Akcijski ZF film "Atlas": Još jedno Netflixovo prosipanje novaca ravno u WC školjku

Kao da joj nisu bile dovoljne najfriškije ljubavne kalvarije s Benom Affleckom i otkazivanje glazbene turneje, nesretna Jennifer Lopez nas i drugu godinu zaredom pokušava uvjeriti kako je upravo ona najnovija filmska akcijska heroina za nove naraštaje. Netflix je očigledno bio zadovoljan brojem sati koje su naivčine ‘nepovratno izgubile’ gledajući njezinu prošlogodišnju akcijsku budalaštinu ‘’Majka’’ da su bez problema ‘istresli’ još stotinjak (!) milijuna dolara za još i veći, nazovimo to kreativni, promašaj imena ‘’Atlas’’.

Foto: ATLAS

Borba protiv čovječanstva

U prologu filma radnja nas odvodi u godinu 2043. gdje odmetnuti humanoidni robot s ugrađenom umjetnom inteligencijom, Harlan (Simu Liu), predvodi vojsku sebi sličnih u borbi protiv čovječanstva. U bespoštednom ratu ljudi i robota smrtno strada nekih tri milijuna ljudi, no međunarodna vojna koalicija ipak uspijeva poraziti Harlana koji sa šačicom svojih robota u raketi pobjegne negdje u svemir. 28 godina kasnije Zemljom vlada mir, premda koalicija i dalje progoni i uništava one odmetnute robote koji su se ostali skrivati na planeti nakon Harlanova bijega. U nadi kako će im neki od njih otkriti koordinate Harlanova položaja, koalicija nakon godina potrage ulovi njegovog najvjernijeg vojnika Cascu (Abraham Popoola). Kako prvotni pokušaji izvlačenja informacija iz Casce neslavno padnu u vodu, general Booth (Mark Strong) zatraži pomoć analitičarke Atlas Shepherd (Jennifer Lopez), kćerke Harlanove dizajnerice.

Foto: ATLAS

Atlas nadmudri Cascu i izvuče iz njega vrijedne informacije te uvjeri Bootha da je s timom rendžera predvođenim pukovnikom Banksom (Sterling K. Brown) pošalje na udaljeni planet kako bi eventualno ulovili Harlana i doznali zbog čega se uopće odmetnuo i započeo rat. Rendžeri u svojoj misiji koriste posebne robolike strojeve u kojima se uz pomoć neurolinka povežu s umjetnom inteligencijom koja ih pogoni. Atlas se tvrdoglavo odupire toj ideji pošto ne gaji nimalo povjerenja u umjetnu inteligenciju, ali dočim stvari pođu po krivom, ona je prisiljena uskočiti u jedan takav stroj i povezati se s uređajem koje se odaziva imenom Smith (glas mu daje Gregory James Cohan). Atlas i Smith završe na negostoljubivoj planeti preplavljenoj Harlanovim robotima, a kako bi preživjela i eventualno ulovila Harlana, Atlas je prisiljena izgraditi povjerenje u Smitha.

Ne zvuči na prvu ni tako loše, zar ne? Izdašno budžetirana akcijska ZF budalaština uz koju ćete ispružiti noge na kauču, ‘preživati’ svakojake grickalice i ispijati omiljeno piće? Da, sve to stoji ako vam nedostaje barem polovica mozga i ZF filmove ste počeli gledati tek jučer. Za scenarij, ako ga tako uopće možemo zvati, zaslužan je određeni Leo Sardarian, lik koji za sobom baš i nema neku bogatu scenarističku biografiju, a da je njegova ‘kreacija’ krcata nelogičnim rupama i klišejima primijetili su čak i Netflixovi ‘mudraci’ koji su naknadno angažirali iskusnog TV scenarista Arona Eli Coleita kako bi spomenute ‘rupe’ ipak nekako pokrpao. Nakon viđenog, mogu reći da im po pitanju priče ne bi pomogle ni trupe najboljih piskarala jer besramno potkradanje tuđih ideja, nema nikakve veze s kreativnošću.

Skupocjeni promašaj

Netlixovci su u svoju ‘miješalicu’ skupocjenih debilana ovog puta istresli sto milijuna sve kako bi u konačnici napravili urnebesno loše ‘frankenštajnsko čudovište’ složeno redom od Terminatora, Pacific Rima i desetaka drugih znanih i manje znanih znanstveno fantastičnih filmova i serija. Povrh svega, glavnu ulogu su povjerili Jennifer Lopez, već zaboravljenoj glazbenici koja se po mojem skromnom mišljenju (pre)često otisne i u filmske vode sve kako bi nas uvjerila kako ne postoji medij kojim ona ne može dominirati. I dok ću još kako-tako prožvakati njezine izlete u nezahtjevne vode romantičnih komedija, postati akcijskom heroinom u zreloj dobi od 55 (!) godina, ambiciozna je zadaća i za mnogo ozbiljnije glumice negoli je to J.Lo.

Foto: ATLAS

Žalosti vidjeti kako nebrojeni filmski autori s enormnim poteškoćama u današnje vrijeme pronalaze producente voljne investirati u njihove, vjerujem daleko pametnije i vrijednije projekte negoli je ovaj, ali Netflix za tim ne mari. Što gluplje, to bolje. Dogodi se dakako da tu i tamo zbog priziva savjesti ‘kapnu’ koji milijun facama kao što su Scorsese ili Cuaron, no njihova publika je ionako željna ispraznih sadržaja kakve ćeš zaboraviti već desetak minuta nakon gledanja. ‘’Atlas’’ je jedan od takvih. Lagat ću ako ne priznam kako sam se zabavio brojeći u sebi sve filmove i serije iz kojih su pokrali ‘fore’ za ovaj, no onda sam se sjetio kako ovakvi bezumni sadržaji samo odvlače publiku iz kina dok životni projekti poput recentne Millerove ‘’Furiose’’ vape za gledateljima.

Foto: ATLAS

Ako se pitate tko barata redateljskom palicom ovog skupocjenog promašaja, njegovo ime i nije toliko nepoznato. Dotični se zove Brad Peyton, čovjek kojem nije strano snimati multimilijunske ‘splačine’ poput ‘’San Andreasa’’. Kako ipak ne bi zvučao prekritično, mogu s lakoćom ustanoviti kako je ovaj film ‘mala beba’ po pitanju ispljuvaka ako ćemo ga primjerice usporediti s Snyderovim ‘’Rebel Moon’’ svetogrđem (svejedno o kojem nastavku govorio). Umjetna inteligencija je ovom slučaju ipak pametnija ni od kakve. Poruka filma koju ovo smeće širi je pak sljedeća: »Umjetna inteligencija nije naš neprijatelj ako je kao čovječanstvo mudro koristimo!« Vau. Hvala gospodine Musk na toj poruci. Eh da, nemojmo zaboraviti i čuvati okoliš i prestati ratovati inače će se roboti jako naljutiti. Isuse!

Zaključak za kraj, ‘’Atlas’’ je vrijedan vaše pažnje i vremena otprilike poput dvosatnog zurenja u božićne lampice koje izmjenjuju svoje programirane svjetlosne nizove. I da, J.Lo, molim te nauči da uz plakanje inače idu i suze.