LAŽNI EURI I DOLARI KRUŽE SVIJETOM Krivotvoreni novac sve sofisticiraniji, a razlika sve teže uočljiva

Krivotvorenje novca jedna je od najstarijih kriminalnih djelatnosti u ljudskoj povijesti, no u 21. stoljeću dobilo je novu dimenziju: od garažnih tiskara do državnih tvornica, od organiziranog kriminala do diplomatskih torbi.

Prema procjenama američkog Ministarstva financija, u optjecaju se u svakom trenutku nalazi između 70 i 200 milijuna dolara u lažnim novčanicama, pri čemu na svakih deset tisuća pravih dolara dolazi jedna krivotvorena novčanica.

Globalna slika, međutim, razlikuje se ovisno o valuti i geografiji. Zapljene su stalne, Europolova operacija DECOY III u veljači 2026. spriječila je ulazak u optjecaj oko 1,2 milijarde eura krivotvorenog novca, pri čemu su policijske i carinske službe iz 18 zemalja presrele više od sedam milijuna lažnih novčanica i kovanica namijenjenih europskom tržištu.

Osim ovako velikih zapljena, Europska središnja banka posljednjih godina bilježi znatno povoljniju situaciju – u 2024. godini povučeno je 554.000 krivotvorenih novčanica eura iz optjecaja, što iznosi 18 krivotvorina na milijun autentičnih novčanica – iznimno niska razina u usporedbi s godinama nakon uvođenja eura.

Apoeni od 20 i 50 eura najčešće se krivotore i zajedno čine više od 75 posto svih povučenih lažnih novčanica. Pad broja krivotvorenih novčanica povezuje se i s rapidnim širenjem beskontaktnog plaćanja u Europskoj Uniji.

U Sjedinjenim Državama situacija je složenija, dijelom i zbog iznimne globalne rasprostranjenosti dolara. Novčanica od 20 dolara najčešće je krivotvorena u unutarnjem optjecaju u SAD-u, dok je novčanica od 100 dolara najpopularnija meta krivotvoritelja u inozemstvu.

To nije slučajnost, američki dolar de facto je globalna rezervna valuta, a njezin optjecaj daleko premašuje američke granice. Tamo gdje ima dolara, ima i krivotvorina. No ni izdaleka sve krivotvorine ne nastaju u improviziranim tiskarama.

Sjevernokorejski ‘dolari’

Najsofisticiranija i geopolitički najvažnija priča u ovom području vezana je uz Sjevernu Koreju. Prema navodima sjevernokorejskih prebjega, Kim Jong-Il osobno je krajem 1970-ih naredio da se sve tajne operacije režima financiraju krivotvorenim američkim dolarima, s dvojakim ciljem: financiranjem sjevernokorejskih operacija i ekonomskim ratovanjem protiv SAD-a.

Rezultat je bila novčanica koja je ušla u legendu – tzv. „superdolar”.

Od 1989. godine Sjeverna Koreja tiska lažne američke dolarsko novčanice na industrijskoj razini, koristeći profesionalne tiskarske preše kojima postiže iznimno visoku razinu točnosti. Lažne novčanice toliko su kvalitetne da su se pokazale teško uhvatljive na međunarodnom tržištu.

Cilj programa bio je prikupljanje sredstava za nuklearni, kemijski i raketni program zemlje, a inicijativa je, prema procjenama istraživača, vođena izravno s vrha režima zbog svoje veličine i složenosti.

Američke službe zaplijenile je su dosad oko 50 milijuna ‘sjevernokorejskih dolara’. Međutim, visoka kvaliteta tih novčanica, a ne njihova količina, primarna je briga. Interpol je 2006. izdao posebnu „narančastu obavijest” o superdolaru, upozoravajući policije širom svijeta.

Distribucija lažnih novčanica odvijala se sofisticiranim kanalima. Prema navodima jednog prebjega, u sjevernokorejskom veleposlanstvu u Moskvi krivotvorene novčanice miješaju se s pravim dolarima u omjeru jedan prema jedan, pri čemu većina diplomata i sama nije svjesna da prima lažne novčanice.

Kasnih 2009. godine Sjeverna Koreja proširila je operaciju i počela tiskati krivotvorene euronovčanice od 200 eura, koje su se prodavale po 75 dolara po komadu i uvele u optjecaj u istočnoj Europi.

Vlade diljem svijeta odgovorile su nizom mjera. SAD je 2013. uveo u optjecaj redizajniranu novčanicu od 100 dolara s trodimenzionalnom sigurnosnom trakom, bojom koja mijenja boju nagibom i mikro tiskanim tekstom koji je iznimno teško reproducirati.

ECB pak kontinuirano unapređuje seriju Eura kako bi se otežalo krivotvorenje. No u prvoj polovici 2024. Njemačka je zabilježila porast od 19 posto u broju otkrivenih krivotvorenih kovanica, što pokazuje da krivotvorenje nije ograničeno samo na papirne novčanice.

Uz državne i policijske mjere, u borbu je ušla i tehnologija. Najnovija prijetnja dolazi u obliku tzv. „supernovčanica” nove generacije – iznimno sofisticiranih krivotvorina izrađenih visoko rezolucijskim 3D tiskanjem i manipulacijom slike uz pomoć umjetne inteligencije, koje je sve teže detektirati.

Kao odgovor, AI algoritmi i sustavi strojnog učenja sve više se integriraju u opremu za provjeru valuta, što omogućuje prepoznavanje uzoraka u stvarnom vremenu i kontinuirano usavršavanje detekcije.

Kraj novčanica

Dugoročno, međutim, sve je glasnija rasprava o tome hoće li sama priroda novca učiniti krivotvorenje fizičkih novčanica manje relevantnim.

Swarup Gupta, vodeći analitičar za financijske usluge u Economist Intelligence Unitu, istraživačkom odjelu The Economista, bez ustezanja govori o temeljnoj promjeni: „Čak i sada, diljem najvećeg dijela planeta, gotovina je definitivno još uvijek kralj i nastavlja biti glavni način plaćanja, ali postoje različite procjene koje pokazuju da bi, kao način plaćanja, gotovina mogla pasti na svega 5 posto do 2035. godine.”

Ekonomist Eswar Prasad s Cornell sveučilišta, autor knjige „Budućnost novca”, jedan je od najistaknutijih stručnjaka koji vjeruje kako stiže kraj novčanicama. Predviđa kako će kombinacija kriptovaluta, stabilnih kovanica, digitalnih valuta središnjih banaka i ostalih digitalnih platnih sustava dovesti do „propasti fizičke gotovine”.

No i taj scenarij nosi vlastite rizike. Gupta upozorava da digitalizacija plaćanja nosi duboke implikacije za privatnost: „Gotovina je bila jedini potpuno anoniman način pohrane i razmjene vrijednosti. Digitalna plaćanja to su okončala, što je dovelo do višestrukih zabrinutosti oko privatnosti, tko posjeduje podatke, tko ih dijeli i koje vlasti mogu pristupiti kojim dijelovima podataka.”

Dok se rasprava o digitalnoj budućnosti novca vodi u predvorjima svjetskih financijskih institucija, borba protiv krivotvorina odvija se u potpuno drugačijim kulisama – od sjevernokorejskih tvornica za tisak do europskih organiziranih kriminalnih skupina, od garažnih printera kojima se koriste tinejdžeri do diplomatskih torbi s mješavinom pravih i lažnih novčanica.

Fizički novac možda polako ustupa prostor digitalnim alternativama, ali dok traje ostaje poprište jednog od najdugotrajnijih sukoba između država i kriminalaca.

A taj sukob, sve dostupnija tehnologija tiskarstva s jedne strane i sve sofisticiraniji sigurnosni elementi s druge, nalikuje utrci u naoružanju koja nema kraja.