Liberalni model je potrošen i ljudi žele promjene, jasno je zašto

Ostavkom kanadskog premijera Justina Trudeaua na mjesto vođe stranke i vlade, nastavljen je niz nestabilnosti u brojnim velikim zapadnim državama, koji se u samo mjesec dana očitovao odstupanjem čak četiri premijera. Trudeau je odstupio usred predizbornih anketa koje su jasno upućivale na to da će njegova Liberalna stranka biti poražena na idućim izborima.

»Kanadski slučaj« zapravo je nastavak niza vijesti začetih početkom prosinca u Francuskoj, gdje je premijer Michel Barnier podnio ostavku nakon što su ga krajnje desni i tvrđe lijevi zastupnici »kaznili« izglasavanjem nepovjerenja, jer je pokušao progurati »štedljivi« proračun.

Time je drugo gospodarstvo eurozone potencijalno potonulo još dublje u političku krizu. Predsjednik Emmanuel Macron imenovao je svog saveznika Françoisa Bayroua novim premijerom i Francuska je pred Božić već predstavila novu vladu.

Bayrou se nada kako će oni nadgledati usvajanje proračuna za 2025. i izbjeći spomenuti kolaps, a sve jači pritisak javnosti prijeti i položaju Macrona.

Promjena raspoloženja

Sredinom prosinca je i njemački parlament izglasao nepovjerenje kancelaru Olafu Scholzu nakon što je krahirala koalicijska vlada socijaldemokrata, zelenih i liberala. Od ukupno 717 glasova, samo 207 ih je izrazilo povjerenje Scholzu, a 394 glasalo protiv (116 suzdržanih) te je ostao daleko od toga da »preživi« glasanje.

Time je došao kraj »semaforskoj koaliciji«, kako su je zvali. Scholzov SPD (Socijaldemokratska partija Njemačke) je »na koljenima« u anketama na kraju godine. Uslijedit će prijevremeni izbori, a trenutno čelnik konzervativne oporbe Friedrich Merz, vodi u anketama.

Prije tri dana slično se dogodilo i Austriji, gdje je vodstvo vladajuće Narodne stranke (ÖVP) izabralo privremenog nasljednika kancelara Karla Nehammera, koji je objavio ostavku nakon neuspjelih pregovora o formiranju nove vlade bez krajnje desnice.

Predsjednik Austrije Alexander Van der Bellen stoga je zadužio čelnika desničarske Slobodarske stranke (FPÖ) Herberta Kickla da formira koalicijsku vladu.

U kolikoj mjeri taj niz promjena u zapadnim zemljama pokazuje određenu tendenciju promjene raspoloženja stanovnika nimalo nevažnih članica Europske unije i dosad jake Kanade, a koliko se tu tek vremenski »poklopilo« nezadovoljstvo birača vlastima iz ovih ili onih razloga razgovarali smo sa političkim analitičarem Tihomirom Cipekom, poznavateljem međunarodnih prilika i odnosa.

I on kaže da uvijek postoji »neki slučaj«, ali i ono što je slučajno – događa se s nekim razlogom.

Dva trenda

– Tu su na djelu dva trenda. Prvi je ekonomska kriza Zapada, osobito Europe – vidi se da je europska industrija uz skupe energente upala u krizu i polako, ali vrlo polako se zapravo iz nje izvlači i pitanje je što će tu još sve dogoditi.

Drugo je naprosto što je liberalna paradigma, koja je dolazila iz svog središta – SAD-a, također u krizi. Tako da su se te dvije stvari – jedna ekonomska, a druga kulturno-idejna ili kulturalna kriza – na neki način spojile.

»Woke« paradigma zapravo više nije dominantna nakon što je Donald Trump pobijedio na izborima i očito je da to daje vjetar u jedro radikalnoj ili tvrđoj desnici u Europi i svi oni koji su se s tom paradigmom služili su na neki način sada u određenoj krizi, ne znaju kuda i kako bi dalje, ističe Cipek.

Dodaje kako vidimo i da se Trump susreo s premijerkom Italije Giorgiom Meloni, koja je desna političarka i nije slučajno, kaže, da se oni podržavaju.

Kao što i njemački AfD podržava Orbana, pa vidimo i austrijski FPÖ, a na sceni je i britanski Reform UK Nigela Faragea, kaže. Stoga se vidi, smatra, jedan trend, tj. ideološka promjena koja dovodi liberalnu paradigmu u pitanje.

– Taj dio svijeta se nekako vraća konzervativnom ideološkom iskazu, a onda i te konzervativne stranke, poput austrijskog ÖVP-a ili njemačkih demokršćana počinju naglašavati upravo taj konzervativni dio svojih programa, rekao je Cipek.

Na upit očekuje li da će taj trend dalje uzimati maha, kaže kako bi za takvu procjenu trebalo napraviti precizniju analizu po pojedinim državama.

– Čini mi se da se negdje može upravo obrnuto dogoditi, možda i kod nas. Čini mi se općenito da je ovaj model vladavine i načina upravljanja u svijetu polako potrošen i da ljudi žele neku promjenu, zaključuje Cipek.

– Mislim da je Trump i izabran prvenstveno zbog toga što su ljudi željeli vidjeti neku promjenu. Nije sada biračima sve to skupa – pitanje ideologija i njihovi detalji – posve jasno, ali njega su doživjeli kao kandidata protesta pa su, naravno, za njega i glasali.

To se događa sada u Austriji, dogodilo se u Nizozemskoj – ljudi žele promjene jer se ovaj model u dobroj mjeri potrošio. Nikada to nije do kraja, pa se uvijek te stvari vraćaju i »idu gore, pa dolje«. Ali mi se doista čini kako se Europa zaželjela promjena, kao i Zapad u cjelini, tumači Cipek.

Kada je riječ o Kanadi i gotovo do jučer hvaljenog Trudeaua, kaže kako se Trudeau zapravo počeo orijentirati prema posljednjim istraživanjima javnog mnijenja. I tu se nije radilo o malim razlikama, njemu su predviđali gotovo stopostotni poraz, dodaje, i zbog toga Trudeau odustaje.

– Čini mi se kako se vidi da taj val promjena zahvaća zapadni svijet jer se očito s ovim modelom došlo do kraja, kaže Cipek.

Gnjev kanadske javnosti zbog visokih cijena

Namjeravam odstupiti kao vođa stranke i kao premijer nakon što stranka izabere svog novog vođu pouzdanim i kompetitivnim procesom na nacionalnoj razini.

Ova zemlja zaslužuje pravi odabir na idućim izborima, a meni je postalo jasno da ako moram voditi unutarnje bitke, ne mogu biti najbolja opcija na tim izborima, kazao je Trudeau.

On je stupio na dužnost premijera u studenom 2015., kada je najavljivan kao svježe lice progresivne politike. Poneseni njegovom mladenačkom karizmom i političkom porukom punom nade, birači su katapultirali liberale s trećeplasirane stranke na većinu mjesta u parlamentu – neviđeno u političkoj povijesti Kanade.

Dva puta je bio ponovo biran te bio jedan od najdugovječnijih njihovih premijera. No, popularnost mu je počela opadati prije dvije godine usred gnjeva javnosti zbog visokih cijena i manjka stanova te se nije oporavila.