Bend od publike saznaje koliko je dobar ili loš

Riječki alternativni rock bend She is Chaos osnovan je 2017. godine, nakon što su članovi dugi niz godina tražili jedni druge. Osnovali su ga gitarist i kantautor Dino Pitoski i bubnjar Ivan Ujević, a ove godine su im se pridružili Sebastian Demark na basu, kontrabasu i pratećim vokalima te Marin Kuvač na električnoj gitari, synthovima, sekvencerima i pratećim vokalima.

Foto: Vedran Karuza

U povodu nedavne objave drugog dijela EP-a »Dream Pocket« te spota za singl »Margarita«, razgovarali smo s dečkima iz benda o njihovom stvaralaštvu, planovima i općenito glazbi.

Pjesme koje ne trebaju čekati

Koliko se toga promijenilo u vašoj glazbi i generalno u bendu od osnutka do danas?

– Puno se promijenilo s obzirom na činjenicu da su prilikom stvaranja prvih pjesama sudjelovali samo Ujo i Dino uz »outsourceanje« dodatnih instrumentacija, dok su recentnije pjesme rezultat zajedničkog sinkronog rada svih članova benda kroz probe.

S druge strane, radi se o pjesmama koje su konceptualno vizija jedne osobe te se općeniti stil benda ne bi trebao puno promijeniti. Svakako bend ide k tome da radi sve bogatije instrumentacije, što tehnički, što idejno.

Prošle ste godine objavili 1st cut EP-a »Dream Pocket«, a nedavno ste objavili i 2nd cut istog EP-a. Zbog čega pauza od godine dana? Razlikuju li se nove tri pjesme po nečemu od već objavljenih, s obzirom na razdoblje koje je prošlo?

– Svi smo paralelno zaposleni i imamo partnere/obitelji, te ne uspijevamo izbaciti puno novih stvari brzo, što zbog financijskih razloga, što zbog manjka energije. Još jedan razlog je i taj da za gotovo savršenu snimku i produkciju treba jako puno vremena, a želimo stvarati i izbacivati stvari jer nema smisla čekati, pjesme koje stvaramo, pogotovo Dinove ideje koje neke čak godinama stoje »u ladici«, ne trebaju više čekati.

Danas je izuzetno lako staviti pjesme na streaming servise ili jednostavno na YouTube, no do same snimke vrlo je teško doći ako ste metikulozni u stvaranju. Što se tiče audioprodukcije, imali smo sreću da smo radili s troje divnih producenata: Miranom Milićem, Pericom Šuranom i Matejom Zecom. A produkcija je izuzetno važna.

Artem Dushkin i Ivan Dragnić

Imate, dakle, i novi spot, za pjesmu »Margarita«. Recite nam više o spotu, što vas je inspiriralo?

– Spot je sav u režiji Artema Dushkina, njegov je cjelokupni scenarij, dakle njega je inspirirala naša pjesma, tj. primarno riječi, da izvede spot baš na taj način. U biti, samo zbog njegovog prijašnjeg režiranja, odnosno izvedbe cijele ekipe iz Lumiere Productiona prethodnog spota (za pjesmu »Widow Lamb«), She is Chaos je od udruge Ri Rock dobio besplatno snimanje novog spota za koji smo odabrali »Margaritu«.

Kao bend smo izuzetno zadovoljni ishodom spota i, što se tiče Artema, možemo samo ponoviti riječ »sjajan« iz prethodnog odgovora. Tu je isto zaslužan i Ivan Dragnić iz Profectus Media koji je, i sam glazbenik i »vjerovatelj« u riječku scenu, ponudio svoj besplatan angažman i odradio snimanja svojom opremom, uz Artemovo vodstvo, ali s mnogo odličnih ideja s vlastite strane.

Važna je i glavna glumica Darija Petrić, a sada je već zovemo Margot kao referencu na Alana Forda, koja je izdržala ogroman psihofizički napor koje je ovo snimanje zahtijevalo i kojoj zahvaljujemo iz svega srca.

Brojni domaći glazbenici stvaraju i pjevaju na engleskom jeziku, a većini je razlog lakši proboj na strano tržište. Slažete li se s ovim ili pak imate drukčije razloge i ciljeve?

– Primarni razlog pjevanja na engleskom jeziku jest to što pjesme zaista i nastaju na engleskom jeziku (kad izlaze iz Dinovog srca i glave).

Drugi razlog (koji ovaj prvi u biti automatski isključuje, no idemo zamisliti da doista imamo izbor pjevanja na engleskom vs. hrvatskom) jest da se svi u bendu naprosto slažemo da engleski jezik jednostavno bolje zvuči; ako ga se zna izgovarati gotovo kao »native speaker«.

Rijeka je poseban grad

Što mislite o trenutačnoj glazbenoj sceni u Rijeci?

– Mnogo je dobrih bendova koji se trude i rade, ali zapravo kao da ih se nema baš prilike čuti i vidjeti. Kao da nas je previše, a opet premalo da budemo vidljivi, kao da nema neke jače inicijative nas samih bendova i stvaratelja da budemo solidarni i samoorganizirani u stvaranju nekakvog novog riječkog vala, nekakvog novog »Seattlea«, nekog zajedništva.

Ova kritika, naravno, i nama ide u džep. Glazbenici su, usudili bismo se reći, po prirodi bahati i arogantni, svi mislimo da smo bolji jedni od drugih, ali mislimo da nam nema druge nego se solidarizirati. Rijeka je poseban grad, tu posebnost je teško objasniti, toliko je nadarenih glazbenika u tom gradu da kad bi ih se skupilo na hrpu, imali biste jedan od najboljih svjetskih ansambla. A treba i vremena da se ljudi koji si odgovaraju pronađu. Eto, mi smo se konačno pronašli.

Naposljetku, kakvi su vam daljnji planovi, imate li dogovorenih svirki?

– Trenutačno nemamo potrebu da se »guramo« za nekakve live svirke. Htjeli bismo da to dođe spontano, »organski«. Čuli smo nedavno za inicijativu We Move Music Croatia, nismo još sigurni koliki bi eventualno bio support te udruge u financijskom smislu za eventualne svirke u inozemstvu, no svakako bismo voljeli imati koncerte izvan Hrvatske.

Svi članovi imali su dovoljno iskustva, u svim prijašnjim i sadašnjim projektima sviranja, najviše u Hrvatskoj, ali i u inozemstvu. Inozemstvo je privlačnije samim time što je nepoznatije i omogućuje upoznavanje novih gradova i kultura, ali publika nam je važna u bilo kojem mjestu se našli, Rijeci, Puli ili Kninu…

Od publike, jedino od publike, jedan bend saznaje koliko je dobar ili loš i kako se popraviti. Publike – kako one fizički prisutne na nekoj live svirci, tako i one na društvenim mrežama i drugim modernim načinima »ratinga«. Dosad nam se čini da nam dobro raste rejting, s obzirom na (ne)vidljivost i prilično slabu samopromociju s naše strane.