Preminuo papa emeritus Benedikt XVI.

Nakon duge i teške bolesti, u 96. godini preminuo je papa emeritus Benedikt XVI., objavio je Vatikan. Benedikt XVI. je papa u mirovanju od 2013. te je jedini papa u posljednjih 600 godina koji se odrekao papinske dužnosti.

Umro je u subotu u samostanu Majke Crkve Vatikanu u 96. godini, objavio je vatikanski glasnogovornik.

“S tugom vas obavještavam da je papa emeritus Benedikt XVI umro danas u 9.34 sati u samostanu Majke Crkve u Vatikanu. Dodatne informacije ćemo objaviti što prije bude moguće”, kazao je glasnogovornik u pisanoj izjavi.

Rođen je 1927. u mjestu Marktl am Inn (Gornja Bavarska) te bio kršten samo četiri sata nakon rođenja na Veliku Subotu. Nakon Drugog svjetskog rata započeo je studij teologije, a svećeničko ređenje primio je zajedno s bratom Georgom 1951. godine.

Nakon obrane doktorata iz teologije postao je sveučilišni profesor dogmatike i fundamentalne teologije koje je predavao  na više sveučilišta te kasnije obnašao i dužnost dodekana sveučilišta. Bio je aktivan i na Drugom Vatikanskom saboru kao teološki savjetnik kard.  Josepha Fringsa, nadbiskupa Kölna.

Pavao VI. imenovao ga je nadbiskupom Münhena i kardinalom (1977.), a Ivan Pavao II. pozvao ga je u Rim da bude pročelnik Kongregacije za nauk vjere (1981.) poslije kardinala Franje Šepera. Na toj je službi ostao punih 15 godina, a za papu je izabran, tri dana nakon svoga rođendana, 19. travnja 2005. godine.

Otac mu je bio policijski časnik, a većinu svog djetinjstva Ratzinger je proveo u mjestu Traunsteinu gdje je pohađao gimnaziju.

Navodno ga je kao petogodišnjaka zadivila crvena oprava minhenskog nadbiskupa koji je posjetio njegov gradić, a tu sklonost prema finoj garderobi donio u Vatikan, vrativši u uporabu dio papinskih odjevnih obilježja iz prošlih stoljeća.

Ratzinger je kratko vrijeme poput većine njemačke djece tijekom Drugog svjetskog rata bio član Hitlerjugenda, a National Catholic Reporter objavio je 1999. godine da je 1943. godine bio raspoređen u protuzračnoj obrani tvornice BMW-a.

Ratzinger je, prema istom izvoru, zatim poslan na austrijsko-mađarsku granicu, te potom premješten natrag u Bavarsku gdje je dezertirao.

Budući papa kraj rata dočekao je kao američki ratni zarobljenik.

Od 1946. do 1951. studirao je na teološkom fakultetu u Freisingu, zatim i na sveučilištu u Muenchenu, a nakon toga se zaredio.

Teologija oslobođenja preblizu marksizmu

Predavao je na sveučilištu u Bonnu od 1959. do 1966. i potom preuzeo katedru dogmatske teologije u Tuebingenu. Bio je zapanjen količinom simpatija svojih studenata prema marksizmu, ideologiji koju je smatrao “tiranskom, brutalnom i okrutnom”.

Kasnije će postati vodeći protivnik teologije oslobođenja, pokreta za uključenje Crkve u društveni aktivizam, što je za njega bilo preblizu marksizmu.

Ratzinger, poliglot zaljubljen u klasničnu glazbu, posebice u Mozarta i Beethovena, bio je teološki savjetnik Drugog vatikanskog koncila, tada još smatran liberalom koji će nakon studentskih pokreta 1968. godine postati znatno konzervativniji.

Godine 1977. bit će imenovan nadbiskupom Muenchena i Freisinga. Kardinalom ga je proglasio Pavao VI. iste godine.

Božji rotvajler

Godine 1981. papa Ivan Pavao II. imenovao ga je nasljednikom hrvatskog kardinala Franje Šepera na položaju prefekta Kongregacije za nauk vjere, do početka 20. stoljeća poznate kao svete inkvizicije.

Zbog strasti kojom je čuvao katoličku doktrinu zaradio je nadimak “Božji rotvajler”.

“Njegovo imenovanje bio je čin čiste poslušnosti Papi. Wojtyla ga je htio. Ratzinger nije imao izgleda. Dvaput ga je odbio uz neko obrazloženja. Treći put je dobio zapovijed”, zapisao je njegov biograf Peter Seewald.

Ratzinger će na tom položaju ostati sve kraja života Ivana Pavla II. i izbora za njegova nasljednika.

Nitko se ne ‘laktari’ biti papa

U veljači 2013. najavio je da će se odreći papinske dužnosti jer je zbog poodmakle dobi, narušena zdravlja i prevelika tereta više ne može obnašati na odgovarajući način.

“Nitko nije sretan kad ga izaberu. Nitko se nikada nije ‘laktario’ do Svete Stolice”, rekao je 28 godina prije nego li je sam bio izabran.

A njemu je posebno bilo teško naslijediti karizmatičnog prethodnika.

“Da Ivan Pavao II. nije postao papa bio bi filmska zvijezda, da Benedikt nije papa, bio bi sveučilišni profesor”, napisao je američki stručnjak za Vatikan John Allen.

Benedikt XVI. je bio prvi papa koji se odrekao dužnosti nakon 598 godina, čime je iznenadio i šokirao vjernike u svijetu, ali i svoj najbliži krug u Vatikanu.

Pontifikat mu je službeno završio 28. veljače 2013. nakon sedam godina, deset mjeseci i devet dana. Prvo se na dva mjeseca povukao u papinsku ljetnu rezidenciju u Castel Gandolfu, a kasnije se skrasio u samostanu u Vatikanu.

Oni koji su ga poznavali kažu da je bio opušten, umjeren i skroman, ali nepokolebljivo moralan. Ili kako je to opisao jedan kardinal, “ljubazan, ali tvrdoglav”. Drugi je kazao da je Ratzinger imao mnogo vještina, “ali upravljanje nije bilo među njima”.

Kao njegova “Njegova Svetost Benedikt XVI., Papa u miru” vratio se 2. svibnja u obnovljeni vatikanski samostan Mater Ecclesiae i do kraja života živio daleko od očiju javnosti.

Iako su se mnogi propitivali kako će izgledati suživot dvojice papa u Vatikanu, što je nezabilježena situacija u njegovoj modernoj povijesti, sve je prošlo bez ikakvih napetosti jer se Ratzinger, kao što je i obećao, ni na koji način nije miješao u posao pape Franje.

Posjet Hrvatskoj

Papa Benedikt XVI. početkom lipnja 2011. boravio je u dvodnevnom pastoralnom pohodu Hrvatskoj, pružio joj snažnu potporu ulasku u EU, družio se s mladima na Jelačićevu trgu i okupio gotovo pola milijuna ljudi na misi na hipodromu.

Papa je oba dana, 4. i 5. lipnja, proveo u Zagrebu.

Nakon sastanka s tadašnjim državnim čelnicima, Ivom Josipovićem i Jadrankom Kosor, u Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) okupio je ‘kremu’ hrvatskog političkog, kulturnog, javnog i vjerskog života i govorio im o savjesti kao temelju slobodnog i pravednog društva na nacionalnoj i nadnacionalnoj razini.

Naglasio je da Hrvatska svojom bogatom kulturnom i vjerskom baštinom može obogatiti Europu kojoj je povijesno i kulturalno oduvijek pripadala.

Hrvatska je u EU ušla dvije godine poslije, 1. srpnja 2013.

Prvi dan posjeta papa je završio molitvenim bdijenjem s mladima na Trgu bana Josipa Jelačića. Tada je s papom uz pjesmu i ples slavilo oko 50 tisuća mladih iz Hrvatske i susjednih država.

Drugi dan posjeta obilježila je misa na zagrebačkom Hipodromu uz sudjelovanje više od 400 tisuća vjernika.

Papa im je poručio da je u današnjem društvu više nego prije potrebna nazočnost uzornih kršćanskih obitelji koje je pozvao da se raduju očinstvu i majčinstvu, a roditelje da se obvežu svoju djecu učiti i moliti.

Poslijepodne je predvodio molitvu u zagrebačkoj katedrali, pomolio se na grobu blaženoga Alojzija Stepinca.i Katoličku Crkvu u Hrvatskoj pozvao da bude moralna savjest društva.

Pohod pape Benedikta XVI. bio je četvrti pohod poglavara Katoličke Crkve Hrvatskoj. Njegov prethodnik Ivan Pavao II pohodio je Hrvatsku tri puta (1994., 1998., 2003.), a nasljednik Franjo još nije.