Profesor u Nu2: "Svima su puna usta STEM-a, a u školama nitko ne želi raditi"

Profesor Ivan Janjić opisao je kako je to biti profesor u školi:

– To je najbolji posao. U mom smislu to je potpuno ispunjenje svega što postoji. Kad bi svatko radio i bio zadovoljan svojim poslom kao što sam ja, to bi bila fantastična stvar. To ne podrazumijeva da se čovjek mora uvijek osjećati dobro, ali mora biti ispunjen, to je bitno, rekao je.

Istaknuo je kako želi da mlade osobe postanu samostalne, odgovorne i da se mogu snaći u ovome svijetu. Naglasio je i da roditelji trebaju raditi da dijete bude samostalno.

Postavlja se pitanje kako djecu naučiti da kritički promišljaju.

– Teza da se mora razvijati kritičko mišljenje je često deklarativna jer je “opasna stvar stvoriti mladog čovjeka koji misli”. To znači da razmišlja o svemu i sve dovodi u pitanje. Nastava hrvatskog jezika je za to idealna, ali ne mislim da su drugi predmeti tu oštećeni. Moraš pronaći neki model u kojeg ćeš ga dovoditi non-stop da promišlja zašto, kazao je i dodao da mu je zadatak da probudi “spavače”.

Učenje je zahtjevna stvar. Janjić inzistira da se učenika treba motivirati. Sat lektire kod njega izgleda, kaže, drugačije i svi sudjeluju u raspravi.

“Djeca se zbog prezaštićenosti ne znaju nositi s problemima”

Dijete je, kaže Janjić, od pretjerane zaštićenosti vlastitih roditelja, izgubilo obrambeni štit i ne zna se nositi s problemom.

– Njihov je film 5.0 i ništa više od toga. Dati učeniku vrlo dobar znači da nešto ne štima. Zaključak je – nikad uspješniji učenici, a nikad nezadovoljnija i nesretnija djeca. To znači da nešto opasno “šteka”. Meni je činjenica da netko ima 5.0 problematična, kazao je.

Djeca su preposlušna, smatra Janjić i dodaje da bi bilo normalno da su djeca sa 16,17 godina “problem”.

“Ako previše utječeš na dijete i bdiješ nad njim, ustvari ga oslabljuješ”

Naglasio je bi roditelji trebali imati povjerenje u učitelje da će se brinuti o djeci.

– Pretjerano ulaganje u dijete oštećuje partnerski odnos koji je ključan. Nepotrebno je da bdiješ nad djetetom, jer si ga poslao u školu. Moraš imati povjerenje. Ja rješavam stvari, moraš pustiti dijete da se samo razvija. Time što previše utječeš na njega i bdiješ, ustvari ga oslabljuješ, rekao je Janjić.

– Agresivnost roditelja je vrlo nezgodna. Ja sam na prvom sastanku roditeljima rekao da ako su mi dali djecu i da ako imamo problem, to ćemo riješiti nas dvoje – vi ste nepotrebni i oni to prihvate, dodao je.

Janjić je otkrio kako se nosi sa situacijom da se danas više ne smije dotaknuti dijete.

– Ja ne prihvaćam tu tezu. Ja svaki dan tu djecu grlim, ljubim. Mi se rukujemo i to njima treba. Svatko od nas zna u kojoj mjeri je zagrljaj zagrljaj. Male stvari djeluju, ističe Janjić.