Crni mačak Edgara Allana Poea širi granice lutkarstva

Predstava Crni mačak, nastala prema istoimenoj priči američkog majstora gotičkog horora Edgara Allana Poea, novi je naslov na repertoaru Kazališta lutaka Zadar. Ova mračna i sugestivna inscenacija donosi osebujnu interpretaciju poznate priče, a ujedno zaokružuje repertoarni niz u sklopu aktualne kazališne sezone 2025./26., realiziran pod umjetničkim vodstvom dosadašnje ravnateljice Iris Pavić-Tumpe.

Dramatizaciju potpisuje Ana Tonković, glazbu Tomislav Pehar, a scenografiju, kostime i lutke osmislio je sam redatelj Patricio Alejandro Agüero Marino, koji je već ranije radio na predstavama »Petar Pan« i »Andersenove priče« u okviru KLZ-a.

Asistentica scenografa je Nikolina Kuzmić, oblikovatelj svjetla Frane Papić, a ton je oblikovao Mate Petričević. U predstavi igraju Vjera Vidov, Dragan Veselić, Gabrijela Meštrović Maštruko te Anđela Ćurković-Petković.

Višeslojna simbolika

Redatelj Agüero Marino osvrnuo se na činjenicu kako je riječ o lektirnom naslovu za srednje škole, čime predstava dobiva i važnu obrazovnu dimenziju.

– Budući da je taj naslov na listi lektire u Hrvatskoj, to je i jedan pokušaj da adolescentima pružimo još jednu dodatnu priliku, mjesto gdje mogu uživati u umjetnosti.

Mislim da im je to dosta zanimljiv način, pogotovo u ovom vremenu gdje mnogi od njih provode puno vremena na pametnim uređajima i gdje nerijetko izostaju aktivnosti, poručio je redatelj predstave, te dodao kako vjeruje da kada se čudna priča prezentira na drugačiji način, njezina poruka još direktnije dolazi do promatrača.

U središtu radnje predstave je protagonistova borba sa samim sobom, a crni mačak nosi višeslojnu simboliku – on je ujedno žrtva i osvetnik, nevino stvorenje i sablasni podsjetnik na počinjene zločine.

– Ova inscenacija koristi raznolike scenske i lutkarske tehnike kako bi slojevito prikazala pad ljudskog duha u bezdan agresije i ludila.

Predstava pritom širi granice lutkarskog kazališta, otvarajući prostor za odraslu publiku, pozivajući je na suočavanje s najmračnijim aspektima ljudske psihe, ali i mogućnostima iskupljenja, riječi su dramaturginje Ane Tonković.

Glavnu ulogu – crnog mačka – utjelovila je glumica Vjera Vidov, a zanimljivo je da je u prvom dijelu animirala lutku crnog mačka, dok je u drugom dijelu igrala u kostimu crnog mačka.

Glas unutarnje borbe

– Na početku je crni mačak prikazan u obliku lutke, kao narator koji ukazuje na to da postoje ljudi koji čine loše stvari, iako znaju da to ne smiju.

Ima zločestih ljudi, i upravo se neimenovanom liku dogodilo u djetinjstvu da su ga zlostavljali bez razloga, a nikad nisu bili osuđivani za to. Poslije sam igrala u kostimu; tu sam bila njegova savjest, prikazana kroz lik crnog mačka.

U tom drugom dijelu mi je to nekako prirodnije izašlo kroz pokret, dok mi je prvi dio s lutkom bio veći izazov, iskreno će glumica Vidov.

Agüero Marino je želio dočarati priču kroz prizmu postavljenih slika, a manje kroz tekst, što je, kako kaže glumica Vidov, bilo i izazovno jer crni mačak simbolizira savjest.

– Crni mačak predstavlja savjest, unutarnji glas koji se javlja u nama, nažalost, uvijek kad napravimo nešto loše. Budi u čovjeku ono zrnce sumnje koje u sebi nosi, a crni mačak ga navodi da iz njega izvuče, iz dana u dan, sve više i više, ono najgore.

U ovoj priči alkohol, pod čijim utjecajem lik krene maltretirati i ženu i mačka, te zanemaruje ljude oko sebe. Zašto? Jer neki ljudi krenu tim putem zato što su im se dogodile loše stvari u životu, primjerice kao njemu kroz djetinjstvo u kojem su ga maltretirali vršnjaci.

To je priča koju priča neimenovani lik iz zatvora. Sve to se dugo kuhalo u njemu, da bi na koncu pukao. Postavlja se pitanje zašto nije tražio pomoć? Edgar u to vrijeme o tome ne piše.

Ali i danas je aktualan isti problem, a ljudi nerijetko bježe od suočavanja s time iz nekog razloga, zaključila je glumica.