Papa Julije II. je angažirao Michelangela da oslika freske na stropu, što je svestrani renesansni umjetnik radio od 1508. do 1512. Freske prikazuju scene iz Starog i Novog zavjeta, uključujući “Stvaranje Adama” u kojem Bog pruža prst kako bi dotaknuo ispruženu ruku prvog čovjeka.


Dvadeset godina kasnije papa Klement VII. Michelangelu je naručio fresku na zidu iza oltara, što će kasnije postati veličanstveni “Posljednji sud”, otkriven 1541.




Michelangelo je odmah bio optužen za nemoral i opscenost jer je u crkvi naslikao gole ljude.


Nakon njegove smrti, Crkva je naredila da se spolovila prekriju, što je učinio jedan od Michelangelovih pripravnika naslikavši preko njih smokvine listove ili hlačice. Prilikom velike restauracije fresaka prije tridesetak godina stručnjaci su dio prekrivala uklonili, ali dio i ostavili jer i one predstavljaju povijest Sistinske kapele.


Bočne zidove kapele freskama su ukrasili drugi umjetnici, uključujući Pietra Perugina, Sandra Botticellija i Domenica Ghirlandaija.


Od 1980. do 1994. specijalisti su provodili jedan od najambicioznijih restauratorskih projekata na svijetu skidajući prljavštinu i čađu koje su stoljećima skupljale i potamnjivale freske. Rezultati su podijelili stručnjake i amatere, pri čemu su neki nove boje kritizirali kao suviše svijetle.


Sikstinska kapela je prvi put korištena za konklavu nakon smrti Siksta IV. 1484. Brojne konklave su održane drugdje, a nekoliko njih u Kvirinalskoj palači u 19. stoljeću, što je nekoć bila ljetna palača papa, a danas je službena rezidencija talijanskog predsjednika.


Oko 6,8 milijuna ljudi je 2023. posjetilo Vatikanski muzej, koji uključuje Sikstinsku kapelu, što ga čini drugim najposjećenijim muzejom u svijetu nakon Louvrea.


Njemački pisac Goethe jednom je rekao: “Tko nije vidio Sikstinsku kapelu, ne zna što je čovjek sposoban napraviti”.