Zgrade u EU odgovorne su za 40 posto potrošnje energije i 36 posto emisija stakleničkih plinova. Grijanje i hlađenje zgrada i topla voda u kućanstvima čine 80 posto potrošnje energije kućanstava. U ožujku 2024. Europski parlament usvojio je izmjene pravila o energetskoj učinkovitosti zgrada pomoću kojih se do 2050. godine želi postići klimatska neutralnost u sektoru zgrada u Europskoj uniji, piše Hina.


Ambicioznim planom sve bi nove zgrade od 2030. godine trebale biti s nultim emisijama, a nove zgrade koje koriste javna tijela ili su u njihovom vlasništvu trebaju biti bez emisija dvije godine ranije – od 2028. godine. Države članice morat će obnoviti 16 posto nestambenih zgrada s najlošijim svojstvima do 2030., a onda i 26 posto nestambenih zgrada s najlošijim svojstvima do 2033. godine. Energetski certifikat zgrada trebao bi vrijediti najviše 10 godina.


Kako s primjenom Direktive stoji Hrvatska? Uzimajući u obzir sve veće obveze EU direktive, a posebno Direktivu 2024/1275 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. travnja 2024. o energetskim svojstvima zgrada, odlučeno je da se sve odredbe vezane za energetsku učinkovitost u zgradarstvu izdvoje u novi zakon, odvojeno od zakona o gradnji. Novi Zakon o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu stupa na snagu 1. siječnja 2026. godine i izglasan je danas u Saboru.


Velik problem – neodržavanje zgrada




Kako je pojasnila Ravnateljica Uprave za energetsku učinkovitost u zgradarstvu, projekte i programe Europske unije Irena Križ Šelendić, prvi propisi o toplinskoj zaštiti u Hrvatskoj doneseni su 1970. godine tako da veliki broj zgrada u RH ima nisku ili nedostatnu toplinsku zaštitu. Veliki problem je neodržavanje zgrada i nedovoljno ulaganje u unaprjeđenje njenih temeljnih svojstava. Potresima iz 2020. postojeće stanje zgrada još se pogoršalo, pa RH, osim energetske obnove, ima obvezu i obnoviti zgrade nakon potresa te kroz sveobuhvatnu obnovu poticati i povećanje potresne otpornosti ostalih zgrada s obzirom da se RH nalazi na području visokog potresnog rizika.


Novim Zakonom o upravljanju i održavanju zgrada te kontinuiranim poticanjem obnove zgrada nacionalnim i sredstvima iz EU fondova trebalo bi ubrzati i potaknuti vlasnike na bolje održavanje zgrada i obnovu.


37 posto stambenih zgrada ima najlošija svojstva




Prema Popisu stanovništva iz 2021. godine, u 2023. godini u RH je evidentirano ukupno 1.014.060 zgrada s ukupnom korisnom površinom grijanog dijela zgrade od gotovo 176 milijuna četvornih metara. U samo tri godine grijana površina povećala se za 4,2 posto jer je 2020. bilo ukupno 995.366 zgrada s ukupnom korisnom površinom grijanog dijela zgrade od gotovo 169 milijuna četvornih metara.


U 2023. godini evidentirano je ukupno 966.487 stambenih zgrada. S obzirom na stanje, čak 37,32 posto fonda stambenih zgrada čine one s najlošijim svojstvima.


Najviše zgrada u energetskom razredu C


Prema energetskom razredu, najviše zgrada pripada u energetski razred C (34 %) i D (17%), dok je u najvišim energetskim razredima ukupno 39 % zgrada (16 % A+, 12 % A, 11 % B razred). Potrebno je napomenuti kako za većinu postojećih  zgrada nije propisana obveza izrade energetskog certifikata, stoga svega 9 % zgrada ima izrađen certifikat, dok 91 % zgrada nije energetski certificirano.


– S obzirom da samo nove zgrade imaju obavezu izrade energetskog certifikata, a to su zgrade s boljim energetskim svojstvima, sama statistika raspodjele energetskih razreda može biti zavaravajuća, odnosno može se činiti da nam je fond zgrada „ bolji „ nego što je. To je zato što certificiramo SVE nove zgrade i samo manji dio postojećih , koje su lošijih energetskih svojstava i lošijih energetskih razreda od  novih, ističe Križ Šelendić i dodaje da do sada imamo 8875 zgrada gotovo nulte energije.


Za obnovu zgrada više od 2 milijarde eura


U tijeku je provedba projekata ugovorenih u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.-2026. „teških“ više od 10 milijardi eura, od čega na obnovu zgrada otpada više od 2 milijarde eura.


Za energetsku obnovu zgrada neoštećenih u potresima, iz NPOO-a je rezervirano više od 525 milijuna eura, a još dodatnih više od 1,52 milijardi eura  rezervirano je za energetsku obnovu zgrada oštećenih u potresima. Osim toga, iz Europskog fonda za regionalni razvoj Hrvatskoj je na raspolaganju 274 milijuna eura. Dodatni izvor financiranja je i financijski instrument „ESIF Krediti za energetsku obnovu višestambenih zgrada.


Obnova obiteljskih kuća


Obiteljske kuće obnavljaju se nacionalnim sredstvima Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost iz prihoda dobivenih od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi (nacionalna sredstava). Za energetsku obnovu obiteljskih kuća oštećenih i neoštećenih u potresu osigurano je 120 milijuna eura, a na javni poziv Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost pristiglo je oko 12 000 prijava i sredstva su gotovo iskorištena.


Za energetsku obnovu obiteljskih kuća građana u riziku od energetskog siromaštva osigurano je 25 milijuna eura. Iz sredstava Socijalnog fonda za klimatsku politiku (SFKP) za razdoblje od 2026. do 2032. godine planirana  je sveukupna alokacija u iznosu 553,5 milijuna eura kako bi se pomoglo energetski siromašnim građanima u obnovi zgrada.


Nacionalnim planom stambene politike RH do 2030. godine predviđeno je 400 milijuna eura za energetsku obnovu zgrada u svrhu priuštivog stanovanja.


Da je važno ulagati upravo u takvu vrstu obnove misli i europarlamentarka iz redova HDZ-a Nikolina Brnjac. U tom smislu ističe da se ne smijemo oslanjati samo na novogradnju kada je riječ o priuštivom stanovanju, nego moramo ulagati i u energetsku obnovu postojećih zgrada.


– Priuštivo stanovanje ne odnosi se samo na cijenu kvadrata, nego na ukupne troškove života. Energetski učinkovitije zgrade znače niže račune za grijanje i hlađenje, manji rizik od energetskog siromaštva i dugoročno pristupačnije stanovanje za građane, rekla je Brnjac.


Nužan konsenzus suvlasnika


Dosad su za energetsku obnovu zgrada u Hrvatskoj koristila bespovratna sredstva, no situacija će se ubuduće mijenjati.


– Sve je veći pritisak za prelazak s grantova na financijske instrumente, uz zadržavanje grantova isključivo za kućanstva u riziku od energetskog siromaštva. Zato će se u Programu Konkurentnost i kohezija 2021-2027 energetska obnova višestambenih zgrada sufinancirati putem financijskog instrumenta, uz mogućnost otpisa dijela glavnice u ovisnosti o projektiranim uštedama energije, pojašnjava Irena Križ Šelendić.


Europarlamentarac iz redova Možemo! Gordan Bosanac misli da se Hrvatska treba oduprijeti pritisku da odustane od bespovratnih sredstava za energetsku obnovu, barem u ovom Višegodišnjem financijskom okviru.


– Do kraja godine imamo priliku prenamjeniti neiskorištene kohezijske fondove i usmjeriti ih u energetsku obnovu i priuštivo stanovanje po postojecim kriterijima – a to je kroz bespovratna sredstva. Ne možemo cijenu zelene tranzicije staviti na leđa građana RH koji još uvijek imaju manja primanja od onih u drugim članicama, tvrdi Bosanac.


Upravo visok investicijski trošak bit će i najveći izazov u energetskoj obnovi, ističe izvršni direktor Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju Dean Smolar napominjući da je to najočitije u višestambenim zgradama gdje je nužno postići konsenzus ne samo o odluci o obnovi, već i o opsegu mjera koje će se provesti. No benefiti su višestruki.


– To su svakako manji troškovi za grijanje i hlađenje i manja izloženost rizicima zbog rasta cijena. Osim toga obnovljena zgrada ima dugoročno veću vrijednost na tržištu, ugodnija je za korištenje, čak i u ekstremnim vremenskim uvjetima uzrokovanim klimatskim promjenama, kvaliteta života i zdravlja stanara se poboljšava, a zgrade i naselja izgledaju bolje i održavanije, tvrdi Smolar.


Ključan predstavnik suvlasnika


Predsjednik hrvatske Udruge stanara i suvlasnika zgrada Dejan Bodul ističe kako je sam postupak iniciranja energetske obnove sadržan u Zakonu o upravljanju i održavanju zgrada.


– Tu je glavno operativno tijelo predstavnik suvlasnika. Riječ je o osobi koja predstavlja vezu između upravitelja i suvlasnika zgrade. Možemo reći da je predstavnik suvlasnika bitna karika u životu i održavanju neke stambene zgrade. Kako bi suradnja upravitelja i suvlasnika bila što bolja, njihov je predstavnik dužan održavati redovne godišnje sastanke suvlasnika, upoznati ih sa stanjem zgrade, potrebnim radovima na njezinom održavanju, troškovniku kod izvođenja određenih sanacija itd., naglašava Bodul.


Ako se ide u energetsku obnovu, pojašnjava, to se zove investicijsko održavanje i stanari mogu samo odrediti koliko će plaćati pričuvu s tim da je Zakonom o upravljanju i održavanju određen minimalni iznos pričuve koji najčešće nije dovoljan za neke ozbiljnije zahvate.


Nacionalni plan obnove zgrada


Nacionalni plan obnove zgrada do 2050. godine je i izradi i on će će zamijeniti Dugoročnu strategiju. Namjera EU je da NPOZ bude instrument za osiguravanje obnove nacionalnog fonda stambenih i nestambenih zgrada, i javnih i privatnih, u energetski visokoučinkovit i dekarboniziran fond zgrada do 2050., s ciljem da se postojeće zgrade pretvore u zgrade s nultim emisijama. Države članice Europskoj Komisiji dostavljaju prvi nacrt NPOZ-a do 31. prosinca 2025. godine te konačni prvi NPOZ do 31. prosinca 2026. godine. NPOZ će pokazati koje su prave potrebe za energetskom obnovom zgrada u RH.