U Korizmi smo pozvani na post, milostinju i molitvu

Materijalna sigurnost ne može u potpunosti ispuniti čovjeka, i ako se zadovoljstvo i ispunjenje života traži isključivo u novcu, ne može se uspjeti i ostvariti ono bitno poslanje na koje Bog poziva svakog osobno u određenom pozivu, poručuje mons. Ivan Mustać
Korizma je vrijeme u crkvenoj godini kad na poseban način posvješćujemo važnost molitve, odricanja i posta, kojima se intenzivno pripremamo za blagdan Kristova uskrsnuća. Značenje korizmenog vremena i njegove poruke za život kršćana opširnije nam je predstavio mons. Ivan Mustać, generalni vikar Zadarske nadbiskupije i katedralni župnik.
– Najčešće pitanje koje ovih dana ljudi postavljaju je: “Čega ste se u Korizmi odrekli”? Kao odgovor najčešće se pretpostavlja: bombona, kave, čokolade, cigareta,… Svakako da moramo i djecu odgajati i poučavati o tome što je Korizma. S jedne strane, moramo usmjeravati djecu na darežljivost kako bi milostinjom sudjelovali u korizmenim akcijama. Također kod djece treba razvijati osjetljivost za potrebe drugih uz odricanje, kao na primjer od bombona, čokolade, TV-a, itd. Djeca moraju vidjeti da ima netko tko je od njih potrebniji. Tako njeguju ljubav i osjećaj za druge uz odgoj u skromnosti, jer odricanje od nekih stvari koje bi mogli imati radi potreba drugih, je dragocjeno, kaže mons. Mustać pojasnivši nakon toga značenje Korizme za odrasle.
– Korizma je za odrasle puno ozbiljnije vrijeme od odricanja samog po sebi. To je prvenstveno vrijeme susreta s Bogom. I sve što činimo u Korizmi mora ići u smjeru susreta s Bogom, kako čovjek ne bi živio u otuđenju od samog sebe i Boga, misleći na sporedne stvari, a da se pri tome uopće ne bavi sobom i onime što bi trebao u svom životu promijeniti. Korizma je vrijeme u kojem će čovjek kroz post, milostinju i molitvu imati vremena za sebe, a bez Duha obraćenja, sve je samo jedna vanjska forma. Čega se kršćanin odriče u Korizmi, upitao je naš sugovornik, dodajući kako je to grijeh.
Postiti od grijeha
– Od čega kršćanin treba postiti? Najprije od grijeha. I što kršćanin u korizmenom vremenu želi biti? Ljubiti Boga svim srcem, svom dušom i svim umom svojim. To je kršćanska Korizma. Ona je u prvoj Crkvi bila vrijeme završne pripreme odraslih katekumena na krštenje. Ove godine u Zadru će oko 25 odraslih primiti sakramente kršćanske inicijacije, krštenja, pričesti i potvrde. To je velika radost za Crkvu. Druga stvar na koju bih potaknuo su ovih četrdeset korizmenih dana. Broj 40 u Bibliji je znakovit. Izraelski narod se nalazio 40 godina u pustinji, nakon što je izašao iz egipatskog ropstva. Mojsije je 40 dana boravio na brdu Horebu, a Isus je 40 dana bio u pustinji. U Starom zavjetu vrlo je znakovito ovih 40 godina pustinje, tako da mi u Korizmi živimo 40 godina pustinje, govori mons. Ivan Mustać tumačeći potom ovo vremensko razdoblje čiji se događaji povezuju uz čovjekov život.
– Izraelski narod u pustinji ima jednu napast. Naime, želi se vratiti i vječno je pitanje jednog naroda i vjernika, pitanje slobode ili kruha. Ovaj narod kad ulazi u pustinju iskusio je neimaštinu, glad i neizvjesnost. Narod polako ulazi u idolatriju… Tako i čovjek često puta u svom životu ulazi u idolatriju, klanjajući se raznim idolima, idolu novca, posla, karijere, svojih planova i očekivanja, itd. Međutim, Bog ga poziva na obraćenje. Ovaj narod u pustinji ima iste kušnje kao Isus. Oni služe idolima, trebaju vodu, hranu, ne prihvaćaju svoju stvarnost i mrmljaju. U svemu tome može se naći i čovjek koji mrmljajući ne prihvaća Božju volju u svom životu. Isus Krist je u pustinji bio izložen ovim napastima, a to su napast kruha, napast povijesti i napast idola. To su napasti kroz koje prolazimo u svom životu. Korizma je vrijeme u kojem se na osobit način susrećemo s ovim napastima. I zato imamo odgovor Crkve koja nam pomaže u ovim napastima pozivajući nas na post, milostinju i molitvu, istaknuo je mons. Ivan Mustać.
Pomoć siromašnima
– Poruka pape Benedikta XVI. za Korizmu 2009. godine je usmjerena na post. Kaže Papa: “Sveto pismo i čitava kršćanska tradicija uče da je post od velike pomoći za izbjegavanje grijeha i svega što navodi na grijeh.” Tako da imamo već u knjizi Postanka Božje Riječi: “Sa svakog stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo. U onaj dan kad s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti.” Ovdje Bog traži od čovjeka da se uzdrži od konzumiranja zabranjenog voća. Ezra u Svetom pismu također poziva na post. Nadalje, Jona poziva na post Ninivljane. Kad Isus poziva na post poručuje da to činimo u skrovitosti. Naime, kad Isus govori o milostinji, molitvi i postu, onda izdvaja način na koji se tome treba odazvati, a to je u skrovitosti. “I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti”, stoji u Evanđelju. Isus kaže đavlu u pustinji: “Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta”. Sveti Petar Krizolog piše: “Post je duša molitve, a milosrđe život posta. Zato neka onaj koji moli posti. Onaj koji, pak, posti neka bude milosrdan. Onaj koji želi da mu molitva bude uslišana, neka usliši onoga koji mu se obrati nekom molbom. Onaj koji želi da mu Bog otvori srce, neka ne zatvara onome koji ga je za nešto zamolio”. Tako da je post usko vezan uz milosrđe i milostinju, jer kaže sveti Ivan: “Tko ima dobra ovoga svijeta i vidi brata svoga u potrebi pa zatvori pred njim srce – kako ljubav Božja ostaje u njemu?” Sveti Otac poziva kršćanske zajednice na organiziranje posebnih kolekti za pomoć siromasima. U korizmenom vremenu prikupljat ćemo sredstva za Psihijatrijsku bolnicu na Ugljanu u sklopu Korizmene akcije. Treće korizmene nedjelje pozvat ćemo vjernike na prikupljanje milostinje za potrebe Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini, govori mons. Mustać tumačeći zatim značenje milostinje.
– Crkva ispovijeda da je milostinja djelo ljubavi i ukoliko čovjek posti ili se nečeg odriče, to treba biti u korist nečega i zato je svaka pomoć dobrodošla. Drugo, Crkva ispovijeda da preko milostinje zadobivamo oproštenje svojih grijeha. Onaj koji dijeli milostinju prima od Boga oproštenje grijeha. Onaj koji dijeli milostinju primit će stostruko i ne treba biti zabrinut da će osiromašiti. Davanjem se ne osiromašuje, jer vjerujemo u Božju providnost. Čovjek davanjem, zapravo dobiva. Postoji uzrečica: “Imaš samo ono što si drugome dao”, istaknuo je naš sugovornik.
– U korizmenom vremenu pozvani smo na poseban način na molitvu, osobnu i zajedničku u bilo koje doba dana, sudjeluje se u pobožnosti Križnog puta. Ovo je vrijeme kad se Crkva intenzivno posvećuje čitanju Svetog pisma. Korizma je na osobit način pogodno vrijeme za katehezu. Naime, Crkva katehizira i evangelizira. Ne kaže se uzalud za korizmeno vrijeme: “Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa.” Zato Crkva ima jednu, rekao bih, nezamjenjivu ulogu, a to je da osobito u korizmenom vremenu gledajući križ Isusa Krista može govoriti o Božjoj ljubavi o kojoj sveti Ivan kaže: “Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.” Crkva želi govoriti mladima upravo o Božjoj ljubavi, kaže generalni vikar, nadalje govoreći o problemima u kojima danas žive mladi.
Mladi nasiljem nastoje privući pozornost
– Veliki postotak mladih živi u beznađu. Naime, mnogi mladi konzumiraju alkohol, ili se drogiraju, skloni su asocijalnom ponašanju. Nasilje među mladima koje raste je jedan njihov krik sa željom za pozornošću, da ih se čuje, navodi mons. Ivan Mustać izdvojivši potom problematiku obitelji.
– Materijalna sigurnost ne može u potpunosti ispuniti čovjeka, i ako se zadovoljstvo i ispunjenje života traži isključivo u novcu, ne može se uspjeti i ostvariti ono bitno poslanje na koje Bog poziva svakog osobno u određenom pozivu.
 Mladi kako bi u potpunosti bili zadovoljni traže nešto dublje, žele pronaći smisao života. Uzimanje droge, alkohola i agresija su znak nezadovoljstva mladih. Zato je Crkva poslana u ovo vrijeme grešnicima, ovisnicima, ljudima koji su pred samoubojstvom i raznim poteškoćama. Crkva je pozvana govoriti o Božjoj ljubavi, o nadi koju nosi i Radosnoj vijesti koja se očituje u Kristovoj ljubavi prema svakom čovjeku, naveo je katedralni župnik.
– Kad je Jona naviještao Ninivljanima skoro uništenje grada, oni su oglasili post, obukli su kostrijet i posuli se pepelom. Tako da se pepeo spominje već u Starom zavjetu, a obred pepeljanja je prisutan već u prvoj Crkvi, gdje je, s jedne strane, bio znak grešnosti, kad se čovjek javno priznavao kao grešnik, a s druge strane, je znak vjere u Božje milosrđe i oproštenje. Zato u Vjerovanju kažemo: “Vjerujem u oproštenje grijeha.” To je jedan čin s kojim ulazimo u Korizmu, rekao je mons. Mustać izdvajajući dalje u razgovoru ulogu sakramenta pomirenja u korizmenom vremenu.
– Grijeh, križ, trpljenje i pakao su teme o kojima je teško govoriti. Međutim, Korizma se ne može zamisliti bez ispravnog poimanja grijeha. Griješiti znači ulaziti u jedno stanje trpljenja, odvojiti se od Božje ljubavi i živjeti u egzistencijalnoj smrti. Temeljno je pitanje Korizme: “Je li moguće pobijediti ovu smrt koja u nama vlada po grijehu?” To je moguće, jer Crkva dolazi čovjeku ususret preko sakramenta pomirenja. U narodima gdje se ljudi ispovijedaju ima vjere, na poseban način u marijanskim svetištima. U gradu Zadru u crkvama se ljudi ispovijedaju, u crkvi Sv. Mihovila, Sv. Frane, u katedrali Sv. Stošije i u svojim župama. Uoči blagdana Uskrsa bit će pokornička slavlja u svim župama kada će svatko osobno moći pristupiti sakramentu svete ispovijedi. Nema pravog Uskrsa bez prave ispovijedi i obraćenja, zaključuje generalni vikar Zadarske nadbiskupije.