Trump je u objavi na mreži Truth Social rekao da je odluku o vojnoj potrošnji za 2027. donio “nakon dugih i teških pregovora sa senatorima, članovima Kongresa, tajnicima i drugim političkim predstavnicima, a posebno u ovim vrlo problematičnim i opasnim vremenima”.


Samo u posljednjih nekoliko dana, američke su snage otele venezuelanskog predsjednika Nicolasa Madura iz njegove zemlje, svrgavajući ga s vlasti, a Bijela kuća izjavila je da Trump raspravlja o opcijama za stjecanje Grenlanda, uključujući potencijalnu upotrebu američke vojske.




Svako takvo povećanje vojnog proračuna zahtijevalo bi odobrenje Kongresa, no Trumpovi se republikanci, koji imaju tijesnu većinu i u Senatu i u Zastupničkom domu, dosad nisu usprotivili predsjednikovim planovima potrošnje.


Vijest je uslijedila nakon prijašnje Trumpove objave na Truth Social u kojoj je kritizirao tvrtke iz obrambene industrije zbog prespore proizvodnje oružja.


Obećao je da će ih spriječiti da isplaćuju dividende ili otkupljuju dionice dok ne ubrzaju proizvodnju.


Trump je naglasio da bi dodatna potrošnja bila pokrivena prihodima ostvarenim carinama koje je nametnuo gotovo svakoj zemlji i mnogim industrijskim sektorima, a SAD će i dalje moći smanjiti svoj dug i pobrinuti se za Amerikance koji imaju “umjerene prihode”.


Odbor za odgovoran federalni proračun (Committee for a Responsible Federal Budget – CRFB), nestranački think tank, procijenio je da će prijedlog koštati pet bilijuna dolara u razdoblju do 2035. godine te da će se američkom dugu pridodati 5,8 bilijuna dolara s kamatama.


Ističe se da se samo polovica troškova može pokriti trenutnim carinama, a i neke bi od njih Vrhovni sud mogao proglasiti nezakonitima.


Obrambeni analitičar tvrtke Capital Alpha Partners Byron Callan rekao je da je Trumpova objava potaknula pitanja o tome kamo će se sredstva usmjeriti i hoće li ih obrambeni sektor uopće moći apsorbirati.


Dodao je da je posljednji put američko Ministarstvo obrane zabilježilo porast veći od 50 posto 1951. godine tijekom Korejskog rata, a čak i prethodni veliki porasti vojne potrošnje 1981. i 1982. godine za vrijeme administracije Ronalda Reagana nisu premašivali 25, odnosno 20 posto.