Antičke posude iz Nina otkrivaju svoje vlasnike

U Arheološkom muzeju Zadar (AMZd) do 2. veljače 2026. godine može se razgledati izložba »To je moj pjat«, autorskog dvojca Ines Šelendić Taras i Dina Tarasa. Ovi kustosi, inače i supružnici, predstavili su luksuzno keramičko posuđe »terre sigillate« pronađeno u slojevima luke antičkog Nina (Aenone), na lokalitetu rt Kremenjača u Zatonu.

Putujući karakter

Ravnateljica AMZd-a Morana Vuković na otvorenju izložbe je istaknula kako je muzejska prezentacija jedna od temeljnih djelatnosti kojoj uvijek prethodi dugotrajan i mukotrpan posao obrade građe. Podsjetila je i na izazov da se ta građa predstavi široj javnosti na pristupačan i zanimljiv način, naglasivši kako su autori u tome u potpunosti uspjeli. Najavila je pritom da će izložba imati i putujući karakter, dok je u prvom redu pripremljena povodom Dana Grada Nina, koji se obilježio 7. lipnja. Izložba je financirana sredstvima samog Muzeja, uz potporu Ministarstva kulture i medija RH.

Ove posude, nekoć korištene za posluživanje hrane, posebnu vrijednost dobivaju zahvaljujući natpisima – pečatima i urezanim grafitima. Pečati svjedoče o porijeklu, radionici i imenu keramičara, dok grafiti, nastali nakon kupovine, otkrivaju osobno vlasništvo, pretvarajući tako svaku posudu u »nečiji pjat«.

– Upravo su ti natpisi, pečati i grafiti u središtu izložbe. Iako pečati izvorno nisu zamišljeni kao reklama, u praksi su imali upravo tu ulogu. Zamislite, primjerice, zadarsku matronu u svojoj kuhinji – kad joj se razbije jedan pjat, zna da joj treba novi i upravo joj pečat jamči kvalitetu. S druge strane, grafiti su urezivani tek nakon prodaje, kada je posuda već imala svog vlasnika. Najčešće su to bila imena, što svjedoči o određenoj pismenosti, ali nailazimo i na jednostavne znakove koje su koristili oni koji nisu znali pisati. Oni su vrlo zanimljivi za proučavanje, premda su često teško čitljivi. Uglavnom nailazimo na muška imena, a tek jedno žensko – Servila, pojasnila je autorica Ines te dodala kako predstavljanje posude potječu iz triju radionica – italske sigilate, istočnomediteranske sigilate B i sjevernoafričke sigilate – a na njima se mogu uočiti latinska i grčka imena, pri čemu se grčka javljaju i u latinskoj i u grčkoj gramatici.

Digitalni segment

Dino se osvrnuo i na digitalni segment postava, naglasivši kako posjetitelji imaju priliku doživjeti antičko posuđe i na suvremen način. Riječ je o 3D modelima kojima se može pristupiti na bilo kojem mobitelu ili tabletu, putem QR kodova postavljenih na panoima.

– U suradnji s Odjelom za geografiju i tvrtkom iz Zagreba izradili smo 3D skenove posuda kako bismo prikazali i digitalni aspekt našeg posla – mogućnost da se predmeti pregledaju sa svih strana, čak i izvan muzeja. Modeli su potom prilagođeni za mrežnu prezentaciju u suradnji s jednom tvrtkom iz Koprivnice pa ih posjetitelji mogu rotirati, povećavati i smanjivati, a dodali smo i crteže pečata i grafita kojih nema na fizičkoj izložbi, istaknuo je autor Dino.

Izložbu je otvorio izv. prof. dr. sc. Igor Borzić s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru, uputivši im čestitke na predanom radu s keramičkom građom, čija je obrada, kako je naglasio, mukotrpna i zahtjevna, a posebno je pohvalio i njihov senzibiliziran pristup građi.

– Istaknuli su individue, ljude koji su u trenutku proizvodnje zaprljali ruke, koji su zarađivali od tog posla do onih kojima je keramika služila u svakodnevici. Bez takvih predmeta ni mi danas ne bismo mogli zamisliti život, a u ono vrijeme možemo razumjeti koliko je bio vrijedan jedan pjat, zaključio je profesor Borzić.