Privatna onkologija raste, a javna na dotrajaloj opremi: Evo kako se vaš novac prelijeva u tuđe džepove

Ova privatna investicija razumljiva je i očekivana u državi koja ima jednu od najvećih stopa smrtnosti od raka u Europi, i ne bi bila sporna da iza nje nije stala hrvatska Vlada, označavajući je kao strateški investicijski projekt.

To će, drugim riječima, značiti da će se investitoru ubrzati dobivanje svih dozvola potrebnih za početak gradnje bolničkog kompleksa kako bi čim prije bio na raspolaganju hrvatskim pacijentima.

Na onkološkim odjelima ogorčeni su potezom Vlade jer sve, kažu, upućuje na to da će se novac iz zdravstvenog budžeta i iz džepova pacijenata opet prelijevati u privatni sektor.

Pitanje je uz to ima li Hrvatska dovoljno stručnjaka koji bi radili na tolikim onkologijama i koliko će još liječnika iz javnih bolnica otići u privatnu ustanovu na veću plaću.

Medikolova bolnica, naime, neće biti prva privatna ustanova koja liječi onkološke bolesnike, jer to Radiochirurgija Zagreb, dobrim dijelom o trošku zdravstvene blagajne, radi već godinama, a gradnju još jedne onkološke bolnice, i to u Zaboku, najavio je i šef privatne Specijalne bolnice »Sv. Katarina« prof. dr. Dragan Primorac.

Hrvatskoj s 3,5 milijuna ljudi ne treba toliko centara za liječenje onkoloških bolesnika, niti ih možemo kadrovski ekipirati, a pitanje je što će u konceptu množenja onkologija ostati od postojećih centara u KBC-ima, smatraju onkolozi.

Prim. dr. Vesna Ramljak, liječnica Klinike za tumore KBC-a Sestara milosrdnica, u tome vidi nastavak loše politike prema javnom zdravstvenom sektoru.

– Onkološke ustanove se devastiraju već neko vrijeme. Stalno upozoravamo na to što se događa, kao da je sve usredotočeno na to da se javne ustanove ukinu, komentira dr. Ramljak.

U Klinici za tumore devastacija je, kaže, počela prije nekoliko godina, spajanjem bolnice specijalizirane za liječenje tumora s KBC-om Sestara milosrdnica.

Neodrživom smatra postojeću situaciju u kojoj HZZO pokriva ogroman postotak zdravstvenih usluga privatnim ustanovama kao što je Radiochirurgija Zagreb, iako ona u konačnici ne omogućava onkološkim pacijentima sve što im je potrebno.

Urušavanje sustava

– Ljudi imaju novca do određene granice, a što se događa kasnije, kad ponestanu svi resursi? A nama ne daju da radimo. Bitno je da svi u sustavu rade po istim pravilima, jer ovako ispada da je javno zdravstvo sustav drugog reda.

U sustavu ima ljudi koji vole svoj posao, vole medicinu, rade svoj posao dušom i srcem, a onemogućava im se rad jer imaju stare aparate, ne šalju se na edukacije, već ih plaćaju sami, ističe Ramljak.

U Klinici za tumore već mjesec dana dvije trećine aparata za zračenje nema ugovorenu uslugu popravka.

– Dakle, kad se dogodi prvi kvar aparata gotovo je, a pacijenti čekaju. Zar će nam svi pacijenti ići u Radiochirurgiju ili u buduću bolnicu koja isto nudi parcijalne opcije liječenja, pita se prim. dr. Ramljak, koja strahuje da se klinika na kojoj radi polako iz ustanove sveobuhvatne skrbi pretvara u ustanovu gdje će pacijenti doći kad ostanu bez drugih opcija.

Klinika za tumore je jedina ustanova koncipirana kao sveobuhvatni centar za liječenje raka, iako djeluje u sklopu Vinogradske bolnice.

I u udrugama pacijenata zabrinuti su zbog vijesti o novoj onkološkoj bolnici.

– Nikako nam nije jasno kako je taj projekt proglašen strateškim investicijskim projektom, uz potpis premijera Andreja Plenkovića, kad istovremeno Nacionalni strateški okvir protiv raka nije implementiran još od 15. prosinca 2020., kad je donesen, kao ni Akcijski plan za njegovu provedbu, komentira Ivica Belina, predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu (KUZ).

Ovi dokumenti predviđaju razvoj onkološke mreže bolnica i onkološku bazu podataka te nabavu radioterapijske i dijagnostičke opreme.

Ništa od toga nije implementirano, ali se paraleleno razvija sustav privatnih pružatelja zdravstvene zaštite iz područja onkologije, čime se stvara prijetnja da će javno zdravstvo ostati bez prijeko potrebnih kadrova i ostalih resursa, i da se strateški dokumenti neće provesti, upozorava.

– Ne mogu se oteti dojmu da se strateški dokumenti ciljano ne provode kako bi se pojedinci domogli svog dijela kolača. U svemu vidim i opasnost od urušavanja cjelokupnog zdravstvenog sustava kakav poznajemo, koji je već sad na respiratoru, zaključuje Belina.