Dante za Generaciju Z

Iz radionice glumačkog studija Hrvatskog narodnog kazališta Zadar izašao je novi dramski naslov autorice Žane Bumber – “Dante, Inferno reloaded” – koji spaja klasičnu književnost i modernu tehnologiju s ciljem približavanja Dantea Alighierija generaciji Z.

Glavni lik je tinejdžer, bully, koji je neuspješan u školi, ali je genije za videoigre, posebno za F1. Nema nekog određenog osjećaja svrsishodnosti u društvu, no gori od želje da postane profesionalni gejmer, a zaljubljen je u djevojku iz razreda koju naziva Biće, po uzoru na Danteovu Beatrice. Jednog dana, u videoigrici F1 neočekivano ga pobjeđuje tajanstveni protivnik koji se naziva Dante i koji komunicira u stihovima. Ispostavlja se da je to pravi Dante Alighieri koji je sišao na Zemlju kako bi protagonistu predstave pomogao da se vrati na “pravi put”.

Klasično i moderno

Kako je u razgovoru za naš list kazala voditeljica studija i glumica Žana Bumber, kroz niz problematičnih situacija protagonist prolazi kroz suvremeni “Pakao” i mijenja svoje ponašanje, uči o empatiji i mijenja svoj život. Edukativan segment predstave je u tomu da duhovito obrađuje teme iz “Božanstvene komedije” i Danteovog života bez didaktičke težine i čini je zabavnom i bliskom mlađim generacijama.

– Iako zvuči nespojivo tradicionalan Danteov izričaj spojiti s gejmerskim slengom – uspjeli smo. Naše smo srednjoškolce upoznali s Danteom na zanimljiv i edukativan način blizak njihovu svijetu. Na ideju za samu sam predstavu došla djelomičnim promatranjem svog 17-godišnjeg sina, koji je također gejmer. Svi se njegovi prijatelji približavaju polaganju vozačkog ispita, pa se to vidi i u igricama koje ih zanimaju. Ionako sam pokušavala klasično djelo kroz jezik blizak njima približiti načinu na koji danas mlade generacije razmišljaju. Prošle su se godine igrali sa Shakespeareom, no Dante je bio puno teži. Jedan je dan moj sin na “Božanstvenoj” ostavio svoje slušalice, tako da mi je tu napamet palo pustiti Dantea da našem protagonistu u savjest dođe kroz slušalice, započela je Bumber, poručivši kako je kroz predstavu željela da publika vidi kako se Dante može uklopiti u moderno društvo.

A moderno društvo iziskuje i moderan jezik, za koji je autorica predstave morala – osluškivati djecu.

– Danima sam djecu osluškivala u studiju, te pokušala shvatiti čim više izraza koje koriste. Taj novi jezik jasno se čuo s pozornice, u tolikoj mjeri da su neki stariji gledatelji bili osupnuti, kazala je.

Dante je, kaže Bumber, i dalje aktualan.

– Glavnog smo lika razvijali tri mjeseca. Dječak je to koji je ostao bez majke, te tu bol projicira kroz nasilje. Dante mu tako postaje savjest koju šalje njegova majka, kroz poruku da ga i dalje gleda. Prijatelji iz razreda tavore mu u “Paklu”, a ravnatelj prima mito i trguje utjecajem. Kako bi cijeloj priči dodali jedan ‘fantasy level’, živi u obitelji izrađivača personaliziranih grobnica, objasnila je Bumber.

Proces stvaranja

Dante u predstavi konstantno govori u jedanaestercima. Njegove rečenice tako vidljivo odskaču od ostatka scenarija. Djeca su sama stvarala scenarij, improvizirala, te zajedno sa Žanom gradila jedinstveni svijet svog protagonista pod Danteovim utjecajem.

– Cijeli je proces pripreme predstave, od začetka, preko osmišljavanja scenarija, improvizacija i probi trajao od sredine rujna. Oko nove godine smo bili gotovi s procesom improvizacije te pisanjem scenarija. To je sada živo djelo, koje je publika vidjela, te o njemu stekla određene impresije. Nadamo se zato imati još koju priliku da izvedemo komad, jer publika je itekako zainteresirana vidjeti ga. Iz mnogih su nam se škola javili, te izrazili želju da ju ponovno uprizorimo, tako da, iako proces improvizacije predstava trpi samo u prvom dijelu stvaranja, djeca uvijek u nove izvedbe mogu unijeti nešto novo, rezimirala je autorica.

Na pitanje koliko djeca kroz glumački studio uspiju u sebi pronaći žar za glumom, Bumber odgovara kako je trenutačni “teen” postav koji je odigrao “Dantea” tek prva generacija glumaca koja će proći sve razine učenja i rada u studiju. Ipak, uvjerena je da će neki od njih u budućnosti završiti na kazališnoj pozornici.

– Za godinu će dana oni završiti svoj put u našem studiju, tako da ćemo tek tada vidjeti kakav nam je vinograd. Odlučili smo se bazirati na polaznike srednjoškolske i osnovnoškolske dobi upravo zato kako bi stvorili bazu iz koje će se kasnije profilirati novi mladi glumci, ali i nova publika. Njihovi roditelji tako, prateći predstave polako postaju naša nova publika, te gledaju repertoar dalje od samog naslova u kojem im igra dijete, smatra Bumber.

Pedagoški rad

Kako bi uronili u svijet koji je Dante svojim pisanjem stvarao, samu “Božanstvenu komediju” nisu imali obvezu pročitati, ali morali su se čim više informirati o njegovu opusu i poruci koju djelo nosi.

– Morali su mi izvući tri impresije koje su u tom procesu stekli o Danteovu “Paklu”. Raditi s 20 glumaca istovremeno vještina je koju još brusim. Svatko scenarij drugačije čita, te drugačije iznosi na pozornici. Dražen Šivak, profesor sa zagrebačke Akademije, tako im je govorio o pokretu te ih učio osnovnim glumačkim metodama. Polako su počeli disati zajedno. Ja se trudim da im cijeli proces bude zabavan i zanimljiv, no važno mi je da znaju da gluma nije uvijek med i mlijeko, stava je Bumber.

Djeca joj, ističe, ne daju da ostari. Pronašla je užitak u pedagoškom radu s njima, ali i promatranju načina na koje razmišljaju djeca u odnosu na srednjoškolce.

– Djeca su zaigrana, maštovita, ne srame se, učenici viših razreda osnovnih škola već imaju kritičara u sebi, dok su srednjoškolci potpuno fokusirani na imidž. Osim što je tako ih pratiti privilegija, uvijek dobijem neke nove ideje promatrajući ih. Poruka predstave bila je da se poklonimo liku i djelu Dantea. No, isto tako, dokazali smo da se život može promijeniti nabolje. Svatko može pogriješiti, ali treba raditi na sebi. Putovanje je to na kojem je ljubav najvažnija, zaključila je.

Satira “Kod kuće je najgore” sljedeća je predstava koju će uskoro premijerno izvesti najmlađi polaznici Studija.