Osniva se fond za suočavanje s klimatskim katastrofama

“Ovdje se ne radi o prihvaćanju milostinje”, rekla je. “Ovo je predujam za ulaganje u našu budućnost i klimatsku pravdu.”

Simon Stiell, šef UN-a za klimu, rekao je iscrpljenim delegatima dok je padao konačni dogovor u 7 ujutro, nakon cjelonoćnih pregovora: “Nije bilo nimalo lako. Ali ovaj će ishod koristiti najugroženijima diljem svijeta.”

No, upozorio je da je malo vremena da se poduzmu mjere u vezi s dogovorenim ciljevima i da “nema mjesta odustajanju”. Rekao je da nacionalni planovi koje su zemlje predale o smanjenju emisija stakleničkih plinova do 2030. nisu dovoljni za ispunjavanje vitalnog cilja ograničavanja porasta globalne temperature na 1,5 C u odnosu na predindustrijske razine, u skladu sa znanstvenim savjetima.

“[Nacionalni planovi] se jednostavno ne zbrajaju”, rekao je. “Pazite na 2030. To je naš horizont.”

Siromašne zemlje i borci za klimatske promjene radovali su se. Sir Molwyn Joseph, ministar zdravstva, dobrobiti i okoliša Antigve i Barbude, te predsjedavajući Saveza malih otočnih država, rekao je: „Danas je međunarodna zajednica vratila globalnu vjeru u ovaj kritični proces koji je posvećen osiguravanju da nitko je zaostao.

Sporazumi sklopljeni na Cop27 su pobjeda za cijeli naš svijet. Pokazali smo onima koji su se osjećali zapostavljenima da vas čujemo, vidimo i dajemo vam poštovanje i brigu kakvu zaslužujete. Moramo još više raditi kako bismo se čvrsto držali granice zagrijavanja od 1,5C, kako bismo operacionalizirali fond za gubitke i štete i nastavili stvarati svijet koji je siguran, pošten i pravedan za sve.”

Oštre podjele i riječi između bogatih i siromašnih

Dvotjedna konferencija u Sharm El-Sheikhu produžena je više od 36 sati u odnosu na svoj krajnji rok u petak navečer, a obilježena je oštrim podjelama i oštrim riječima između bogatih i siromašnih.

U mnogim je fazama izgledalo da je nemoguće postići dogovor. U posljednjim satima, zemlje su se prepirale oko pojedinačnih riječi u ishodu koji je obuhvatio pitanja od cilja temperature od 1,5 C, postupnog ukidanja fosilnih goriva, potreba i prava autohtonog stanovništva, zaštite prirode i načina na koji se može stvoriti “pravedan” prijelaz” na čistu energiju za one koji ekonomski ovise o fosilnim gorivima.

Dogovor je bio daleko od savršenog, s nekoliko ključnih elemenata koji su bili manjkavi ili nedostajali. Neke su zemlje rekle da obveze o ograničavanju temperatura na 1,5C ne predstavljaju napredak u odnosu na konferenciji Cop26 u Glasgowu 2021., gdje je dogovoren sličan cilj.

Frans Timmermans, potpredsjednik Europske komisije, govorio je o mukotrpnim pregovorima u kojima su neke zemlje pokušavale poništiti cilj od 1,5C i ukinuti zahtjev utvrđen u Glasgowu da zemlje moraju svake godine ažurirati svoje planove o emisijama.

“Previše strana danas nije spremno postići veći napredak u borbi protiv klimatske krize”, upozorio je. “Bilo je previše pokušaja da se poništi ono što smo dogovorili u Glasgowu. Ovaj dogovor nije dovoljan [za smanjenje emisija].

Timmermans je rekao da je jezik o cilju od 1,5C preslab. “Razočarani smo što nismo postigli [više]”, rekao je. “Svi smo podbacili.”

“Odlazimo s jačom voljom i odlučnošću”

Prijedlog iz Indije da se uvjetuje postupno smanjenje svih fosilnih goriva također je preoblikovan u razgovorima s zemljama proizvođačima nafte, i sveden je na postupno smanjenje ugljena, što je točno odražavalo obvezu preuzetu u Glasgowu. Tekst je bio predmet žestokih rasprava u ranim jutarnjim satima u nedjelju.

Ali na kraju, kad je svanulo nad Crvenim morem, egipatski domaćini izradili su kompromisni dogovor kojim je postignut konsenzus potreban prema pravilima UN-a. Shoukry je rekao: “Odlazimo s jačom kolektivnom voljom i odlučnošću.”

Rekao je da je ograničavanje porasta globalne temperature od 1,5 C ostalo nadohvat ruke i da zemlje moraju raditi na tome da ostanu unutar te granice. Dodao je da je primjereno što je fond za gubitke i štete dogovoren u Africi.

“Gubitak i šteta” bili su najspornije pitanje na konferenciji stranaka, a riječ je o dugotrajnim zahtjevima zemalja u razvoju otkako je 1992. potpisana Okvirna konvencija UN-a o klimatskim promjenama.

“Gubitak i šteta” odnosi se na najteže utjecaje ekstremnih vremenskih uvjeta na fizičku i društvenu infrastrukturu siromašnih zemalja te financijsku pomoć potrebnu za njihovo spašavanje i obnovu.

Gotovo dva tjedna im odbijali zahtjeve

EU i SAD su gotovo dva tjedna odbijali zahtjeve siromašnih zemalja za novim fondom za rješavanje pitanja “gubitaka i štete”, tvrdeći da bi se postojeća sredstva trebala preusmjeriti u tu svrhu.

U petak rano ujutro, EU je napravila zaokret, pristajući na fond pod uvjetom da se velika gospodarstva i veliki emiteri, koji se uvijek klasificiraju kao zemlje u razvoju prema pravilima UNFCCC-a iz 1992., uključe kao potencijalni donatori, a isključe kao primatelji.

Mnoge siromašne zemlje i borci vidjeli su ovo kao pokušaj da se najpotrebitije zemlje u razvoju odvoje od većih gospodarstava poput Kine, Saudijske Arabije i drugih zaljevskih država, te su se snažno opirali.

Taj je spor oduzeo većinu preostalog vremena za pregovore u petak i subotu, a SAD je tek u subotu signalizirao svoj pristanak fondu. Ali kompromis – prema kojem će ranjivi imati prioritet, a vrata su otvorena za dobrovoljne priloge iz zemalja koje su još uvijek klasificirane kao zemlje u razvoju – dogovoren je u ranim jutarnjim satima u nedjelju.

Vjerojatno će trebati najmanje godinu dana, do sljedeće klimatske konferencije stranaka u Ujedinjenim Arapskim Emiratima u studenom 2023., da se razvrstaju neki od detalja o tome kako fond može funkcionirati. Također, za sada ima malo novca za fond, jer je tek nekoliko zemalja zasad dalo značajna obećanja novca za ovaj fond.

Antonio Guterres, glavni tajnik UN-a, rekao je da je fond “važan korak prema pravdi” za siromašne zemlje koje su učinile malo da izazovu klimatsku krizu, ali trpe njezine najgore posljedice.

“Pozdravljam odluku da se uspostavi fond za gubitke i štete i da se on operacionalizira u narednom razdoblju”, rekao je Guterres. “Jasno je da to neće biti dovoljno, ali je prijeko potreban politički signal za obnovu narušenog povjerenja. Moraju se čuti glasovi onih koji su na prvim crtama klimatske krize.”