Nove generacije okreću se četverodnevnom radnom tjednu

Četverodnevni radni tjedan želja je sve većega broja mladih koji teže uravnoteženju poslovnog i privatnog dijela života, dok poslodavci poručuju da nema formalnih prepreka za njegovo uvođenje, a sindikalci upozoravaju na oprez i izbjegavanje desetosatnog radnog dana.

U četverodnevnoj organizaciji radnog tjedna zaposleni rade četiri dana po osam sati, a primaju plaću za pet dana. Time se broj radnih sati u tjednu smanjuje s 40 na 32. Ideja skraćenja radnog tjedna nije tako nova, a pionir je kao i u mnogim drugim industrijskim rješenjima bio Henry Ford.

On je 1926. godine skratio radni tjedan u svojim tvornicama sa šest na pet dana. Ford je uvidio da, imaju li radnici na raspolaganju vikend tj. dva slobodna dana, onda žele kupiti auto kako bi mogli negdje otići. U biti, shvatio je da ljudi trebaju više vremena kako bi stigli potrošiti zarađeni novac, a želio je i prodati što više automobila svojim radnicima.

Iako su mnogi mislili da će takav potez smanjiti produktivnost, dogodilo se suprotno. Radnici su pokazali veću produktivnost i lojalnost nego prije. Fordov potez odjeknuo je Amerikom i potaknuo velik broj štrajkova u kojima su radnici tražili petodnevni radni tjedan.

Osmosatni radni dan i 40-satni radni tjedan su od početka 1940-ih postali standardna praksa u raznim industrijama diljem svijeta.

To će potrajati desetljećima, no zbog napretka tehnologije, a u zadnje vrijeme pandemije i rada od kuće te odustajanja milenijalca i generacije Z od prekovremenih radnih sati, ideja o daljnjem skraćenju radnoga tjedna počinje dobivati na zamahu. U nekim zemljama i industrijama poslodavce na skraćenje radnog tjedna tjera i nedostatak radnika.

Sindikalci: Težiti ravnoteži privatnog i poslovnog 

O četverodnevnom radnom tjednu raspravlja se i u Hrvatskoj. Dosta tvrtki uvelo je rad od kuće, a većinom su u IT sektoru koji dopušta veću fleksibilnost rada nego drugi.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever upozorava da četverodnevni radni tjedan ne bi trebao biti organiziran u četiri dana po deset radnih sati.

“Nakon desetosatnog radnog dana radnik nema vremena niza što drugo u tom radnom danu”, kaže Sever za Hinu i ističe da bi provedba četverodnevnog radnog tjedna bila dobra samo kada bi se radno vrijeme skratilo s 40 na 32 sata, no tvrdi da je to u Hrvatskoj teško izvedivo.

“Poslodavci ne bi dobro reagirali, jer se i sada žale kada zagovaramo smanjenje radnih sati”, kaže on.

Treba težiti ravnoteži privatnog i poslovnog, jer odmoran čovjek koji ima vremena za sebe uz svoj posao, vjerojatno će odbiti ponude za posao drugih i ako nude povišicu, smatra Sever.

Poslodavci: Formalne zapreke nema

Iz Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) poručuju da je uvođenje četverodnevnog radnog tjedna odavno dopušteno, no da Zakon o radu određuje kako je puno tjedno radno vrijeme 40 sati, a da ga poslodavac može raspodijeliti u četiri, pet ili šest dana. Želi li poslodavac  uvesti četverodnevni radni tjedan, nema prepreka za to, kažu.

“Ako postoji dogovor između radnika i poslodavaca da se radi 35 sati tjedno, ili četiri dana u tjednu, ne vidimo razlog da se takva organizacija rada onemogući zakonskim odredbama; međutim, isto to bi trebalo vrijediti i za dogovor, ukoliko postoji interes obje strane, da se radi i više radnih sati od ‘propisanog’”, poručuju iz HUP-a.

Napominju da je pandemija ubrzala digitalizaciju, donijela značajne promjene u organizaciji rada, poput rada na daljinu, ali i većeg razumijevanja ravnoteže između privatnog i poslovnog dijela života.

Razvoj tehnologije donio je platformski rad, dijeljenje poslova ili zaposlenika, povremeni rad ili rad preko vaučera. Sve su to oblici rada koji su realnost i koji se ne bi trebali administrativno ograničavati, kažu iz HUP-a.

“Istovremeno, suočavamo se sa značajnim nedostatkom radne snage, prvenstveno zbog demografskih procesa. U takvoj situaciji nužno je omogućiti znatno veću fleksibilnost, kako radnicima tako i poslodavcima”, rekli su.

Zato HUP inzistira na donošenju novih zakonskih rješenja koja će zrcaliti stvarno stanje na tržištu rada. Budući da je Hrvatska orijentirana na turizam, teško je skratiti radni tjedan i zbog manjka radne snage, kažu poslodavci.

“Sve to, naravno, ne bi trebalo spriječiti poduzeća koja ostvaruju pomak u produktivnosti te mogu ponuditi fleksibilnije uvjete rada, da smanje broj radnih dana te tako ulože u zadovoljstvo svojih zaposlenika”, kažu u HUP-u.

Napominju da je se u Hrvatskoj u radno vrijeme uračunava i dnevna stanka, što nije slučaj u većini drugih zemalja u EU, tako da Hrvati zapravo trenutno formalno rade 37,5 sati tjedno.

Prekomjerni rad nije jamstvo bogatstva

Ideja da prekomjernim radom možemo ostvariti bogatstvo nikada nije izravno dokazana. Stvari možemo gledati i na drugačiji način, prenosi CNBC. Nisu svi bogataši bogati isključivo zbog količine rada i vremena koje su uložili.

Nakon pandemije pojavio se pokret masovnih otkaza (The Great Resignation), tihog davanja otkaza (Silent Quitting), a intenzivirano je i uvođenje četverodnevnog radnog tjedna, jer zaposleni, slično kao u Fordovim tvornicama, žele dovoljno vremena za sebe i svoje slobodno vrijeme, ne dovodeći u pitanje učinkovitost i produktivnost na poslu.

Osnivačica i upravna direktorica organizacije 4 Day Week Global Charlotte Lockhart, kaže za CNBC da upravo to stoji iza pokreta četverodnevnog radnog tjedna. Kaže da će petodnevni radni tjedan otići u povijest isto kao i šestodnevni i sedmodnevni.

“U 21. stoljeću vidimo da ljudi ne žele niti će raditi tolike sate kada vide da može i drugačije”, rekla je Lockhart za CNBC.

Četverodnevni radni tjedan smatra budućnošću rada zbog kojeg ćemo naposljetku imati i bolje društvo.

Istraživanje 4 Day Week Globala na 33 kompanije s četverodnevnim tjednom u SAD-u, Australiji i Irskoj, pokazalo je da su zadovoljstvo i produktivnost porasli za 8,4 posto u prosjeku za vrijeme šestomjesečnog istraživanja, a za 37,55 posto u odnosu na prošlogodišnje razdoblje.