No SIPRI-jeve brojke mjere ukupnu vojnu potrošnju (trenutne izdatke države: plaće, opremu, streljivo, amortizaciju, logistiku …), ali ne uključuju izravnu tržišnu vrijednost sve opreme koju su saveznici darovali ili isporučili.




Ukrajinski Institut za politiku navodi da s uračunatom vrijednosti oružja i opreme dobivene od partnera “stvarna vojna potrošnja” samo za 2024. je bila veća od 125 milijardi eura, a za tekuću godinu će biti i veća.


Institut navodi i da je 2021. Ukrajina trošila 5,5 milijardi eura na obranu, a godinu poslije 44 milijardi eura, odnosno šest i pol puta više. To je najveći godišnji porast koji je SIPRI zabilježio od svog osnutka 1966.


Amerikanci najveći donatori


Ukrajina vojnu potrošnju financira kombinacijom vlastitog proračuna, međunarodne vojne i financijske pomoći, domaće obrambene industrije i ratnih obveznica.


Najveći dio oružja ne kupuje – dobiva ga putem pomoći ili na kredit, dok najveći dio novca ulaže u plaće, streljivo, popravke, dronove i proizvodnju naoružanja.


Najveći donator su Sjedinjene Američke Države. Prema USAFactsu, SAD je od početka invazije do polovice ove godine alocirao (odobrio, ali ne nužno i isplatio) 182,8 milijardi dolara pomoći Ukrajini u tzv. hitnom financiranju. Od toga, oko 67 milijardi USD je sigurnosna pomoć —  oružje i vojna oprema. Tu spadaju tenkovi, topništvo, radarski sustavi, streljivo itd.


Prema Institutu za svjetsku ekonomiju u Kielu, europske zemlje (EU + ostale europske države) do travnja ove godine dostavile su 72 milijarde eura vojne pomoći Ukrajini.


Procjena je da je Ukrajina od početka rata do danas ukupno potrošila između 100 i 120 milijardi dolara vlastita novca, od čega oko 60–70 milijardi ide na naoružanje i vojnu opremu, a ostatak pokriva širok spektar ratnih troškova. Radi se o plaćama vojnika i dodacima za borbenu opasnost, troškovima za logistiku, gorivo, popravke opreme, komunikacijske sustave i radarsku tehnologiju.


Također, tu pripada i popravak infrastrukture, opskrba vojske energijom, vodom i hranom te obnova mostova, cesta i bolnica.


Značajan dio troškova ide i na humanitarnu pomoć i izbjeglice – milijuni Ukrajinaca su raseljeni unutar zemlje, a država im osigurava smještaj, hranu, zdravstvenu skrb i obrazovanje.


Golemi troškovi


Trend međunarodne pomoći ove se godine jasno mijenja – SAD smanjuje tempo isporuke, a europske zemlje preuzimaju vodeću ulogu u vojnoj potpori, uključujući i proizvodnju oružja u lokalnim industrijama.


Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski više puta je rekao kako će za obranu Ukrajine potrošiti “sve što bude mogao”.


Na konferenciji za obnovu Ukrajine naglasio je: „Sve ono što se sada obnavlja, popravlja i štiti u Ukrajini neće služiti samo nama, nego i Europi. Mi trebamo vašu izravnu financijsku pomoć kako bismo preživjeli ovaj rat.”


Po procjenama MMF-a, Ukrajina dnevno na rat troši 172 milijuna eura i za sada to zahvaljujući međunarodnoj pomoći još uvijek može financirati.


„Svi plaćamo troškove ovog teškog rata i tako će biti dok traje”, rekao je nedavno na kraju svog mandata glavnog ekonomista OECD-a Álvaro Santos Pereira.


Njegova je procjena da je rat u Ukrajini do sada koštao globalnu ekonomiju više od dva bilijuna američkih dolara zbog poskupljenja i izgubljenih gospodarskih mogućnosti.


Prema četvrtoj “Brzoj procjeni šteta i potreba” (RDNA4), koju zajedno rade ukrajinska vlada, Svjetska banka, Europska komisija i UN, procjenjuje se da će Ukrajina u sljedećih 10 godina trebati 524 milijarde USD za obnovu i oporavak. I tu se radi o dovođenju prvenstveno stambene, prometne i poslovne infrastrukture na predratnu razinu.


Tri scenarija


Iz Svjetske banke, koja vodi i puni fond za obnovu Ukrajine iznijeli su tri scenarija – optimistični, pesimistični i realni.


Optimistični predviđa kraj rata kroz godinu ili dvije, stalnu i predvidivu međunarodnu pomoć (EU, SAD, druge zemlje) kroz bespovratna sredstva i povoljne kredite. Taj novac privatni sektor aktivno ulaže u obnovu industrije, energetike i transporta, a ukrajinska administracija učinkovito i pošteno radi da se sredstva koriste učinkovito.


U pesimističnom scenariju rat traje još više od pet godina, uz kontinuirana oštećenja infrastrukture. Međunarodna pomoć se za to vrijeme smanjuje uz  kašnjenja u plaćanju. Privatni sektor ne ulaže zbog nesigurnosti, a inflacija, korupcija i administrativni problemi smanjuju učinkovitost iskorištenih sredstava.


Realni scenarij pretpostavlja da je međunarodna pomoć nepredvidiva, s povremenim kašnjenjima u isporuci sredstava. Privatni sektor ulaže sporije zbog nesigurnosti i rizika, a rat traje još dvije, tri godine, što usporava izravnu obnovu u najpogođenijim regijama.


Svi ovi scenariji bazirani su na ideji cjelovitosti Ukrajine, što je možda scenarij koji je u ovom trenutku najudaljeniji od situacije na terenu.