Ana Jagić otkriva što se krije iza njezinih djela te kakva je motivacija pokreće

Razgovarali smo s Anom Jagić, jednom od mladih zadarskih umjetnica koja je izložila svoje radove na 12. Zadarskom salonu mladih u Providurovoj palači. Ova 33-godišnja umjetnica je diplomirala sveučilišni studij Grafike na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, a tijekom studija je provela zimski semestar na Kraljevskoj akademiji likovnih umjetnost u Antwerpenu u Belgiji, gdje je imala priliku dodatno usavršiti se.

Nakon što je diplomirala 2016. godine, dobila je nagradu ALU u Zagrebu za uspješan rad tijekom studija i diplomski rad. Aktivna je na zadarskoj umjetničkoj sceni kao članica HDLU Zadar, te je do sada sudjelovala na brojnim grupnim, ali isto tako i samostalnim izložbama.

Na ovogodišnjem Salonu, posjetitelji mogu uživati u tri njezine slike, koje u suštini predstavljaju dva rada. U razgovoru s nama, Jagić je podijelila više detalja o tome što se krije iza tih djela i koja je motivacija koja stoji iza njezinog recentnog umjetničkog izraza.

– Dvije slike koje prikazuju ABC sir vrlo su jednostavne jer su nastale iz mog divljenja prema tom siru. Smatram da sam njegov najveći obožavatelj – od svih ljudi koje poznajem, sebe vidim kao najvećeg fana. Isprobala sam brojne sireve, ali nijedan mu nije bio ravan, pa je ta slika proizašla iz neke moje fascinacije i ljubavi prema njemu.

Jednog ljeta, dok sam bila prehlađena oko dva tjedna, odlučila sam upravo tada naslikati tu sliku. Budući da nosi naziv »Oda dobrom ukusu«, u tome leži i igra riječi – »ukus« se odnosi i na nepce, ali i na vizualnu, odnosno estetsku dimenziju.

Slika se zapravo sastoji od dva dijela – na velikom platnu prikazala sam ambalažu ABC sira ponovljenu 360 puta, dok sam na manjoj slici prikazala još pet komada. Time aludiram na 365 dana u godini – svojevrsnu godišnju pretplatu na izvrsnost, objašnjava nam mlada slikarica.

Igra značenja

Međutim, Jagić je odlučila zakoračiti na put veganstva. Priznaje da to nije nimalo jednostavno. Na tom putu naišla je i na, kako sama kaže, »mikro« moralnu dilemu – omiljeni ABC sir jednostavno se ne uklapa u njezin novi način prehrane.

– Trnovit je to put, ali trudim se. Nikad ne znaš kada ćeš postati nešto za što si tvrdio da nikada nećeš biti ili što nisi ni zamišljao kao dio svog života, iskreno će umjetnica.

Također, ispričala nam je nešto više i o pozadini koja se krije iz druge slike koja nosi naziv »Vrednota«, a koju je naslikala tijekom 2024. godine.

– Druga slika, na kojoj je prikazana osoba koja leži u majici, također se može nazvati hrvatskim proizvodom. Naime, majica potječe iz bivše Dalmatinske banke, koja je 2002. godine postala dio OTP banke koja je nastala pripajanjem zapravo nekoliko banaka. Za mene ta banka ima osobno značenje jer je u njoj radila moja majka dok sam bila dijete.

To je bio moj prvi susret s institucijom novca, uvijek mi je bilo intrigantno ulaziti u tu zgradu i pitati se što se zapravo događa unutra. Slika je nastala prije nekoliko godina, dok je moj otac još bio živ. Čisteći garažu, pronašao je hrpu starih majica, među kojima su bile i one od Dalmatinske banke.

Taj stari pamuk bio je izuzetno ugodan za spavanje i rad, pa sam ih podijelila prijateljima. Na majici je bio natpis »Time confirms real values« (Vrijeme potvrđuje prave vrijednosti). Nakon otprilike godinu dana, majica se rasparala točno na dijelu gdje je pisalo »value« (vrijednosti), što mi se učinilo simboličnim – kao da su noćne more kroz san pokušavale ukrasti vrijednost.

Dodatni sloj značenja dala sam slici tetovirajući osobi na prsima, ispod majice, riječ »value« (vrijednost), priča nam ova slikarica koja je postavila sliku u kontekst propitivanja pojma vrijednosti – kako u materijalnom, tako i u simboličnom smislu.

Njezine slike su lišene kompleksnih narativa s mnoštvom detalja, već su vizualno jednostavne i oslanjaju se u prvom redu na igru značenja.

– Možda su oku ugodne, ali njihov fokus je upravo to – istraživanje slojeva značenja kroz suptilne odnose između simbola i konteksta. Što se tiče vrijednosti – uvijek volim na prvo mjesto staviti ljubav, dobrotu, prijateljstvo i obitelj, uz odanost i iskrenost.

Ne znam bih li vrijednost novca kao pojam uklopila u te skupine jer on proizlazi iz društvenih normi i same konstrukcije fizičkog postojanja u svijetu – pripada nekoj posebnoj kategoriji.

Za mene su ipak najvažnije nematerijalne vrijednosti koje oblikuju dobrotu, ljudskost i svijet oko nas. No, ne mogu zanemariti ni umjetnost – ona se podrazumijeva, jer je dio mene i onoga čime se bavim, ističe Jagić.

Upornost je ključna

Podijelila nam je i svoje dojmove povodom ponovnog pokretanja Zadarskog salona mladih, koji se nakon 20 godina pauze vratio na umjetničku scenu grada. Za nju, ovaj događaj nije samo potvrda da umjetnost nije mrtva u Zadru, već i znak da postoje oni koji žele oživjeti i podržati umjetnost, pružajući prostor umjetnicima i publici.

– To što se Salon ponovno pokrenuo nakon 20 godina samo potvrđuje da umjetnost nije mrtva u ovom gradu. Još uvijek imamo umjetnike, ali i ljude unutar umjetničkih institucija koji žele oživjeti umjetničku scenu, podržati umjetnike i otvoriti prostor publici – kako onima koji ovdje žive, tako i onima koji gradom samo prolaze.

Umjetnost je jedna od blagodati čovječanstva, pomaže nam nositi se s vlastitim mislima, problemima i djelima, čineći postojanje lakšim i smislenijim. Zato svaka čast svima koji su ovu priču pokrenuli, podržali i došli pogledati izložbu.

Velik odaziv samo potvrđuje da umjetnost nije periferni i nebitan segment ni u Zadru ni u svijetu općenito, ističe mlada slikarica, dodajući kako je zahvalna svima koji su sudjelovali, organizirali, došli i podržali ovu inicijativu.

Financijski izazovi za umjetnike u Hrvatskoj, osobito u pogledu samostalnog uzdržavanja od umjetnosti, često su prisutni, a mladi umjetnici u Zadru suočavaju se sa sličnim poteškoćama. Ipak, Jagić smatra da uspjeh ovisi o tome koliko je netko spreman ulagati trud i inicijativu.

– Nije lako financijski se uzdržavati isključivo od umjetnosti, pogotovo u Hrvatskoj, gdje je umjetničko tržište još uvijek u nekoj fazi ponovnog razvoja. Nekada se možda više ulagalo u umjetnike i otkupljivalo radove, dok je to u jednom periodu bilo zapostavljeno zbog različitih društveno-političkih i ekonomskih okolnosti.

Ipak, čini mi se da se taj segment ponovno budi i da podrška umjetnicima polako raste. Ako se oslanjaš samo na umjetnost, a nemaš dodatni posao sa strane, može biti jako izazovno, ali nije nemoguće. Iako neki smatraju da Zadar nije grad u kojem je umjetnost dovoljno podržana, mislim da uvijek ovisi o tome koliko si spreman boriti se i truditi.

Na kraju krajeva, na nama – umjetnicima i ljudima u kulturi – je da gradimo prilike i stvaramo prostor za sebe i za one koji dolaze poslije nas. Kao što se grade kuće, tako se gradi i umjetnička scena. Zadar ima potencijal i dobre prilike za one koji su spremni raditi i ulagati trud.

U umjetnosti se rijetko što događa samo od sebe – potrebno je ulagati energiju, inicijativu i upornost, ali upravo u tome leži i njezina snaga.

Povezivanje umjetnika

Podijelila nam je svoje iskustvo o povezanosti među zadarskim umjetnicima, ističući važnost organizacija poput HDLU Zadar i ZadARt koje omogućuju susrete i razmjenu ideja.

Također, otkrila je koliko ju je veselila prilika da se bolje upozna sa zadarskom umjetničkom scenom na ovom Salonu te kako takva okupljanja doprinose daljnjem razvoju i umrežavanju umjetnika u gradu.

– Iz svog iskustva mogu reći da postoji određena povezanost među umjetnicima u Zadru, posebno kroz organizacije poput HDLU Zadar, čiji sam član. U posljednje vrijeme tamo se sve više događanja organizira, što potiče druženje i umrežavanje umjetnika – bilo kroz izložbe, bilo kroz neformalna okupljanja.

Također, postoji i ZadARt, koji svojim izložbama stvara prilike za susrete i razmjenu ideja među umjetnicima. Ono što me posebno veselilo na ovoj izložbi bilo je to što sam imala priliku vidjeti koliko nas zapravo ima – tko su još zadarski umjetnici i kako djeluju.

Ovakva događanja zasigurno pomažu u povezivanju umjetnika, iako likovna scena ovisi o individualnim karakterima. Neki umjetnici su društveniji i vole razmjenjivati ideje, dok su drugi više vukovi samotnjaci koji najbolje funkcioniraju kada rade sami u svom ateljeu.

Ne zato što ne vole druge umjetnike, već im taj način rada više odgovara. Ipak, ovakvi susreti omogućuju umjetnicima da se povežu međusobno, ali i s publikom. Mislim da se scena u Zadru počinje razvijati u tom smjeru, da se umjetnici sve više umrežavaju i da se krug poznanstava i suradnji širi, što je sjajno, govori nam Jagić.

Također, otkrila nam je koji su radovi na izložbi posebno privukli njezinu pažnju. Iako je bila gužva, određeni motivi i pristupi nisu prošli nezapaženo, a ona planira ponovno posjetiti izložbu kako bi ih detaljnije doživjela.

– Nisam uspjela zapamtiti sva imena ni detaljno promatrati sve radove jer je gužva bila stvarno velika, ali svakako ću još jednom proći izložbu kako bih ih bolje doživjela. U prvoj prostoriji posebno su mi se istaknuli radovi Nikole Zmijarevića.

Njegove svakodnevne scene su mi jako upečatljive – ta lica su mi poznata, a način slikanja mi se baš svidio. Figuracija, intimnost… nešto u njegovim radovima me stvarno privuklo jer ih dosad nisam imala priliku vidjeti. Zapravo, puno toga na izložbi vidjela sam prvi put, što mi je bilo uzbudljivo.

Primjerice, bila mi je zanimljiva velika križaljka Josipa Rončevića – baš me zanima je li križaljka koju je naslikao preuzeta iz neke stvarne križaljke ili ju je sam osmislio.

Sve u svemu, izložba je bila raznolika, s radovima koji te rasprše na različite strane, i mislim da ću tek pri ponovnom obilasku moći do kraja upiti sve dojmove, iskreno će ova sudionica Salona.

Duhovni proces

Jagić nam je podijelila i kako umjetnost doživljava kao duhovni proces u kojem ideje prirodno nalažu izbor medija kroz koji će se izraziti.

– Umjetnost doživljavam kao duhovni proces – nešto poput duha koji ti kroz same ideje nalaže u kojem će se mediju izraziti. Ne volim se ograničavati samo na jedan medij, iako su slikarstvo, crtanje i pisanje moje svojevrsno »sveto trojstvo« kojem se najčešće vraćam. Medij i stil su na neki način povezani s temama kojima se bavim.

Obično me privlače one teme koje me i privatno najviše zaokupljaju – bilo da su banalne ili dubinske. Smatram da je najbolji način odabira motiva upravo promatranje vlastitih misli – gdje one prirodno odlaze, čime su najviše okupirane. To je uvijek dobar početak, neka vrsta unutarnjeg kompasa za umjetnički rad.

Ponekad slike nastaju spontano, kao vizije koje mi se same od sebe pojave, i upravo je tada proces stvaranja najuzbudljiviji. Bez obzira na to je li riječ o 365 naslikanih ABC sireva ili nečem sasvim drugačijem, uvijek su te ideje i vizije povezane s mislima koje me okupiraju i koje kroz umjetnost obrađujem.

Zadarski salon mladih svakako nije samo prilika za izlaganje radova, već i za povezivanje umjetnika i publike, otvaranje novih dijaloga i stvaranje prostora za umjetnost u gradu. Iako ova mlada umjetnica ne voli previše očekivati, nada se da će izložba privući mnoge posjetitelje i ostaviti trag na onima koji je dođu pogledati.

– Očekivanja su uvijek sklizak teren, ali ono što bih najviše voljela jest da što više ljudi posjeti Salon, koji traje do 21. travnja. Pozivam sve da dođu i pogledaju izložbu – ne samo na otvorenju, jer ono je više druženje, fotografiranje, gužva i pozdravljanje.

Ako se netko želi stvarno posvetiti radovima, najbolje je doći u mirnije vrijeme, kada u muzeju nema previše ljudi. Ne volim previše očekivati, ali uvijek se nadam najboljem, pa vjerujem da će izložba biti dobro posjećena tijekom svog trajanja. Veselim se i popratnim događanjima, potrudit ću se prisustvovati na planiranoj panel raspravi i drugim popratnim programima vezanim uz Salon.

Nadam se da će ova izložba donijeti nešto vrijedno svakom posjetitelju – da će ih razveseliti, potaknuti na razmišljanje i možda u nekim djelima prepoznaju nešto iz svog vlastitog života. Sve u svemu, presretna sam što se ovo događa i što nije kraj – čini mi se da su planovi dobri i da će ovakvih događanja biti još, što me jako veseli i daje optimizam za umjetničku scenu u Zadru, zaključuje Jagić.