Ravnatelji bolnica će tražiti odobrenje tek za nabave veće od milijun eura

Najnoviji potez Ministarstva zdravstva, koje je zdravstvenim ustanovama odlučilo dati zeleno svjetlo za nabavu medicinskih uređaja vrijednih do čak milijun eura bez odobrenja ministra, šokirao je javnost koja se još nije oporavila od afere Beroš-Petrač s nabavom robotskih mikroskopa za potrebe tri velike bolnice, kojom se i danas bavi DORH.

Treba li upravama bolnica doista dopustiti da samostalno nabavljaju medicinsku opremu i uređaje velike vrijednosti, kako to smatraju u resornom ministarstvu, krajnje je dvojbeno nakon što se nekoliko čelnika bolnica i klinika zajedno s Berošem našlo pod optužbom za primanje mita upravo kod ovakve javne nabave.

Pravdanje efikasnošću

Ravnatelji bolnica dosad su, prema važećem pravilniku iz 2016. godine, morali tražiti suglasnost ministra za svaku nabavu medicinskog uređaja skupljeg od 100.000 eura.

Ako se usvoji novi Pravilnik o kategorizaciji medicinsko-tehničke opreme zdravstvenih ustanova, koji se nalazi u e-savjetovanju, ravnatelji će trebati suglasnost resornog ministarstva tek kod iznosa nabave koji prelaze milijun eura, što je deseterostruko više od postojećeg limita.

Za ilustraciju, tri robotska operacijska mikroskopa zbog kojih je bivši ministar Beroš uhićen, stajala su manje od 500.000 eura po uređaju, što znači da naše bolnice ubuduće, prema novom pravilniku, za sklapanje takvog posla uopće ne bi trebale odobrenje resornog ministarstva.

Ministarstvo zdravstva novi pravilnik opravdava potrebom za većom efikasnošću sustava javne nabave u zdravstvu. Trenutno, na svaku nabavu »težu« od 100.000 eura svoj potpis mora dati ministar, dok već potrošni materijal za samo jednu kliniku u KBC-u Zagreb prelazi taj iznos.

U jednom našem KBC-u, na primjer, samo nabava gipsa, ili pak nabava kemikalija i otopina za dijagnostiku, prelazi postojeći iznos od 100.000 eura.

Ipak, značajnim podizanjem limita javne nabave, upozoreno je u javnoj raspravi, potencijalno se omogućuju daljnje malverzacije, dok institucije moraju biti transparentne, a ministar odgovarati i za puno manje iznose nabave za koje bi zdravstvena ustanova svakako trebala ishoditi suglasnost ministra zdravstva.

Donošenje ovakvog pravilnika čudi tim više, što je aktualna ministrica Irena Hrstić najavila detaljno češljanje svih sumnjivih javnih nabava godinama unatrag, u prvom redu svih javnih nabava za koje je suglasnost dalo Ministarstvo zdravsta i koje su potencijalno cjenovno dubiozne.

Ukidanjem suglasnosti s većeg dijela nabava, lopticu odgovornosti prebacit će sada na bolničke uprave.

Više razina provjere

Prema mišljenju prof. dr. Dagmar Radin sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, ovakva mjera nije put prema efikasnijoj i dobro kontroliranoj javnoj nabavi u zdravstvu.

– Pretpostavljam da je njihov cilj bio pojednostaviti postupak nabave, ali s obzirom na to da su se i s postojećim mehanizmima kontrole ovakve stvari uspjele događati, definitivno mislim da to nije pomak naprijed, komentira Radin.

– Znam da oni pokušavaju smanjiti taj »Red tape«, odnosno razinu administracije koja je nepotrebna, ali ako ne postoje zamjenski mehanizmi koji će je kompenzirati, onda to nije dobro rješenje, dodaje.

Smatra da je u javnoj nabavi u zdravstvenim ustanovama svakako potrebna još jedna razina provjere, uostalom zato i postoji zakon po kojem se treba tražiti suglasnost upravnog vijeća i ministarstva, kako se takve odluke ne bi olako donosile. Ako postoji više razina upravljanja, i šansa da se uoči ako se nešto sumnjivo događa, daleko je veća.

– Činjenica je da je javna nabava u segmentu zdravstva skupa, posebice što se tiče velikih iznosa za novu tehnologiju. Možda se neke stvari moraju pojednostaviti, ali dići prag iznosa za koji nije potrebna dodatna provjera, nije put.

Možda postojeći mehanizmi nisu bili dovoljni, ali to ne znači da će povišenje tog praga pomoći u pojednostavljenju nabave u zdravstvenom sustavu koji je prilično trom, zaključuje prof. Radin.

Udruge pacijenata na podizanje ovog praga gledaju donekle benevolentno, unatoč okolnostima u kakvima se novi pravilnik donosi. Razlog je tome upravo činjenica da su bolnice postojećim limitima onemogućene u samostalnoj nabavi osnovnog potrošnog materijala.

– Mislim da ne možemo i ne smijemo o procesima javne nabave načelno razmišljati kao o području malverzacija i partikularnih interesa.

Vjerujem da se ovdje radi o javnim nabavama potrošnog materijala i sličnih proizvoda, u čemu bi pojedine zdravstvene ustanove trebale imati autonomiju, sukladno svojim potrebama i odgovornosti upravljačkih struktura, kaže Ivica Belina, predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu (KUZ).

S druge strane, ipak, smatra da bi u svim kapitalnim javnim nabavama Ministarstvo zdravstva moralo imati zadnju riječ, s obzirom na preuzimanje upravljačkih prava nad bolnicama, utvrđivanje potreba za pojedine ustanove i planiranje zdravstvene zaštite.