pristupamo s pažnjom i posvećenošću. Svaki takav nastup za mene je podsjetnik zašto radim ovo što radim – zbog ljudi koji nas slušaju, prepoznaju i doživljavaju kao dio svog grada. I gosti i turisti, kao građani Zadra, uvijek se vesele našim nastupima, bilo da je riječ o budnicama, koncertima na trgovima ili svirkama gradskim ulicama.

Posebno me vesele komentari građana na društvenim mrežama jer pokazuju koliko ljudima znači naša glazba i tradicija. Ljudi pišu kako je važno da se ta tradicija očuva, a često dijele i svoje dojmove i zahvalnost.

Izvan koncerata i protokola, gdje vidite mjesto Gradske glazbe u svakodnevnom životu grada?

– Gradska glazba za mene nije samo koncertni orkestar. Ona je puno više od toga, to je svakodnevni kulturni suputnik grada, prisutna u trenutcima radosti, zajedništva i posebnih prigoda. Stoga, volim razmišljati o orkestru kao mjestu susreta, ne samo generacija, nego i iskustva, emocija te različitih pogleda na glazbu i život općenito. Tu se ljudi povezuju kroz glazbu na jedan neposredan, iskren način, bez velikih barijera. Djeca i mladi uče od starijih, stariji pronalaze energiju u mladima, a publika osjeća da je dio nečega što traje već generacijama. Orkestar je, u tom smislu, više od glazbe. On je prostor zajedništva, mjesto gdje tradicija susreće suvremenost i gdje svatko može osjetiti da glazba pripada svima.

Mala škola

Velik dio orkestra čine mladi koji su stasali kroz »Malu školu«. Što vam je najvažnije u radu s njima?

– U radu s mladima najvažnije mi je povjerenje. Želim da osjete da su ravnopravni članovi orkestra i da shvate koliko njihovo sudjelovanje znači za cijelu zajednicu. Istovremeno, želim da razumiju i odgovornost koju to nosi – da svaki njihov trud, svaki ton i svaka probna minuta doprinosi zajedničkom zvuku.

Posebno me veseli kako stariji i iskusniji glazbenici pomažu mlađima da se snađu. Kada novi članovi dođu u Gradsku glazbu, često se po prvi put susreću s marševima koje nikad nisu svirali i koje je potrebno naučiti. Tu je i sviranje u hodu, tzv. marširanje, što znači da istovremeno moraju pravilno svirati i kretati se u tempu i formaciji. Stariji članovi strpljivo ih vode kroz te izazove, pokazujući kako se pravilno postaviti, držati ritam i osjećati grupu.

Glazbena disciplina dolazi s vremenom, ali temelj svega su osjećaj pripadnosti, međusobno poštovanje i svijest da svaki pojedinac doprinosi cjelini. U radu s mladima jednako mi je važno da se osjećaju prihvaćeno i sigurno, koliko i da razvijaju radne navike i odgovornost.

Moja je želja da ovdje odrastu ne samo kao glazbenici, već i kao ljudi – da nauče surađivati, slušati jedni druge, preuzimati odgovornost i dijeliti radost postignuća. Kada to uspijemo, orkestar postaje mnogo više od zbora instrumenata – postaje mjesto u kojem se gradi zajednica, prijateljstva i životne vrijednosti.

Povezanost s Glazbenom školom Blagoja Bersa danas je snažna. Kako se ta suradnja konkretno osjeti u radu orkestra i razvoju mladih glazbenika?

– Ta suradnja je prirodan nastavak rada s mladima. Omogućuje kontinuitet i sigurnost u razvoju glazbenika – od prvih školskih klupa, preko Malih škola, do aktivnog sudjelovanja u Gradskom orkestru. Vidjeti učenike kako iz školskih klupa dolaze u orkestar i s vremenom postaju nositelji zvuka – to je jedno od najvećih zadovoljstava ovog posla.

Posebno moram zahvaliti profesoru Draženu Habušu, koji educira mlade naraštaje trubača i glazbenika, koji povremeno sam svira u orkestru i koji prepoznaje rad i važnost Gradske glazbe za mlade naraštaje. Veliku zahvalnost dugujem i ravnateljici Glazbene škole Blagoja Bersa, Branki Višić Karavida, koja se uvijek rado odazove našim pozivima, kao i svim profesorima u obje zadarske glazbene škole, koji sa zadovoljstvom šalju svoje učenike da sviraju u orkestru. Takva podrška čini naš rad potpunim i omogućuje da orkestar nastavi rasti i prenositi tradiciju novim generacijama.

Tradicija i svježina

Na repertoaru imate koračnice, klasiku, filmsku i popularnu glazba. Kako odlučujete što ostaje tradicija, a gdje ima prostora za iskorak i novo?

– Kod slaganja programa uvijek si postavljam ista pitanja: što smo mi danas i što želimo poručiti publici? Tradicija je temelj na kojem gradimo, ali bez iskoraka i novih izazova nema rasta – ni za orkestar, ni za publiku. Volim kada program predstavlja izazov i orkestru i publici, ali da se pritom svi osjećaju uključenima i povezano s glazbom koju zajedno stvaramo. Kod odabira glazbenih djela nastojimo zadržati ravnotežu između onoga što je čvrsto ukorijenjeno u našoj tradiciji i onoga što unosi svježinu i novost. Koračnice i klasična literatura čine naš temelj, ali rado posežemo i za filmskom, popularnom ili modernijom glazbom. Time čuvamo naslijeđe, ali i otvaramo vrata novoj publici i novim iskustvima, dopuštajući svakom članu orkestra da raste, a svakoj izvedbi da bude posebna i relevantna za današnje vrijeme.

Volim kad kroz program možemo ispričati priču, prenijeti emociju i omogućiti ljudima da osjete radost glazbe, ali i njenu snagu da povezuje generacije. Za mene je orkestar živ tek kad se tradicija i inovacija sretnu. Kada svaki ton, svaka koračnica i svaki novi izazov zajedno oblikuju iskustvo koje publika osjeti i dugo pamti.

Posljednjih godina intenzivnije se povezujete s puhačkim orkestrima u Hrvatskoj i izvan nje. Što takve suradnje donose?

– Takve suradnje nas izvlače iz rutine i otvaraju nove perspektive. Uvijek se nešto novo nauči, usporedi, preispita. Za glazbenike to znači širenje vidika, a za orkestar dodatnu motivaciju i svježinu. Takve suradnje omogućuju razmjenu iskustava, nova prijateljstva i osjećaj pripadnosti široj glazbenoj zajednici. Za pojedinog glazbenika to je često dodatni poticaj i potvrda vlastitog rada.

Kroz godine rada ostvarili smo brojne suradnje. S Vodičkom glazbom, primjerice, 2019. smo održali veliki božićni koncert filmske glazbe. Povezali smo se i s Gradskom glazbom Biograd, s kojom već dvije godine zajednički organiziramo božićne koncerte, ali i ljetne nastupe. Mi im pomažemo kada im zatreba podrška, a oni nama, i to jača cijelu zajednicu puhačkih orkestara. Ostvarili smo i suradnje s Puhačkim orkestrom iz Gospića, Glazbenim društvom Spinčić iz Kastva, kao i sa Zagrebačkim orkestrom ZET-a, u kojem sam imao čast svirati tijekom studentskih dana u Zagrebu.

Kontinuirano njeguje i uspješne projekte sa zadarskim glazbenicima i umjetnicima različitih glazbenih izričaja. Možete li istaknuti neka imena?

– Istaknuo bih suradnje s Elenom Stellom, Dujom Stanišićem, Helenom Hunčagom, Matejom Miočić – Miousiq, Leonardom Radosom, kao i s Glazbeno-scenskim studijem Arija pod vodstvom zadarske sopranistice Nele Šarić. Ovakva otvorenost prema različitim glazbenim osobnostima dodatno obogaćuje repertoar orkestra i doprinosi njegovoj umjetničkoj raznolikosti. Posebno značajan projekt ostvaren je 2013. godine, kada je Gradska glazba Zadar bila organizator velikog koncertnog programa povodom 20. godišnjice smrti Tomislava Ivčića. Uz Gradsku glazbu i klapu Niko kao domaćine, na koncertu su nastupili brojni ugledni izvođači hrvatske glazbene scene: Mladen Grdović, Zorica Kondža, Marina Tomašević, Davor Pekota, Zoran Jelenković, Bepo i David, Ivan Županović, Nela Šarić i Dario Terzin. Koncert je ostao zapamćen kao jedan od značajnijih glazbenih događaja u novijoj kulturnoj povijesti grada.

Od ove godine orkestar započinje i novu suradnju s mladim zadarskim bendom Boi bend – urbanim funk-rock projektom nastalim iz druženja i zajedničke želje za kvalitetnom i energičnom glazbenom izvedbom.

S kakvim se izazovima danas susreće kao jedan gradski puhački orkestar?

– Izazovi su svakodnevni, ali ono što me drži jest energija ljudi s kojima radim. Kad vidiš da se netko razvija, da orkestar zvuči sve bolje i da publika to prepoznaje – to daje smisao svemu. Taj osjećaj me i dalje motivira. Naravno, izazova uvijek ima – od vremena i financija, do organizacije i logistike. Danas su tu i moderni izazovi: mladi sve više vremena provode za računalima i društvenim mrežama, pa motivacija i fokus na glazbu zahtijevaju dodatni trud. No ono što me osobno najviše motivira jest energija ljudi u orkestru i spoznaja da zajedno stvaramo nešto trajno i vrijedno. Ta zajednička strast, entuzijazam i predanost uvijek daju novu snagu i potvrđuju zašto radimo ovaj posao.

Što publika može očekivati u Novoj godini?

– U novoj 2026. godini slavimo impresivnih 155 godina postojanja. U sklopu proslave, tijekom cijele godine planirana su brojna glazbena i edukativna događanja koja će dodatno istaknuti bogatu tradiciju, ali i suvremeni umjetnički izričaj orkestra. U travnju nas očekuje slavljenički koncert u crkvi sv. Nikole, na kojem će orkestar izvesti posebno osmišljen program koji uključuje klasiku, pop, jazz i evergreene. Koncert će obogatiti i gostujući izvođači. U lipnju ćemo biti domaćini međunarodnog događanja – radionice i masterclassa trube, koji će voditi priznati svjetski trubač Gileno Santana iz Portugala. Tijekom trodnevne radionice, učenici i profesori trube iz cijele Hrvatske imat će jedinstvenu priliku učiti od jednog od najistaknutijih glazbenika današnjice. Santana će, uz edukativni dio, nastupiti s Gradskom glazbom Zadar i jazz kvintetom Ante Jeličića, donoseći publici nezaboravan glazbeni doživljaj.

Paralelno s tim, u pregovorima smo i s Jazz orkestrom Hrvatske vojske za poseban koncert u Zadru, dok ćemo tijekom godine ugostiti i prijateljske puhačke orkestre – Gradsku glazbu Pag, Gradsku glazbu Biograd, Vodičku glazbu Vodice te Puhački orkestar Pirovac. Oni će u okviru proslave održavati promenadne koncerte, dodatno obogaćujući kulturnu ponudu grada i jačajući međugradske glazbene veze.

Posebno mjesto u godini proslave zauzima sudjelovanje orkestra u obilježavanju 300. godišnjice dolaska Arbanasa u Zadar. Arbanasi su kroz povijest aktivno sudjelovali u radu orkestra, a suradnja s njima i danas nastavlja se kroz zajedničke programe i nastupe, čime se njeguje kulturna povezanost i sjećanje na dugogodišnju tradiciju.

Povijest Gradske glazbe Zadar​​

Gradska glazba Zadar osnovana je 1871. godine, a njezin prvi dirigent bio je Aleksandar Dionisi. O razdoblju do kraja Drugog svjetskog rata zna se vrlo malo jer je sva dokumentacija izgubljena. Nakon toga dirigentsku dužnost obnašao je Josip Kreiz, dok je do 1950. dirigent bio Alfons Svoboda. Godine 1959. Gradska glazba Zadar postaje samostalna ustanova, a 1966. dobiva Nagradu Grada Zadra. Od 1981. do 1994. na mjestu dirigenta bio je Jožef Mesaroš. Godine 1996. za dirigenta je imenovan Marin Čović, a nakon njegove iznenadne smrti 2008. dužnost preuzima Tomislav Košta. Dirigentsku palicu 2016. preuzima Dražen Habuš, a od 2019. na čelu ansambla je Marin Perović.​