Između smrti Nizozemca Hadrijana VI. 1523. i izbora Poljaka Ivana Pavla II. 1978., Talijani su 455 godina imali potpunu kontrolu nad papinstvom. Otprilike 80 posto od 266 papa su bili Talijani.


No, Ivana Pavla je naslijedio Nijemac, papa Benedikt XVI., nakon kojeg pak je došao papa Franjo iz Argentine, prvi rimokatolički poglavar iz Amerika.




Nakon Franjine smrti 21. travnja, kardinali će započeti konklavu idućeg tjedna ne bi li izabrali novog čelnika Crkve s 1,4 milijarde vjernika. Među glavnim kandidatima je talijanski kardinal Pietro Parolin, koji je bio drugi najviši dužnosnik u Vatikanu većim dijelom 12-godišnjeg Franjinog pontifikata.


Iskusni diplomat, Parolin je služio u vatikanskim veleposlanstvima diljem svijeta, a tečno govori engleski, francuski i španjolski povrh svog materinjeg talijanskog, radnog jezika unutar male vatikanske države.


Prelati koji sudjeluju u raspravama iza zatvorenih vrata također spominju najmanje još dvojicu mogućih talijanskih kandidata u tihim razgovorima izvan dvorane u kojoj se sastaju.


To su kardinal Matteo Zuppi, nadbiskup Bologne, i kardinal Pierbattista Pizzaballa, vodeći katolički dužnosnik u Jeruzalemu.


To znači da bi se glasački blok od 19 talijanskih kardinala mogao podijeliti na nekoliko odabira. Očekuje se da će 133 prelata izabrati novog papu na konklavi koja počinje 7. svibnja.


Alberto Melloni, crkveni povjesničar sa sveučilišta Modena-Reggio Emilia koji je pomno proučavao ranije konklave, kazao je da se povijest možda ponavlja. U protekle tri konklave, održane 1978. 2005. i 2013., talijanski kardinali se nisu okupili oko jednog kandidata.


“Talijani su ti koji su odlučili, podijelivši se među sobom, da više neće biti papa Talijana”, kazao je Melloni.


“Dobro se međusobno poznaju i manje su spremni na kompromis, zbog čega drugi kardinali smatraju da nisu adekvatni (za papinstvo)”.


Smatra se nepristojnim da pojedini prelati javno vode kampanju za papinstvo. U medijskim intervjuima, mnogi talijanski kardinali izbjegavaju pitanja o tome bi li netko od njih mogao vratiti papinstvo u Italiju.


Kardinal Angelo Bagnasco, umirovljeni predsjednik talijanskih biskupa, za novine Corriere della Sera je rekao da kriterij za odabir novog pape “nije o njihovom mjestu porijekla, već njihovoj inteligenciji u vjeri”.


Stari skandal


Stoljećima su svjetski kardinali bili pretežito Talijani i to ogromnom većinom. Pape su od 1960-ih uglavnom nastojali diverzificirati zastupljenost u kardinalskom zboru, što je smanjilo utjecaj talijanskog bloka.


Franjo je ubrzao taj proces pa Talijani sada čine oko 14 posto glasačkih članova konklave dok je njihov udio na posljednjoj konklavi 2013. iznosio 24 posto. Međutim, djelatnici Vatikana, mikrodržave u Italiji okružene Rimom, i dalje su većinom Talijani.


Papu kardinali biraju za položaj rimskog biskupa, što je dužnost koju je prvi obnašao sveti Petar, odakle proistječe papin autoritet u globalnoj Crkvi.


Massimo Faggioli, talijanski akademik s američkog sveučilišta Villanova koji proučava Vatikan, rekao je da su mnogi talijanski kardinali koje se smatra mogućim kandidatima za novog papu zanimljivi jer su većinu svoje karijere služili izvan Italije.


Sedamdesetogodišnji Parolin bio je veleposlanik Svete Stolice u Venezueli prije nego što je postao viši vatikanski dužnosnik 2014.


Pizzaballa, koji ima 60 godina, živio je u Jeruzalemu od sredine 90-ih, a drugi spominjani Talijan, 79-godišnji Fernando Filoni, bio je ambasador u Iraku i Filipinima.


“Najvidljiviji kardinali iz Italije su više internacionalni nego poznati kao pastiri lokalne biskupije u Italiji”, kazao je Faggioli.


Međutim, skandal od prije pet godina se proteklih dana ponovo pojavio te možda ugrozio talijanske izglede.


Jednog od Parolinovih bivših zamjenika, talijanskog kardinala Angela Becciua, Franjo je otpustio 2020., a vatikanski sud kasnije osudio zbog pronevjere i prevare 2023. nakon investicijskog skandala vezanog za nekretninu u Londonu.


Becciu je porekao optužbe protiv sebe i žalio se na presudu. Nakon višednevne rasprave među kardinalima, u utorak je rekao da “za dobrobit Crkve” neće sudjelovati u konklavi.


Zgradu u središtu slučaja je kupilo Državno tajništvo Svete Stolice, kojem je na čelu Parolin iako sam nije optužen ni za kakvo zlodjelo.


Povjesničar Melloni je rekao da je rasprava o tome bi li se Becciu trebao pridružiti konklavi bio “obračun” između njega i Parolina te da bi se mogao negativno odraziti na sve Talijane koji su ranije bili poznati po spletkarenju.


“Vidjet ćemo u narednim danima hoće li se to smatrati rješenjem problema ili talijanskim dvobojem koji potkopava autoritet talijanskih kardinala”, kazao je.